Megan Clarkson, iz Kirkcaldyja u okrugu Fife u Velikoj Britaniji, se prvi put razboljela u studenom 2016. godine, kad je imala samo šest mjeseci. Jako je kašljala i ništa od hrane koju je pojela nije mogla zadržati.
Tijekom sljedećih 28 mjeseci, Megan je počela gubiti na težini te je imala 'uvučena' prsa, što je simptom blokiranih dišnih puteva.
Meganina majka Kelly Clarkson odvela ju je kod šest različitih doktora i pet medicinskih sestara, i nitko od njih nije odlučio poslati djevojčicu na rengen kako bi utvrdili njezino stanje, unatoč tome što je brzina disanja bila dvostruko brža od normalne.
Rekli su joj da Megan vjerojatno ima astmu, a uskoro joj se stanje pogoršalo te ju je majka odvela u bolnicu gdje su joj konačno, nakon toliko vremena poslali na rengen na kojem se otkrilo da ima pleuropulmonalni blastom tipa tri.
- Gledajući unatrag, osjećamo se kao da nas je medicina izdala kad je imala nešto manje od godine dana. Rano otkrivanje raka je vaša najbolja šansa da ga pobijedite, a u ranijoj fazi Megan bi imala 90 posto šanse za preživljavanje i na kraju se to smanjilo na 37 posto - rekla je Meganina majka, Kelly Clarkson, koja također ima petogodišnjeg sina Mylesa.
- Ali jedini način na koji bismo ranije otkrili da Megan ima rak je da su doktori imali bolji stav i da su išli dalje od 'to je infekcija' i 'vratite se ako se stanje pogorša'. A onda kad se vratite, a stanje djeteta je još gore, osjećate se blesavo. Osjećate se iznevjerenima i manje je vjerojatno da ćete se ponovo vratiti i pokušati saznati događa li se nešto loše s vašim djetetom - izjavila je Kelly.
Majka je vodila Megan kod svog doktora opće prakse puna četiri mjeseca, da bi joj rekli da djevojčica ima ozbiljnu infekciju gornjih dišnih puteva i da 'neka djeca kašlju'. Nakon toga odustala je od odlazaka kod doktora dok joj Megan nije rekla da ju boli ispod pazuha te je opazila modrice koje nikako nisu prolazile.
Meganina majka je potom otišla kod medicinske sestre i rekla joj da Megan grozno kašlje te da se noću guši, na što je dobila antibiotike koje djevojčica nije mogla ni progutati. Doktori su kasnije pomislili da Megan možda ima astmu te su joj dali dva inhalatora.
Kad su joj se simptomi pogoršali, Meganina majka je ispričala da je morala biti bezobrazna kako bi napokon došla do doktora u Kraljevskoj bolnici za bolesnu djecu u Edinburghu.
Megan su naposljetku poslali na rendgen, koji je otkrio 'zabijeljeno' plućno krilo - čest znak upale pluća. No daljnja testiranja su otkrila da ona zapravo boluje od raka. Prilikom dijagnoze ispostavilo se da joj se dušnik pomaknuo na lijevu stranu, što je bio znak da se njezino stanje može brzo pogoršati.
Hitno je prevezena u Kraljevsku bolnicu za djecu u Glasgowu gdje je ultrazvuk srca otkrio da je narastao tumor. Budući da je njezina jedina nada za preživljavanje bila operacija, djevojčica je otišla na operaciju kako bi joj se uklonilo desno plućno krilo, ali je tijekom operacije došlo do masovnog krvarenja i srčanog zastoja.
Tijekom operacije kojom se trebao ukloniti tumor, Megan je tragično umrla. To se dogodilo devet minuta poslije ponoći 2. siječnja, tri tjedna nakon što joj je napokon postavljena dijagnoza, piše britanski Daily Mail.
- U pitanju je izrazito rijetka dijagnoza. A to je inače problem karcinoma, što pluća nemaju osjet za bol i razvija se nešto za što će ljudi jako teško znati da se događa. A uz to, pluća su veliki organ i čovjeku je potrebna samo jedna osmina pluća da normalno diše. Prema tome, tu je odmah izgubljena bitka jer nema rane dijagnoze, a nije da će doktor slati na slikanje djecu bez simptoma kako bi se provjerilo ima li nečeg - izjavila je pulmologinja Saja Popović-Grle.
Što je pleuropulmonalni blastom?
Pleuropulmonarni blastom (PPB) je rijedak oblik raka koji se pojavljuje u djetinjstvu, a javlja se u plućima ili njihovoj sluznici. Njegova točna prevalencija (broj svih slučajeva pojedinih bolesti kod određenog stanovništva u određenom periodu) nije poznata.
Postoje tri oblika bolesti, s tipom I KOIJ je u obliku cista, tip II je solidan tumor, a tip III je oboje. Tip I je izlječiv u oko 89 posto slučajeva, u usporedbi sa samo 50 do 70 posto djece s izlječenjem tipa II ili III.
Simptomi mogu uključivati:
- Teškoće u disanju
- Umor
- Gubitak apetita
- Bol u prsima ili trbuhu
Mnogim oboljelima se propisuju antibiotici, koji ne djeluju. PPB često nema jasan uzrok, ali se može pojaviti zbog genetske mutacije. Nakon dijagnoze, operacija je često prvi korak, nakon čega slijedi kemoterapija.