Muzej je vjenčanicu otkupio od obitelji još 1962. godine i nalazila se u našem stalnom postavu. Znamo da je iz 1865. godine po njezinom kroju. Donji dio suknje je eliptičnog oblika u presjeku, a u to vrijeme su krinoline bile takvog oblika, nije puni krug. Riječ je o najstarijoj vjenčanici u fundusu muzeja i restaurirali smo je te je bila i u stalnom postavu, objašnjava Andrea Klobučar, viša kustosica i voditeljica Zbirke tekstila i modnog pribora u MUO.
POGLEDAJTE VIDEO: U Turskoj dizajniraju vjenčanice s maskom
Haljina je od svilenog tafta i boje je ljuske jajeta. Riječ je o kroju dnevne haljine, ali je izrađena od kvalitetnijeg materijala.
- Visoko je zatvorena i ima duge rukave, dok večernja nema duge rukave i veći je otvor oko vrata. Dodatno, žene se u tom periodu moralo čuti dok hodaju te su radi toga obradom svili oduzimali elasticitet. Postupkom obrade postaje kruta i šušti, ali to je ujedno razlog zbog kojeg lako puca, pa su te haljine jako zahtjevne za čuvanje i izlaganje. Svako oblačenje i skidanje s lutke dodatni je stres za odjeću i oštećuje je - kazala je ona.
Ističe kako su vjenčanice oduvijek dijelom pratile suvremenu modu i mijenjale su se kako su se mijenjalo doba dana obreda.
- Nekad je to bilo danju, pa je haljina imala karakteristike dnevne odjeće, no uvijek se birao svečaniji i kvalitetniji materijal. Kako se obred pomicao prema kasnijem dijelu dana, haljina počinje preuzimati izgled i formu popodnevne ili večernje haljine. Danas su to svečane haljine koje imaju sasvim neku zasebnu priču - prepričala je.
Osim što je stajala u postavu muzeja, haljinu su često posuđivali za izložbe. Ne zna se kad je netko posljednji put nosio, no javnosti je bila izložena 2015. godine, kad je i Muzej za umjetnost i obrt pripremio izložbu “U dobru i zlu – Vjenčana odjeća od 1865. do danas”. Autorica izložbe bila je upravo Andrea Klobučar koja kaže kako su ljudi tada rado donirali svoje vrijedne uspomene, osobito vjenčanice iz perioda sedamdesetih i osamdesetih godina.
- Bilo je desetak takvih komada koji su bili jako lijepi, a riječ je o obiteljskom naslijeđu. Ostali predmeti bili su iz fundusa našeg muzeja, a dio smo posudili iz Muzeja grada Zagreba te od suvremenih hrvatskih modnih dizajnera. Osim vjenčanica i odijela, izložili smo popratnu opremu poput vjenčića, modnog pribora i drugih predmeta - podsjetila je.
Vjenčanica iz Boke Kotorske danas je u depou muzeja, a budući da je zgrada oštećena u potresu, ne zna se kad će je ponovo izložiti za javnost. Budući da je riječ o vrlo osjetljivom materijalu, Klobučar kaže kako je upitno hoće li je posuđivati i drugim ustanovama.
U Kominu je haljina iz 1941. godine
U Hrvatskoj mnogi čuvaju vjenčanice svojih članica obitelji, a među rijetkima starijima od 50 godina je i haljina iz 1941. godine koju čuva obitelj Vlahović iz Komina.
- To je haljina moje svekrve Tune Vlahović koja se te godine udala i ona je jedina nosila ovu haljinu. Čuvamo jer jer je lijepa i nosi neku sentimentalnu vrijednost. Izrađena je od svile, prljavo bijele boje je i materijal je jako osjetljiv. Djeluje pohabano jer je stara, iako se lijepo brinemo o njoj. Perem je u šamponu, stoji upakirana u ormaru i ponekad je popeglam. Posuđivala sam je i za izložbe objasnila je Vojka Vlahović (74). Na pitanje hoće li je možda u budućnosti nositi neka članica obitelji, nasmijala se i rekla da sigurno neće jer je riječ o vrlo staroj odjeći koja ne bi podnijela nečiji pir.
Žužine haljine su i danas moderne
U tom periodu na našim prostorima vjenčanja su se organizirala više pred matičarima, a manje u crkvama. Zato su mnoge mladenke na vjenčanje dolazile u radnoj odjeći s posla.
Žuži Jelinek bila je modna stilistica i dizajnerica, a u prvoj knjizi o modi u Jugoslaviji "Tajna dobro odjevene žene" 1961. godine napisala kako se i radničke žene moraju urediti za svoje vjenčanje te posvetiti više pažnje odabiru odjeće. Žuži je i sama dizajnirala vjenčanice, a Muzej za umjetnost i obrt je u vlasništvu njezine vjenčanice iz 1961. godine.
- Riječ je o haljini s cvjetnim uzorkom izrađenoj od svilenog damasta bijele boje. Materijal je tipičan za to razdoblje i bio je vrlo popularan za vjenčanu odjeću. Imamo još jednu haljinu sličnog cvjetnog motiva iz tog razdoblja. Specifičnost ove Žužine haljine je uzak kroj. Haljina je gore ravna i užeg kroja, a preko ramena ide još i bolero koji se kopča na leđima. Haljina je dvodijelna i vrlo je zanimljivog kroja jer govori o tome kako su mladenke tog vremena ipak pratile svjetske modne trendove, a haljine su šivale u salonima zagrebačkih šnajderica - pojasnila je kustosica Klobučar.
Haljina prve žene s vozačkom dozvolom
U Hrvatskoj je prva žena koja je dobila vozačku dozvolu bila Alma pl. Balley, supruga kraljevskog kotarskog inženjera Vladimira pl. Balleya. Vozački ispit je položila 1914. godine, a njezinu vjenčanicu čuvaju u Muzeja Grada Zagreba.
- Haljina je iz 1903. godine i izrađena je od svilenog atlasa. Tipičnog je secesijskog kroja, jednodijelna je i sa povlakom. Za nju su je šivali u Beču - kazala je kustosica Andrea Klobučar.