Mikroagresija šalje neprijateljske, pogrdne ili negativne poruke drugima isključivo temeljem njihove pripadnosti određenoj marginaliziranoj skupini. Tako Michelle Barnwell objašnjava za GoodHouseKeeping primjere mikroagresije s kojima se susrela.
POGLEDAJTE VIDEO: Dostavljač se rasplakao nakon rasističkog napada
- Ti si tako artikulirana, uopće ne zvučiš kao crnkinja, znali su mi reći. Takve riječi u meni izazivaju vrtlog emocija koje počinju nevjericom i razočaranjem, a završavaju zamjeranjem. Takvi su komentari obično upućeni toplim glasom uz iznenađenje, pa čak i patroniziranje - pojašnjava Barnwell dodajući kako njezina sposobnost da se razumljivo izražava djeluje kao iznimka, a komentari koje zato dobiva iscrpljuju je te ih uspoređuje s milijunima sitnih porezotina od papira. Svaka od njih čini se sićušna, no nevjerojatno su bolne.
- To su uobičajeni primjeri mikroagresije, indirektne i suptilne namjere omalovažavanja člana marginalizirane skupine. Kad se nađem u takvoj situaciji, često se pitam što reći ili učiniti. Suprotstaviti se mikroagresiji, uvrijediti se ili prijeći preko toga - nastavlja ona.
Kaže da je takvi izbori ne čine sretnom, a ukoliko prijeđe preko takvog "komplimenta" kako ne bi uvrijedila čovjeka koji joj ga je uputio, samo znači da će se situacija ponoviti njoj ili nekome drugome. Bez obzira dolazi li mikroagresija od poslodavca, stranca ili dobronamjernog prijatelja, s takvim se komentarima teško nositi, osobito ako su učestali.
Što je mikroagresija
Psiholozi su već dugo svjesni postojanja takvih lažnih komplimenata upućenih ljudima druge rase, ženama, ljudima s invaliditetom kao i drugim društvenim skupinama koje netko smatra manje vrijednima. Tijekom 1970. godine psihijatar s Harvarda Chester M. Pierce osmislio je termin mikroagresija kako bi opisao ovu vrstu namjernog i nenamjernog omalovažavanja koje je on kao crnac iskusio na vlastitoj koži.
Kada bijelac kaže da se crnac lijepo izražava, često tonom koji djeluje kao da je kompliment i čovjek koji ga izgovara uvjeren je da jest. No to nije kompliment bez obzira na namjeru. Govornik zapravo izražava svoje uvjerenje da su crnci inferiorni i kolektivno neobrazovani, pa ispravan i učen govor pojedinca djeluje kao iznimka. Još gore, govornik izjednačava mogućnost da su svi bijelci obrazovaniji te na taj način promovira verziju svijeta u kojoj crnci ne pripadaju obrazovanim građanima.
- O tom sam iskustvu govorila jednom prilikom na TEDx-u. Dobronamjerni prijatelj izgovarajući takve riječi ne misli ništa loše. No činjenica da ima dobre namjere ne mijenja uvredljivost mikroagresije. Bez obzira je li namjerna ili ne, mikroagresija je i dalje jednako izluđujuća - kaže Barnwell.
Kako je prepoznati
Bez obzira žele li svojim izjavama uvrijediti nekoga ili ne, pojedinci rijetko razmišljaju kako njihove riječi čuju oni kojima su namijenjene. Tako se, primjerice, u SAD-u svakodnevno susreću s raznim oblicima mikroagresije temeljem rase. Barnwell navodi i primjere. Recimo, u uglađenom susjedstvu policija zaustavlja automobil koji vozi crnac i pita ga kamo ide, a zatim obavještava da su policijske kontrole na ulici češće jer je nedavno u toj četvrti bilo više provala.
- U prijevodu, pretpostavka je da crnac ne pripada u uglađenu četvrt i zato je sumnjiv. Dapače, to sam proživjela, samo što nikad nisam dobila kaznu jer smo i policajac i ja znali da me zaustavio bez ikakvog valjanog razloga - prisjetila se ona nastavljajući niz primjera.
