To je to što me zanima!

'Mislila sam da sam preboljela - a onda je došla karantena...'

Sada, kad god osjetim tugu zbog svog bivšeg ili pandemije, prepuštam se osjećaju. Zatim odmah napišem tri stvari na kojima sam zahvalna. Ovo mi je pomoglo da ostanem prizemljena
Vidi originalni članak

Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak:

IZABEL KOVAČIĆ PRIZIVA LJETO NOVOM KAMPANJOM EKOLOŠKIH...

Prije nego što je izbijanje koronavirusa pogodio Sjedinjene Države, osjetila sam da se iznenađujuće dobro nosim s prekidom. Prestala sam tražiti da se ime mojeg bivšeg pojavi na Instagramu, željeti da mi pošalje poruku i ispitivati se jesu li se kod nas stvari mogle drugačije odigrati. Ali kada je započela karantena, dva mjeseca nakon našeg prekida, počeo mi je nedostajati bivši više nego što sam ikad očekivala.

POGLEDAJTE VIDEO:

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video

Prekid se dogodio krajem siječnja. Nije bilo dramatično. Zapravo je bio vrlo ljubazan, što je dodatno pogoršavalo situaciju. Bili smo zajedno samo nekoliko mjeseci, ali to je bila prva veza zbog koje sam se osjećala uzbuđeno. Bili smo totalne suprotnosti: njegov logični um i dosljednost uravnotežili su moju emocionalno vođenu i spontanu osobnost. Njegova odlučnost i konfrontacijska narav izazvali su moju paralizirajuću neodlučnost i pasivne sklonosti. 

Bio je beskrajno znatiželjan, uvijek željan učenja novih stvari. Jedan je od onih ljudi zbog kojih bi se mogli osjećati pametnijim nakon samo jednog razgovora. Otkrila sam da mi je duboko stalo do njega nakon samo nekoliko izlazaka.

Nažalost, odnosi su dvosmjerna ulica i kako se ispostavilo, obje strane moraju pokazivati snažne osjećaje kako bi to djelovalo. Nakon niza ozbiljnih razgovora i neprospavanih noći, povukao je okidač i srce mi je puklo.

Od svakodnevnih razgovora do ničega, bilo je jako teško naviknuti se i prijeći preko toga. Izlječenje nije bilo lako, ali nakon što sam utišala notifikacije svog bivšeg na Instagramu, konačno sam se osjećala dobro oko svega. Um mi je bio manje maglovit, a srce manje tužno.

A onda ... dogodila se karantena

Kako mnogi od nas ulaze u gotovo mjesec dana karantene zbog koronavirusa, također ulazimo u sporiji način života. To je novootkriveni ritam koji mi je pružio prostor i vrijeme da isprobam novi hobi, čitam, isprobam nove recepte i preispitam svaki detalj i sjećanje na odnos za koji sam mislila da je pravilno oplakan i izliječen.

Tko treba organizirati ormarić s lijekovima kada možete više puta prelistati njegov Instagram kao da ga nikada prije niste vidjeli?

Razmišljanje o mom bivšem postao je moj hobi karantene. Kad god bi mi se um odmarao u praznom prostoru, odmah ga je ispunila misao o njemu. Pitala sam se kako mu ide. Pitala sam se razmišlja li on o meni. Pitala sam se je li mu nedostajem.

Nije pomoglo to što mi je tijekom prvog tjedna karantene poslao SMS po prvi put otkad smo završili s tim. 

'Sigurna si u New Yorku dok je pandemija??'

Bila sam zadivljena. Kratki i ne baš sladak razgovor koji je uslijedio bio je njegov pokušaj ispričavanja zbog načina na koji se ponašao nakon prekida. Ovo je vratilo puno starih osjećaja.

Otkrila sam da se osjećam isto (ako ne i gore) nego nakon prekida. Kako bi to moglo biti? Prošla su već dva mjeseca. Mislila sam da sam gotova s ​​tim osjećajima. Mislila sam da sam završila s željom da mi opet pošalje poruku. Ali, nažalost, nisam.

U mom slučaju nedostajanje znači koristiti globalnu pandemiju kao izgovor da mu nastavim slati poruke.  Provjeravam je li gledao moju Instagram priču jer znajući da je razmišljao o meni barem 15 sekundi, donosi mi neku čudnu vrstu utjehe.

Nakon tri tjedna nedostajanja, zapitala sam se: Nedostaje li mi? Je li mi samo dosadno? Ili ga koristim kao odvraćanje od onoga što se događa u svijetu?

Kao društvo, kolektivno podnosimo traumatično iskustvo. Normalnost je poremećena, a budućnost neizvjesna. Ja se osobno ne znam nositi s tim nepoznatim stresom. 

Mnogo je lakše usredotočiti se na  lakše probleme, poput mog bivšeg, nego razmišljati o većim problemima poput ove pandemije.

Iako vjerujem da su moji oživljeni osjećaji za bivšeg bili način da se nosim sa težinom svijeta, također znam da su moji osjećaji valjani i istiniti. 

To što mi on nedostaje možda je mehanizam za rješavanje problema, ali to ne umanjuje činjenicu da mi iskreno nedostaje. U ovoj situaciji prisiljeni smo pogledati prema sebi i utvrditi što smatramo nužnim, koga smatramo nužnim i s kim želimo ići kroz ta mračna i nesigurna vremena.

Nedostajanje nekoga je lijepa stvar. Prikazuje dubinu našeg čovječanstva. To pokazuje koliko nam je stalo. Zahvalna sam što sam upoznala nekoga tko mi je toliko dao da mi nedostaje. Iako je bolno, to ujedno predstavlja snagu ljudske povezanosti. Ljudska povezanost je ono što nas izvodi iz naših najmračnijih trenutaka.

Sada, kad god osjetim tugu zbog svog bivšeg ili pandemije, prepuštam se osjećaju. Zatim odmah napišem tri stvari na kojima sam zahvalna. Ovo mi je pomoglo da ostanem prizemljena. Borite se protiv mraka sa svjetlom, ako hoćete. Ne možemo kontrolirati ono što se dogodilo u prošlosti, a budućnost je izvan naše neposredne kontrole. Možemo se fokusirati samo na sadašnji trenutak. Pri tome moramo sebi dati prostora i milosti da duboko osjetimo svoje brojne emocije, piše Lilia Souri, novinarka Elite Daily-a.

Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak:

BAKA (106) IZ VELIKE BRITANIJE USPJELA POBIJEDITI KORONA VIRUS

POGLEDAJTE VIDEO (Boris Banović) #ZAJEDNO24SATA:

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video

Idi na 24sata

Komentari 0

Komentiraj...
Vidi sve komentare