Navažnije karakteristike psihopata su to da ne osjećaju krivnju niti empatiju za druge ljude, površno su šarmantni, ne prihvaćaju odgovornost, imaju grandiozni osjećaj svoje vrijednosti i teško kontroliraju svoje impulse.
POGLEDAJTE VIDEO: Napisala je knjigu o uspješnim psihopatima
To su možda detalji o njima na koje ste dosad naišli u literaturi, ako vas proučavanje te teme zanima. No, jeste li znali da postoje uspješni i neuspješni psihopate?
- Većina njih je u jednu ruku negativna, samo nanose štetu ljudima na drugačije načine. Uspješni psihopati su uspješni zato jer mogu kontrolirati svoje impulse i ne ulaze u rizike osim ako nije potrebno. Jednom riječju, oni se mogu kontrolirati – pojašnjava Eva Polovina, autorica knjige ‘Successful Psychopaths Unmasked: The light of psychopathy and the dark side of success’.
Izdavač knjige je 'Studio Kuća' i uskoro bi se trebala naći na policama Školske knjige, a namijenjena je svim ljudima koji se u svakodnevnom životu susreću s uspješnim ljudima koji su iznimno drugačiji od njih, pa bi mogli pripadati krugu psihopata, kao i ljudima koji imaju isključivo negativne stereotipe o mentalnim bolestima, kaže.
U knjigu je pretočila više od godinu dana svojih istraživanja, jer je htjela podijeliti svoja razmišljanja o uspješnoj psihopatiji, te umanjiti stereotipe o psihopatima. Uz knjigu, Eva je pokrenula je stranicu 'Mind your Mind', iza koje stoji organizacija od više od 60 članova, koji pišu blogove, rade intervjue, rade na dizajnu ili na dopiranju publike. Članovi su iz mnogih država iz cijelog svijeta i komuniciraju putem online platformi.
- Stranicu sam pokrenula iz sličnog razloga: Htjela sam smanjiti stigmu oko mentalnog zdravlja te stvoriti 'mental health support system' za učenike pod akademskim pritiskom, ili one koji imaju problema s mentalnim zdravljem – pojašnjava Eva.
Ispred njezinog imena s razlogom nismo napisali titulu 'prof. dr. sc.', jer ona to još nije. Štoviše, Eva je tek maturantica zagrebačkog MIOC-a, no s toliko puno različitih interesa koji ju motiviraju na istraživanje i učenje, da ne treba ni sumnjati u to da će jednog dana ostvariti cilj: Želi postati psihijatrica specijalizirana za forenzičku psihijatriju, što je struka koja se bavi kriminalcima i mentalnim poremećajima kao što su psihopatija i shizofrenija, koji su joj jako fascinantni, kaže.
- Moj interes za psihologiju je započeo prije par godina, jer su me zanimale drugačije vrste ljudi i kako reagiraju u određenim situacijama. Zainteresirala sam se isključivo za mentalne bolesti jer su mi radnje ljudi s mentalnim bolestima bile jako teške za razumjeti. Fascinantno mi je bilo kako defekti u neurologiji mozga ili traume mogu uzrokovati različite osobnosti u ljudima. Kada sam se počela zanimati za psihopatiju, htjela sam napraviti analizu karakteristika koje ih čine uspješnima. Nije mi bilo dovoljno samo razmišljati o tome, nego sam to htjela i zapisati – priča Eva o tome kako je nastala knjiga.
Dodaje kako psihopate svi obično zamišljamo kao serijske ubojice, no to mogu biti i uspješni, manipulativni biznismeni oko nas, koji mogu biti vrlo uspješni i priznati u društvu, a imati puno zajedničkih osobina sa serijskim ubojicama.
Eva tijekom pisanja knjige nije imala mentora i sve je istraživala sama, a vrlo je malo ljudi uopće znalo da piše knjigu.
- Ideja da objavim knjigu nije se pojavila odjednom, dugo je planirana. Što se tiče samog pisanja, mentor mi nije bio potreban jer sam voljela pisati o toj temi i nisam imala puno pitanja što se tiče tog dijela procesa. Kad sam pisala knjigu, nisam o tome govorila profesorima i nisam htjela govoriti o njoj dok ne bude gotova, prvenstveno zato što nisam bila sigurna hoću li je uspjeti dovršiti, pa nisam htjela davati lažne nade. Međutim, imala sam podršku od nekoliko prijatelja kojima sam rekla za knjigu. I moji roditelji su me podržavali u pisanju, moja odluka da objavim knjigu za njih nije bila veliko iznenađenje – priča Eva.
