U svojoj biti med je vrlo koncentrirana otopina šećera, a budući da ima tako nizak udio vode, svega oko 18 posto, vrlo je otporan na fermentaciju ili kvarenje. Također je pun organskih kiselina iz nektara od kojeg je napravljen, koje medu daju prosječni pH od 3,4 do 6,1 što je kiseli medij koji onemogućuje preživljavanje mikroba u staklenci.
POGLEDAJTE VIDEO: Med pomaže zdravlju
- Med traje vječno sve dok je pohranjen u hermetički zatvorenoj posudi, kao što je staklenka s čepom. Problemi nastaju kada je med izložen zraku i vlazi. On će apsorbirati vlagu iz zraka ako se ostavi otvoren, što može uzrokovati fermentaciju - ističe za Epicorious Bruce Shriver, pčelar u Gowanus Apiary.
Kada se razina vlage promijeni i započne proces fermentacije, ti se šećeri mogu pretvoriti u alkohol. Medovina se dobiva razrjeđivanjem meda s puno vode i miješanjem s kvascem kako bi se pokrenuo proces fermentacije. Ali ako je staklenka zatvorena i zaštićena od dodatne vlage, trajat će neograničeno dugo. Čak i ako primijetite da postaje zamućen ili poprima kristaliziranu teksturu, med je i dalje siguran za jelo.
Zašto med kristalizira
- Kada pčele prave med, one stvaraju prezasićenu otopinu, što u ovom slučaju znači da su prirodni šećeri, uglavnom glukoza i fruktoza iz ubranog cvjetnog nektara, otopljeni u maloj količini vode, a med ostaje tekući. S vremenom, šećer počinje kristalizirati - objašnjava Amy Newsome, vrtlarica, pčelarka i autorica knjige Med.
- Sav će se med s vremenom kristalizirati. Komercijalno prerađeni med kristalizira sporije od sirovog meda. To je zato što su sve čestice, uglavnom zrnca peludi, filtrirane pod visokim pritiskom i toplinom. Ovaj proces ne samo da uklanja pelud, već također uništava mnoge prirodne kvasce, enzime, flavonoide, polifenole i mikrobne spojeve - kaže Shriver.
O načinu skrućivanja meda djelomično odlučuju pčele kada biraju na koje će cvjetove sletjeti.
- Svaka cvjetna vrsta ima različit udio glukoze i fruktoze u svom nektaru, a glukoza kristalizira brže od fruktoze. Zbog toga možete kupiti prirodno tekući med, poput bagremovog, koji ima veći omjer fruktoze - objašnjava Newsome.
Što možete učiniti da to spriječite ili popravite?
Newsome kaže da je nedavno vidjela objavu na Instagramu koja ju je natjerala da zaplače, sugerirajući da možete spriječiti stvaranje kristala tako da u med umiješate malo kukuruznog sirupa. Odjeljak njezine knjige pod nazivom Kristalizacija nije neprijatelj predlaže prihvaćanje deblje, zrnate teksture meda i njegovo korištenje u kolačima ili mazanje na tost.
- Znam da to nekima može smetati, ali zapravo bismo trebali naučiti voljeti kristalizirani med i raditi s njim, kao čudom prirodnog svijeta, i čuditi se što su pčele uspjele napravi nešto tako živopisno i ukusno - kaže Newsome.
Veliki proizvođač meda Mike’s Hot Honey preporučuje čuvanje meda ispod 10 stupnjeva Celzijevih za dugotrajno skladištenje, budući da ta niža temperatura sprječava kristalizaciju. To će usporiti protok meda, pa također preporučuju da se prije upotrebe zagrije na sobnu temperaturu. Ako često koristite med, preporučuju da ga držite na temperaturi do najviše 30 stupnjeva Celzijevih. No ako nemate luksuz hladnih uvjeta skladištenja, uvijek možete oživjeti svoj kristalizirani med izlaganjem toplini. Stavite staklenku u zdjelu s toplom vodom dok ponovno ne postane tekuć.
POGLEDAJTE POMAŽU LI OVI LIFEHACKOVI U KUHINJI