Ime ovog pothvata je 'Mosa bavlju', odnosno samo ljubav te pritom zagrebački glumac Marko Cindrić planira sakupiti pomoć za dvije udruge te jednu pučku kuhinju.
- Humanitarni ultramaraton trčim za Udrugu KAS Sisak, Udrugu Kolibrići i za pučku kuhinju na Sv. Duhu. Cilj mi je prikupiti 150.000 eura svojim pothvatom, svakom po 50.000 eura. Udruzi KAS Sisak za sanaciju upravne zgrade, štale, pristupnih staza jahalištu, prostorija za volontere, sanitarni čvor, za uređenje kanala za lonžiranje, za uređenje manježa, električne pastire. Udruzi Kolibrići za Molly odijelo, pomagala za kupanje i tuširanje, rezervne aspiratore, sklopivo podvozje za kadu, TOMATIS terapiju, terapiju elektrostimulacije jezika, terapijski tricikl, Brillo hodalicu. Pučkoj kuhinji za rashladni sustav od kojeg svakodnevno ovisi 400 ljudi - najavio je Cindrić.
POGLEDAJTE VIDEO:
Inače, glumac je ljubitelj trčanja te je ono dio njegove svakodnevice. Pokrenuo je i podcast 'Ja jesam' u kojemu s gostima priča na temu zdravlja.
Prije nešto više od godinu dana Marko imao problema sa zdravljem, mislio je da je dobio infarkt, no nakon dijagnoze ustanovljeno je da zapravo ima problema s dva živca te herniju u vratu.
Za trčanje ga je inspirirala knjiga 'Rođeni za trčanje' od Christophera McDougalla te je ono sada ključan dio njegova života.
- Priča o ultramaratonu u Bakrenim kanjonima me toliko odvojila od stvarnosti da sam imao osjećaj da jurim zajedno s Scottom Jurekom, Tarahumarama i svim sudionicima tog magičnog događaja. U sebi sam urlao od sreće jer sam uronio u bazen slobode i veselja. Osjetio sam slobodu i podršku i nevjerojatnu ljubav tog događaja i svih ljudi koji su tamo navijali. Od kad mi je Prka moj dugogodišnji frend prije par mjeseci rekao da trči 4 ili 5 km na nasipu sporim ritmom nešto u meni mi je reklo da to moram probati - prisjetio se Marko.
- Moje trčanje do tada je bilo dosta jakim ritmom i to kratka dionica od 4 km i to bi me zadovoljilo. Kada sam probao ovaj slabiji ritam u kojem sam mogao kontrolirati disanje nešto u meni se prelomilo. Noge me nisu boljele, uživao sam u svakom koraku, odjednom je trčanje postalo za mene takva sloboda o kojoj nisam mogao ni sanjati. Nakon 5km nisam više bio u glavi. Vidio sam rijeku, čuo sam ptice i miris livade ispunio mi je nosnice. Toliko mi je bilo lijepo da sam istrčao 8km što je daleko veća kilometraza koju sam do tada istrčavao. Toliko sam uživao u svakom koraku da sam imao osjećaj da mogu trčati do Australije. Nisam neki trkač, niti me trčanje nešto posebno do tog trenutka posebno zanimalo. Bilo mi je tu i tamo dobar cardio dodatak na moje druge treninge koji su bili statičniji pa mi je malo bježanja uvijek razbijalo rutinu - ispričao je Marko.
Inspiriran trčanjem odlučio je napraviti ultramaraton te pomoći onima kojima to najviše treba, kako bi akciji dao viši smisao.
- Otišao sam u Sisak do samostana Sv.Antuna Padovanskog gdje je moj prijatelj fra Ivan Bradarić i s njim dogovorio nastavak projekta Sv.Ante. Prvi dio smo radili godinu prije u Šibeniku i on se sastojao isključivo od rekreacije životnih točaka Sv.Antuna kroz fotografije Zorana Škugora. Ovaj put rekreirati ćemo dijelove propovijedi izvedbeno i to 11. lipnja 2023. Kako sam pročitao tu rečenicu, puzzle su sjele na svoje mjesto i odmah sam napisao sms poruku fra Ivanu u kojem sam mu rekao da želim humanitarno istrčati ultramaraton od 64km. Od Sv. Duha u Zagrebu – Crkve Sv. Antuna Padovanskog do njega u Sisku – Samostana Sv. Antuna Padovanskog i to za djecu i siromašne. Odmah mi je odgovorio i rekao da imam njegovu punu podršku. Dok ovo pišem ježim se od ideje. Rekao sam si da ću naći organizacije za koje ću trčati i jako brzo donio odluku da ću trčati za Udrugu KAS Sisak, udrugu Kolibrići i za pučku kuhinju na Sv.Duhu - zaključio je Marko.