Trgovac u trgovini bez ikakva razloga slijedi kupca crnca. U prijevodu, svojim ponašanjem iskazuje rasne predrasude smatrajući da se crncima ne može vjerovati i da kradu. On to ničim nije dao naslutiti, no trgovac ga svejedno prati vjerujući da čovjek možda nema novca da kupi nešto u trgovini, pa samim time u nju ne pripada. Ili, primjerice, crnci na visokim pozicijama. Često ih se smatra pomoćnim osobljem. U prijevodu, crnci su tu da vam služe. Nedavno istraživanje pokazalo je da čak 47 posto crnkinja navodi da rasizam najčešće doživljavaju na radnom mjestu. Isti rezultat daje i pravo koje si pojedinci uzimaju nad ženskim tijelom crnkinje, kao što je dodirivanje njezine kose bez njezina pristanka. U prijevodu, dodirivanjem njezine kose dajete joj do znanja da je njezina kosa drugačija od bjelačke ili normalne kose. Dodano, to implicira da posjedujete njezino tijelo jer ga dodirujete, a niste pritom pitali je li to u redu.
Ili, primjerice, kad netko izgovori da se prema meni ne osjeća kao prema crnkinji. U prijevodu to znači da nisam nalik crncima koje je vidio na TV-u, ili da je crnkinja manje privlačna. To za sobom povlači drugo pitanja: Kako me zapravo vidiš? I zašto? - pita se Barnwell.
Mikroagresija se ne tiče samo rase i može uključivati religiju, fizičku sposobnost, izgled, spol. Prijateljica Sarah Khan nosila je hidžab tijekom studija na Sveučilištu Michigan. Kao američka muslimanka svakodnevno se susretala s mikroagresijom kolega. Studirala je Međunarodne studije, program koji su polazili uglavnom bijelci.
- Pričala mi je kako su je tijekom predavanja bez pitanja određivali kao kulturološku stručnjakinju za teme vezane uz muslimane i Bliski Istok. Pritom nikog nije zanimalo što je indijskog podrijetla. Izdvajali su je, a budući da je bila svjesna kako kolege i profesori gledaju na njezine vrijednosti, često se susretala sa islamofobičnim i ksenofobičnim izjavama - kaže Barnwell.
Kada vas izdvoje u grupi kao jedinog određene boje ili rase, pa od vas naprave glasnogovornika cijele svjetske zajednice, to je mikroagresija jer vas stavlja u neugodnu poziciju. Kako je Khan rekla, nisu svi muslimani isti. Ako je komentar bio posebno uvredljiv, Khan je to istaknula no s vremenom je postalo iscrpljujuće učiti druge na mjestu gdje ste došli nešto naučiti.
Opasnosti mikroagresije
Mikroagresija je indirektna i ne ugrožava život no svejedno je opasna.
- U životu postoje velike i male traume. Velike traume su kad iskusite prometnu nesreću ili prirodnu katastrofu. Male traume su stvari poput ružnih nadimaka, mikroagresije, ili druge agresije koja ne ugrožava život, poput guranja tijekom svađe, ali bez ozljeda. U području trauma, prepoznajemo akumulaciju malih traumi koje s vremenom mogu imati isti učinak kao i velika trauma - kaže psihologinja Brenda Hartman.
Činjenica da mikroagresija ne šteti na vidljivoj razini čini je još strašnijom. Ona postaje razlog zbog kojeg počinjete sumnjati u sebe.
- Lakše je prihvatiti veliku traumu jer se svi slažu da se ona nije trebala dogoditi i razumiju zašto netko s njom teško izlazi na kraj. No teže je shvatiti male traume jer čak i netko koga su povrijedile razmišlja na način da je možda previše osjetljiv i da ga fizički nitko nije ozlijedio. Lako je zaključiti da je uzrujanost malom traumom rezultat osobne slabosti, a to nije - nastavila je Hartman.
- Zato postoji inicijativa stručnjaka u pravnim i antirasističkim krugovima koji zahtijevaju da se odbaci dio riječi "mikro" iz mikroagresije te da se takav čin tretira kao obična agresija. Nadaju se kako će to navesti ljude da ozbiljnije doživljavaju štetu koju mikroagresija uzrokuje - kaže konzultantica za antirasizam i promjene sustava Melinda Weeks Laidlow koja surađuje s nizom grupa i društvenih pokreta u SAD-u.
