Nakon što je 20 planinara završilo u bolnici zbog mišje groznice kojom su se zarazili na Medvednici kraj Zagreba, mnogi građani su zabrinuti jer je sezona odlazaka na izlete u prirodu tek počela. Radi se zapravo o hemoragijskoj groznici, što je stručan naziv za ovu bolest.
Zaraziti se može udisanjem prašine onečišćene izlučevinama zaraženih šumskih životinja ili slučajnim unosom virusa kroz usta u usta kroz prljave ruke ili hranu i piće koje je došlo u doticaj sa zaraženim mišjim izmetom ili mokraćom. Na primjer, ostavite li hranu na travi na koju je zaraženi miš mokrio, lako se možete zaraziti.
Napomena: Zaraza se ne prenosi među ljudima!
Na internetskoj stranici Zavoda za javno zdravstvo Međimurske županije te na stranicama Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar objašnjavaju kako se zaštititi i kavoj bolesti se radi.
Ovdje je nekoliko savjeta za izletnike, ljude koji zbog posla ili drugih razloga dulje borave u prirodi te vlasnike kuća i vikendica:
Kako se zaštiti na otvorenom?
- Ne sjedite i ležite izravno na tlu, posebno ne na mjestima gdje su uočeni glodavci ili njihovi tragovi!
- Za vrijeme boravka u prirodi čuvajte hranu i piće (u zatvorenim spremnicima) te osobne stvari od dodira s glodavcima i njihovim izlučevinama.
- Ne ostavljajte ostatke hrane i druge otpatke u prirodi!
- Prije konzumacije jela i pića, te uzimanja cigarete potrebno je dobro oprati ruke toplom vodom i sapunom ili ruke tretirati dezinficijensom na bazi alkohola.
- Nemojte piti vodu iz neuređenih šumskih izvora i lokava.
- Plodove ubrane u prirodi koji se jedu sirovi operite obilnom vodom.
Kako se zaštiti u zatvorenim prostorijama?
- Osigurajte hranu i piće od pristupa glodavaca, pohranite ih u zatvorene spremnike!
- Ne ostavljajte smeće u prostorijama (vikendicama, garažama, ostavama, podrumu, tavanu i dr.)!
- Spriječite ulaz glodavaca u stambene i gospodarske objekte zatvarajući sve pukotine i rupe u zidovima i podovima!
- Redovito provodite deratizaciju!
- Ne dirajte uginule glodavce ili njihova gnijezda golim rukama.
- Ne metite niti usisavajte izlučevine glodavaca, kao niti njihova gnijezda. To će pogodovati zaraznom materijalu (izlučevine glodavaca) da se digne u zrak koji onda udišete, te ćete se na taj način zaraziti.
- Nosite masku koja štiti sluznicu nosa i usta!
- Nosite gumene rukavice!
- Prilikom čišćenja koristite mokru krpu (kako bi se izbjeglo dizanje prašine) i klorni ili alkoholni dezinficijens!
Odlična napomena čitatelja:
"Zarazi su također skloniji građani koji imaju pse jer oni njuškaju svuda i jedu svašta."
Što još možete učiniti kako bi smanjili mogućnost zaraze?
- Odstranite krupni otpad iz kuća.
- Uklonite mjesta pogodna za naseljavanje glodavcima (spremnici, kutije, sijeno i dr.)!
- Provjetrite vikendice, garaže i ostave (30-tak minuta) prije nego što ulazite.
- Upozorite susjede o mjerama koje moraju provoditi kako bi smanjili rizik zaražavanja bolešću.
Simptomi bolesti
- Bolest se najčešće javlja 1 do 2 tjedna nakon izlaganja inficiranoj izlučevini glodavca (vrlo rijetko inkubacija može iznositi i do 8 tjedana); sa naglim nastupom visoke tjelesne temperature, praćene zimicom i jakom glavoboljom, bolovima u trbuhu i leđima, zamućenim vidom, ponekad s crvenilom lica i konjuktiva te osipom. Kasniji simptomi bolesti mogu se manifestirati smanjenom količinom izlučivanja urina i razvitkom zatajenja bubrega, ali i padom tlaka, pojavom krvarenja i razvitkom šoka - kažu u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar.
Uzročnik bolesti i životinje koje ga prenose
Objasnili su na internetskoj stranici Zavoda za javno zdravstvo Međimurske županije:
"Uzročnik ove bolesti je virus iz skupine (rod) Hanta-virusa, rasprostranjenih u nekoliko svojih varijeteta (vrsta, serotipova) u raznim dijelovima svijeta, u Europi od Skandinavije do njenog juga. Mikrobiološke odlike i pripadnost uzročnika skupina virusa koji u jezgri imaju ribonukleinsku kiselinu (RNK virusi) porodica: Bunjaviridae rod: Hanta serološke vrste/tipovi: Puumala, Dobrava, Hantaan*
* postoje mišljenja da taj ne postoji kod nas
Virus prirodno kruži i održava se među malim šumskim glodavcima. Kod nas su to najviše riđa voluharica (Clethrionomys glareolus) i žutogrli miš (Apodemus flavicollis), a uz njih u manjoj mjeri i šumski miš (Apodemus sylvaticus), poljski miš (Apodemus agrarius) te livadna voluharica (Microtus agrestis).
Ta infekcija za njih nije pogubna, no čini ih izlučivačima virusa u okolinu, najviše mokraćom i izmetom. Ušavši u njihov svijet, svijet tzv. prirodnog žarišta, mogu se u određenim okolnostima srećom u pravilu rijetko zaraziti i razboljeti ljudi.
Radi se o bolesti s vrućicom, oštećenjem rada bubrega, koji puta krvarenjima (hemoragija), te drugim smetnjama, koji puta veoma teškoj, uz potrebu bolničkog liječenja. Bolest je kod nas stalno prisutna različitom učestalošću od godine do godine."