Štoviše, kad je došla blizu kraja, mama se dala u potragu za izdavačem i riješila tehnikalije oko izdavanja knjige, kako bi se Eva mogla posvetiti pripremama za studij. Ovih dana, naime, priprema aplikacije za 20-ak američkih studija.
- Od svoje 9. godine želim se školovati u inozemstvu. Hrvatska nije država puno kriminala te su forenzičke struke zbog toga i manje razvijene nego u državama s puno kriminala. Međutim, glavni razlog zašto želim ići u USA je zbog moje inkompatibilnosti s europskim edukacijskim sustavom. S toliko puno interesa koje imam, bilo bi mi žao fokusirati se samo na jednu struku. U Americi ne moram birati struku do druge godine, a kad i budem birala, to mogu biti i do tri struke u potpuno različitim područjima. Amerika mi daje četiri godine 'prostora' prije upisa u medicinu, da istražim što me još zanima i da istražim sebe – pojašnjava maturantica. Američki sustav obrazovanja, koji je puno drugačiji od europskog, odgovara joj baš zato što potiče samostalan rad u okviru kojega studenti sami biraju temu, sami sebi zadaju ciljeve i usklađuju svoj rad prema njima.
- Za taj pristup je potrebno puno organizacije vremena i discipline i ne paše svakom tipu učenika. Zato se možda ne koristi u obrazovnom sustavu, jer nije primjeren za sve učenike. No, meni se jako sviđa taj istraživački pristup, jer volim samostalno raditi i sama sebe zadavati ciljeve i koordinirati se. Najviše sam se razvila kao osoba kada sam se posvetila svojim projektima i to mi je iznimno važno, kaže. Dodaje kako joj je osim samih kolegija koji se nude važno i to što fakulteti nude brojne aktivnosti i klubove, sportove, sestrinstva te život u prekrasnom kampusu.
- Jako mi je važno da na fakultetu imam balans između svojih projekata i aktivnosti te akademije – priča, pri čemu treba znati da funkcioniranje američkih fakulteta za nju nije novost. Naime, već je pohađala Harvard secondary school, ljetni program koji je trajao osam tjedana, u okviru kojega su imali predavanja i učili kao i redoviti studenti.
Eva se trenutno priprema za prijavu na 20 američkih sveučilišta.
- Naime, svako sveučilišta ima ispod 20 posto 'acceptance rate', neki čak i ispod 10 posto. To znači da je jako riskantno prijaviti se na mali broj sveučilišta, jer postoji šansa da neću upasti nigdje. Prijava uključuje ocjene i standardizirane testove, koji čine jednu četvrtinu cijelog paketa. Ostatak prijave, - koji često predstavlja razliku između primljenog i odbijenog aplikanta – uključuje pisma preporuke, izvanškolske aktivnosti i projekte, eseje za specifičan faks i jedan univerzalni esej, nagrade, natjecanja te mnogo drugih stvari koje ne možemo kontrolirati, kao to gdje smo rođeni, koji stupanj obrazovanja nam imaju roditelji, možemo li platiti školarinu i tako dalje – priča Eva.
Dodaje kako je za sve koji žele biti kompetitivni aplikanti, proces prijave iznimno iscrpljujući i zahtjeva mnoge žrtve, primjerice manje druženja s prijateljima ili manje slobodnog vremena, no ona ne žalo ni za vremenom uloženim u vlastiti razvoj. I u pripremi knjige, kaže, bilo je teško izbalansirati školu i projekte, tako da je trebala biti jako organizirana i žrtvovati dio socijalnog života.
U slobodno vrijeme bavi se, kaže, još ponekim aktivnostima, a posebno ju zanimaju aktivnosti povezane s debatom i politikom.
- Ostaje mi zapravo jako malo slobodnog vremena, ali kad se nađe, iskoristim ga da se družim s prijateljima jer u tome jako uživam. Rijetko kada imam cijeli dan slobodno i rijetko kada imam puno vremena baš za sebe, ali i to se ponekad dogodi. Tada volim pročitati knjigu ili naučiti nešto novo, ističe ta zanimljiva djevojka.