- Treba početi doživljavati ozbiljnost ovih malih napada na mentalno i fizičko zdravlje ljudi. Ti dodatni stresori imaju stvaran, kumulativni učinak na psihu i zdravlje ciljanih skupina - dodala je.
- Pritom nemojte pogriješiti. Traumatični stres zbog rase je vrlo stvaran - nadovezuje se psiholog Robert T. Carter sa Sveučilišta Columbia.
- On može biti posljedica emocionalne boli koju pojedinac doživljava susrećući se s rasizmom - dodao je.
Smatra se kako je stres zbog rasizma i temelj mnogih zdravstvenih tegoba u crnačkoj zajednici, pa je time problem još veći.
Kako odgovoriti na mikroagresiju
Denise Evans, certificirana voditeljica radionica za predrasude i kulturno naslijeđe u West Michiganu imala je savršen odgovor svaki put kad bi joj netko rekao da se lijepo izražava. U članku za Yes! Magazine rekla je da na mikroagresiju odgovara jednakim entuzijazmom, pa na komentar o izražavanju odgovara: I ti isto. A zatim izravno pita čovjeka zašto ga je impresionirao njezin govor. Je li o zato što je crnkinja, ili zato što je žena?
- A potom doslovno čekam odgovor. Vraćam ljudima njihovu mikroagresiju i predrasude s predivnom kutijom i malom mašnom na njoj - kazala je.
Bez obzira imate li domišljat odgovor na mikroagresiju u trenutku kad je doživljavate, pokušajte izbjeći velike emocije ili odgodite razgovor za neki drugi dan. Ili jednostavno otiđite kući i napravite si toplu kupku jer ne postoji pogrešan način kako se nositi s mikroagresijom, a sve se svodi na to da se pobrinete za sebe.
No ako izravno istaknete da je riječ o rasističkom komentaru ili izjavi, budite svjesni opasnosti. Crnce se često optužuje da igraju na kartu rasizma, a to je isprika za novi tip mikroagresije kojim se vaše životno iskustvo preispituje, dok se vas optužuje za preosjetljivost, a onoga tko je dao neumjestan komentar oslobađa odgovornosti za uvredu.
Psihologinja Brenda Hartman ističe da optuživanje nekoga da se koristi kartom rasizma ima za cilj ušutkati drugu stranu te pokazati kako je ona problem, a mikroagresor žrtva.
Kako zaustaviti vlastitu mikroagresiju
Stručnjaci kažu da se treba ponašati kao i kod požara koji vam je zahvatio odjeću. Zaustavite se, spustite i valjajte se.
1. Zaustavite se prije nego što nešto izgovorite i razmislite kako biste se osjećali da to netko kaže vama, vašoj supruzi, partneru, šefu ili prijatelju. Što ako bi vam netko rekao da ne možete pritom biti uvrijeđeni jer to nije mislio kao nešto ružno? Ukratko, razmislite kako bi moglo zvučati to što kanite izreći.
2. Spustite svoju obranu. Obrambene izjave poput "Ne mogu vjerovati da misliš da sam rasist" ili "Previše si osjetljiv" samo dolijevaju ulje na vatru. Pokušajte čuti što vam drugi čovjek govori s razumijevanjem da ste ga možda uvrijedili.
3. Valjajte se s promjenom. Ako vas je netko prozvao za mikroagresiju, ili se osjećate posramljeno zbog neke svoje izjave, to je znak zdrave savjesti i činjenice da vam je stalo kako se drugi zbog vas osjećaju te vas brine jeste li kome prouzročili bol. Nikome nije lagano promijeniti način kako su prije mislili, govorili ili se ponašali. No ako ste skloni promjenama u dobrom smjeru, osobito kad je riječ o suživotu s ljudima drugačijima od vas, to je dobar znak.
Stoga, slušajte, pokušajte razumjeti i sljedeći put nastojte biti bolji.