Svjetska zdravstvena organizacija u nedavnom je izvješću proglasila ljude koji se ne žele cijepiti jednom od deset najznačajnijih prijetnji zdravlju na planeti. Naglasili su koliko su cijepljenja važna za borbu protiv bolesti poput ospica, čija je učestalost porasla za 30 posto na globalnoj razini.
Iako se odbijanje cijepljenja doima kao novi trend, koncept postoji već desetljećima i susreo se s otporom od samog početka. Tako je britanski književnik Roald Dahl, autor romana "Charlie i tvornica čokolade" i "Gremlini", davne 1986. godine napisao snažan, osobni esej protiv ljudi koji se odbijaju cijepiti.
Opisao je detaljan i tragičan prikaz smrti svoje kćeri Olivije, koja je preminula 1962. godine nakon što je zadobila komplikacije zbog virusa koji izaziva ospice. Iako lijekovi za borbu protiv ospica nisu bili dostupni 1962. godine, Dahl je primijetio da je 1986., kada je pisao pismo, postojala značajna otpornost roditelja prema cijepljenju. To se nastavilo i danas, zbog čega njegove riječi djeluju još značajnije.
Kratko pismo objavila je dobrotvorna organizacija Encephalitis Society, a od kada je dostupno na stranici Roald Dahl Fans, daje snažnu potporu važnosti cijepljenja i tome da ignoriranje njegovih koristi može imati tragične posljedice. Prenosimo ga u cijelosti.
"Olivia, moja najstarija kćer, dobila je ospice kad je imala sedam godina. Kako je bolest imala uobičajeni tijek, nisam bio previše uspaničen zbog toga. Sjećam se da sam joj često čitao u krevetu.
No onda jednog jutra, kad je već bila na putu prema oporavku, sjedio sam na njezinu krevetu i pokazivao joj kako izrađivati male životinje od šarenih trakica. No kad ih je trebala napraviti sama, primijetio sam da njezini prsti i mozak nisu surađivali te nije mogla ništa napraviti.
- Osjećaš li se dobro - pitao sam ju.
- Osjećam se pospano - odgovorila je.
Za sat vremena bila je bez svijesti. Za dvanaest sati bila je mrtva.
Ospice su prerasle u užasnu stvar koja se naziva encefalitis (upala mozga) i liječnici nisu mogli ništa učiniti da je spase. To je bilo prije 24 godine, 1962., ali čak i sada, 1986., ako dijete s ospicama razvije istu smrtonosnu upalu kao Olivia, liječnici još uvijek ne mogu ništa učiniti da mu pomognu.
No danas postoji nešto što roditelji mogu učiniti kako bi spriječili da se takva tragedija ne dogodi njihovom djetetu. Oni mogu inzistirati da im se dijete cijepi protiv ospica. Nisam to mogao učiniti za Oliviju 1962. jer u to vrijeme nije otkriveno pouzdano cjepivo protiv ospica. No danas je svakoj obitelji dostupno dobro i sigurno cjepivo, a sve što trebate učiniti jest zatražiti od svog liječnika da ga primijeni.
Još uvijek nije dovoljno shvaćeno da ospice mogu biti opasna bolest. Vjerujte mi, jest. Po mom mišljenju, roditelji koji sada odbijaju cijepiti svoju djecu, ugrožavaju njihove živote. U Americi, gdje je imunizacija (cijepljenje) protiv ospica obavezna, one su praktički izbrisane.
Ovdje u Britaniji, gdje toliko roditelja odbija dati dopuštenje da im se dijete cijepi, bilo zbog tvrdoglavosti, neznanja ili straha, još uvijek imamo stotinu tisuća slučajeva ospica svake godine. Od njih, više od 10.000 pretrpjet će nuspojave bolesti, najmanje 10.000 razvit će infekcije uha ili prsnog koša. Oko 20 će ih umrijeti.
Svake godine oko 20 djece umre u Britaniji od ospica. A što je s rizicima cijepljenja od kojih želite spasiti dijete?
Oni gotovo da i ne postoje. Poslušajte ovo. U okrugu od oko 300.000 ljudi, svakih 250 godina samo će jedno dijete razviti ozbiljne nuspojave od imunizacije ospicama! To je šansa jedan naprama milijun. Mislim da dijete ima više šanse da se uguši čokoladom nego da se ozbiljno razboli od cijepljenja protiv ospica.
Zašto se onda brinete? Gotovo je zločin dopustiti da se vaše dijete ne cijepi. Idealno vrijeme za to je 13 mjeseci, ali nikada nije prekasno. Sva djeca koja se još nisu cijepila protiv ospica trebaju moliti roditelje da im to organiziraju što je prije moguće.
Posvetio sam dvije svoje knjige Oliviji. Prva je bila 'James i divovska breskva'. Tada je još bila živa. Druga je bila 'BFG: Blagi fantastični gorostas', u sjećanje na nju nakon što je umrla od ospica. Vidjet ćete njezino ime na početku svake od tih knjiga. I znam koliko bi bila sretna kad bi samo znala da joj je smrt pomogla spriječiti puno bolesti i smrti među ostalom djecom".