Imati maćehu nije na popisu želja djece koja su izgubila majku, zato se udovac Ben Westwood iznenadio čuvši molbu svoje djece da nađe novu ženu. Njegova supruga Carolina umrla je od raka prije dvije godine i to je bila nepremostiva trauma za cijelu obitelj. Kći Isabella imala je samo pet godina, a stariji brat Jake sedam. Otac više nije mogao gledati djecu kako pate i odlučio im ispuniti želju. Ipak, nije se nadao da će biti toliko teško ljubavi dati novu šansu. Pročitajte njegovu potresnu ispovijest za Daily Mail.

Upoznao sam Carolinu dok smo oboje imali 22 godine. Iako smo čekali šest godina prije no što smo se odlučili imati djecu, odmah sam znao da će biti divna majka. Bila je strpljiva, draga, smirena - žena koju su svi zavoljeli čim su je upoznali. Nakon njezine smrti preuzeo sam ulogu oba roditelja, ali majčinsku figuru nisam mogao zamijeniti, pogotovo kćeri. 

Na njezino pitanje o novoj mami odgovorio sam kako ću možda jednom pronaći novu curu, ali da se budućnost ne može predvidjeti. Ona nije bila zadovoljna odgovorom i shvatio sam da joj je ženska figura u kući potrebnija nego ikad. To je bio razgovor u kojem sam shvatio što me čeka - izlasci sa ženama kao samohrani otac. 

U braku sam proveo 14 godina, vremena izlazaka odavno su iza mene. S druge strane, nisam se želio priviknuti na samoću jer odlasci na pića poslije posla s kolegama nisu me ispunjavali.  Potaknut prijedlogom djece, shvatio sam kako je došlo vrijeme da potražim životnu partnericu. Djeci nisam rekao svoju odluku jer nisam htio da se brinu s kime izlazim ili me pritišću. 

Posljednji put kad sam bio samac čini mi se kao da je bilo drugo stoljeće - ljudi su se upoznavali u kafićima, na zabavama ili preko zajedničkih prijatelja. Shvatio sam kako je danas uobičajenije upoznavanje preko interneta. Međutim, to stvara dodatan problem s obzirom na to da bi u mom ljubavnom statusu  trebalo pisati "udovac", a to nije riječ koja će nekoga privući. Napisao sam "samac", a u kasnijem razgovoru s potencijalnim djevojkama sam planirao iznijeti detalje.

Svidjela mi se djevojka imena Emily i pozvao sam je na večeru. Prvo što je rekla kad me vidjela bilo je: "Mislila sam da si viši". Istina je da sam malo niži od prosječne muške visine. Uglavnom, nije bilo drugog spoja.  Sve mi je to izgledalo tako plitko. Nadao sam se kako je u mojoj dobnoj skupini važnija osobnost nego izgled, ali činjenica je da mnoge žene ipak traže ljepotana. 

Drugi problem bio je pritisak da to odmah mora biti zauvijek. Imam već 39 godina, ali kako se bilo tko može opustiti na spoju znajući da druga strana odmah očekuje ljubav do kraja života. Uostalom, ja sam već imao svoju ljubav do kraja života. Ako me brak ičemu naučio, to je da se u vezu mora neprestano ulagati i da je puna uspona i padova. Osim što tražim ženu s realnim očekivanjima, ona mora biti i draga i smirena jer upravo su to osobine koje sam najviše cijenio kod pokojne supruge. 

Sljedeća je prepreka bila želja potencijalnih odabranica da imaju vlastitu djecu. Više sam nego jednom slušao na spojevima o biološkom satu koji otkucava. Otac sam već blizu desetljeća, djeca su mi sad najosjetljivija i traže puno pažnje - jednostavno si ne mogu priuštiti sve iznova, a to je bila još jedna prepreka koju s djevojkama nisam prebrodio. I uvijek sam se vraćao na početak. 

Jedna me žena pitala koliko bih joj pažnje posvećivao kad bismo živjeli zajedno. Naime, živjela je već sa samohranim ocem i bilo joj je dosta što se stalno morala baviti njegovom djecom. Okrutno ali istinito, nijedna mi ne može biti ispred djece, ma kako draga i pažljiva bila. Sve su to stavke koje bi redovito prekidale kontakt. Izlaženje mi je odjednom postalo opsesija. Imao sam već dosta prvih spojeva, ali nijedan se nije ponovio. 

Prijatelj mi je savjetovao traženje mlađih cura jer one nisu toliko opterećene majčinstvom. Isprva mi se ideja nije svidjela jer mi se deset i više godina razlike činilo previše. Međutim, poslušao sam ga i izašao s jednom 26-godišnjakinjom. Isprva je bilo super, viđali smo se oko mjesec dana, a onda su počeli problemi. Ona je još uvijek živjela s roditeljima i ja sam se osjećao više kao njezin otac nego partner. 

Nakon brojnih razočaranja došao sam do spoznaje kako je najpametnije tražiti ženu koja je u istoj ili sličnoj situaciji kao ja - samohranu majku. Tako sam upoznao Saru, rastavljenu ženu s dvoje djece. Dobro smo se slagali i djeca su nam se zajedno igrala. Međutim, za nju je sve išlo prebrzo i rekla mi je kako nije spremna i da joj dam još vremena. Nakon pet mjeseci saznao sam da je našla drugoga. 

Jednom me prilikom kći pitala kad ću opet dovesti Saru. Iskreno sam joj odgovorio kako sam htio da mi Sara bude cura, ali ona me odbila. Moja je Isabella zbog toga bila tužna i samo je rekla: "Nadam se da ćeš uskoro naći curu, tata.". Prošla je već godina dana izlaženja sa ženama i još sam na početku. Ne pokušavam ja naći Carolininu zamjenu, samo želim privlačnu, pametnu i ljubaznu ženu sa smislom za humor koja neće odmah željeti zajedničko dijete. Tražim li previše?