Infektivna mononukleoza je uglavnom virusna zarazna bolest, koju u 90 posto slučajeva uzrokuje Epstein-Barr virus (EBV), dok u 10 posto slučajeva uzročnik može biti citomegalovirus (CMV) i parazit Toxoplasma gondii. Bolest zahvaća limfne organe (limfni čvorovi, jetra, slezena, krajnici).
Bolest je rasprostranjena u cijelom svijetu i javlja se u svim dobnim skupinama, ali najčešće obolijevaju predškolska i školska djeca te adolescenti od 15 do 25 godina.
- Čak 50 posto djece imalo je prvu infekciju EBV-a do pete godine - kaže pedijatrica dr. med. Svjetlana Bela Klancir iz privatne Poliklinike za dječje bolesti Dr. Sabol.
Virus se prenosi kapljičnim putem, a zbog njegove nestabilnosti u vanjskoj sredini, za to je najčešće potreban direktan kontakt sa slinom zaražene osobe pa je bolest poznata i pod nazivom “bolest poljupca”. Može se prenijeti i kontaktom s rukama ili igračkama koje su natopljene inficiranom slinom.
Iako su mnogi izloženi Epstein-Barr virusu, malo njih zapravo razvije simptome infektivne mononukleoze, kaže naša sugovornica. Kad liječnik posumnja na mononukleozu, učinit će se laboratorijske pretrage koje pokazuju povišenje jetrenih enzima, a u krvnoj slici su limfociti karakteristično promijenjenog izgleda.
- U većine ljudi infekcija prolazi nezamjetno ili neprepoznato, tek se naknadno krvnim pretragama utvrdi da je osoba nekad davno preboljela ovu bolest. U zdravih bolest prolazi nakon 2-3 tjedna umora, vrućice, grlobolje, povećanja jetre i slezene, a katkad i izraženog osipa. U pravilu dolazi do trajne imunosti i bolest se ne ponavlja, osim iznimno. No ljudi koji imaju određene predispozicije – poremećaj imuniteta ili neke genske promjene – mogu imati teški oblik ove bolesti i brojne komplikacije - kaže pedijatar prim. dr. Milivoj Jovančević.
- Od trenutka ulaska virusa u organizam do pojave prvih znakova bolesti može proći od dva do osam tjedana. Bolest započinje nespecifičnim smetnjama, nalik na virozu ili gnojnu upalu grla. Vrućica, grlobolja, bijele naslage na krajnicima, blago povećanje limfnih čvorova i katkad osip po cijelom tijelu su vodeći simptomi. Nakon nekoliko dana dolazi do povećanja jetre i slezene, limfni čvorovi postaju veći i bolni, a malaksalost i vrućica sve izraženiji - kaže dr. Jovančević. U pravilu, dodaje, nema nekog specifičnog lijeka osim tzv. simptomatske terapije: snižavanje vrućice, povećanog unosa tekućine i mirovanja.
Bolest prolazi nakon dva do tri tjedna
Ono je iznimno važno jer organizam treba prikupiti snagu kako bi se borio protiv virusa. No što je dijete mlađe, simptomi su manje tipični, upozorava dr. Svjetlana Bela Klancir. Naime, ponekad simptomi infektivne mononukleoze mogu biti sasvim blagi i netipični, slični prehladi. Temperatura može biti samo lagano povišena, ali dugo traje i djeca su umorna, kaže naša sugovornica. Kad bolest teče uobičajeno, visoka temperatura u prosjeku traje od 7 do 10 dana, a s njezinim padom normalizira se i nalaz u ždrijelu te se postupno gube opći simptomi bolesti.
- Bolest uobičajeno prolazi nakon dva do tri tjedna, no u sljedećim tjednima, katkad i mjesecima, zaostaje lako zamaranje, povećani limfni čvorovi, a katkad i slezena. Stoga se ne preporučuje intenzivna tjelesna aktivnost sljedećih šest do osam tjedana, kako zbog pružanja organizmu mogućnosti oporavka, tako i zbog opasnosti od puknuća slezene - kaže dr. Jovančević.
Ipak, više od 90 posto slučajeva infektivne mononukleoze je bezopasno te djeca koja se osjećaju dobro mogu se kretati i ići u školu, tj. većina se već za tri do četiri tjedna može vratiti svakodnevnim aktivnostima, kaže dr. Svjetlana Bela Klancir.
- Kad je riječ o djeci, nije potrebna neka posebna dijeta, tek nešto povećati unos ugljikohidrata, osobito u fazi punog zamaha bolesti kad je apetit djeteta slabiji. Voćni sokovi su dobar odabir. U odraslih treba smanjiti unos masnoća, a alkohol izbaciti - govori dr. Jovančević.