Ljubinka, Herkul, Sara..., neka su od imena ovčica koje su se “doselile” u Hrvatsku iz Velike Britanije. U toru u dvorištu OPG-a u Markušici u Vukovarsko-srijemskoj županiji ima ih stotinjak. Prije tri godine kupila ih je i u Hrvatsku dopremila Slavica Zorić (24), mlada poduzetnica iz Markušice, koja se odlučila baviti stočarstvom iako je diplomirala menadžment u sportu, zdravstvu i turizmu. Nakon studija u velikom gradu odlučila se vratiti u svoje selo i osnovati OPG.
- Rad na polju i sa stokom nije mi stran. Tata je imao veliku farmu krava, ali je nakon nekoliko godina propao jer mu država nije dala zemlju u otkup. Nakon fakulteta nisam željela nikamo ići i prije tri godine odlučila sam otvoriti OPG. Počela sam s 15 hektara zemlje i 18 krmača. Prodaja je išla teško, cijene su bile niske te se onda pojavila i bolest zbog koje su sve moje krmače morale u klaonicu. Tad se pojavio Program ruralnog razvoja i javila sam se na natječaj. Sebe sam našla u podmjeri 6.1, namijenjenoj upravo mladim poljoprivrednicima, i dobila sam 50.000 eura potpore - kaže Slavica.
Danima je na internetu istraživala uzgoj ovaca i pronašla u Engleskoj pasminu koja u Hrvatskoj još nije zastupljena.
- Riječ je o British milk sheep, britanskoj mliječnoj ovci koja daje iznimno puno mlijeka. Jedna me stajala 570 eura s prijevozom i svim davanjima. Kupila sam ih 50-ak. Kad su stigle, oduševile su me. Iznimno su zahvalne za uzgoj, izdržljive, brižne su majke, imaju obično po tri, čak i četiri janjca. Daju puno mlijeka. Jako su i privržene pa mi neke trče ususret kao ljubimci, a vole se i maziti - govori Slavica.
Slavica svakoj ovci da ime i svaku može prepoznati. Svaka ima neku svoju specifičnost. Ljubinka se, primjerice, voli ljubiti, a Herkul je rođen kao jako malo janje pa je izrastao u rasnog ovna.
Neke je othranjivala na bočicu danima iako joj je veterinar rekao da od njih neće biti ništa.
- Dok mi ovce nisu došle u dvorište, o njima nisam znala ništa. Nisam imala pojma kako izgleda tek rođeno janje i da je tako malo. Još manje sam znala što treba činiti ako se ovca teško porađa. Sad joj znam pomoći. Uglavnom, dosta su to zabavne i luckaste životinje - kaže Slavica, koja svoje ovce često ljubi i mazi.
Trenutačno ima 97 odraslih i oko 80 janjaca. Svi koji je poznaju zaprepašteni su njezinim izborom zanimanja i činjenicom da sve radi sama.
- Pa nisu one toliko zahtjevne. Imam posla s njima ujutro oko dva i pol sata i isto toliko navečer. Dam im sijena, idu na mužnju, koju radimo strojno, potom su neke na ispaši, i navečer ih opet vodim u tor. Oko poslova koje ne stignem pomažu mi brat i baka. Janjce prodajem uglavnom na kućnom pragu, a mlijeko predajem otkupljivaču. Samo za mlijeko dobijem oko 16 tisuća kuna mjesečno, što je odlično - kaže skromna Slavica koja je, razvijajući posao s uzgojem ovaca, išla i na brojne edukacije, pa tako sad sama stavlja ovcama markice, vodi njihove kartone, sama im daje potrebne injekcije, vitamine i ostale pripravke.
Osim kao uspješna ovčarica, Slavica je iznenadnu slavu pobrala i na temelju izgleda. Naime, nakon što je o njoj i njezinu OPG-u objavljen prvi tekst u medijima, svi su primijetili njezin izgled - visoka i vitka crnka nikoga nije ostavila ravnodušnim.
- Svi me pitaju jesam li se bavila manekenstvom, što mi nikad nije palo na pamet. Umjesto da dobivam poruke i upite za ovce, sad mi se svi nude za vezu i brak. Čak sam dobila i poziv da budem model u nekom snimanju glazbenog spota - kaže kroz smijeh Slavica dodajući kako je takav život nimalo ne zanima.
- U potpunosti se vidim na selu i mislim da mladi u poljoprivredi imaju itekako potencijala. Ali to zahtijeva rad i odricanje. U svojem poslu ne vidim probleme, nego samo izazove. Koristim poticaje za zemlju i ratarsku proizvodnju koje daje država, ali bilo bi odlično kad bi konačno bio riješen problem zakupa zemljišta - kaže.
- Privatno se zemljište najčešće može zakupiti na kratak rok, a ja bih radije da mogu dobiti zakup zemljišta od države na više godina jer bih tek tad mogla ozbiljnije razmišljati o povećanju broja grla. Želja mi je 1500 ovaca, a to znači da bih morala i sagraditi prilagođeniji objekt za njih. Tad bih zaposlila radnike, a možda bi se i drugi brat vratio iz Irske, gdje je otišao prije tri godine jer tu nije imao od čega živjeti - zaključuje.