Bilo je jako teško i iscrpljujuće, ali opet kada se popnete na bilo koji vrh, taj umor i muka padaju u zaborav, jer vas priroda nagradi s prekrasnim pogledom, rekao nam je Marin Zovko (38) iz Zagreba.
On je ovo ljeto u 100 dana prehodao cijelu Hrvatsku odnosno staze Croatia Long Distance i Via Adriaticu. Na put je krenuo 28. lipnja, a završio 5. listopada.
Croatia Long Distance pokriva četiri najisturenije točke, najistočniju Ilok, najsjeverniju Sveti Martin, najzapadniju Savudriju i najjužniju Prevlaku. Via Adriatica počinje s najjužnije točke u Istri, s Rta Kamenjak, a završava također s Prevlakom. Marin je uspješno savladao obje staze.
POGLEDAJTE VIDEO: Istrčao 240 katova u Osijeku
- Skoro 80 posto dužine ove dvije dionice se podudaraju. Međutim, ja sam još uz ove staze imao i neke svoje treće rute jer mi je ovo bila jedinstvena prilika da sve ono o čemu sam posljednjih godina čitao i maštao, da to napokon i vidim - rekao je Marin koji je napravio nevjerojatnih 2282 kilometara.
Planinarenjem se aktivno bavi već šest godina, a ljubav prema prirodi rodila se na jednom njegovom putovanju u Keniji.
- Bio sam vjenčani kum u Masai plemenu i tu se dogodio neki preokret u glavi. Tamo sam spoznao što znači živjeti u skladu s prirodom i od tada planinarim, više vremena posvećujem prirodi i više brige vodim za prirodu - otkrio je Marin koji je po struci informatičar.
Nakon Kenije, 2015. godine je odlučio hodočastiti 'Put Svetog Jakova' u Španjolskoj. Ovo hodočašće ga je i na jedan način pripremilo za ovo hodanje po Hrvatskoj.
- Kad sam stigao u Santiago za 26 dana imao sam još sedam dana do aviona i onda sam još četiri dana dodatno hodao. To je bilo neko moje prvo hodanje, ali ovo sada u Hrvatskoj je bilo dosta teže - dodao je Marin.
Dnevno je hodao prosječno 25 km, a najveća dnevna kilometraža bila je 57 km. Iako je prolazio kroz jako teške terene i borio se s teškim vremenskim uvjetima, o odustajanju nije razmišljao.
- Nisam ni ja bio siguran, ali vjerovao sam da ću doći do kraja. Imao sam nekakav unutarnji strah od ozljeda, ali sva sreća nije mi se dogodila baš nikakva ozljeda, što se čudim sam sebi jer sam svjestan kroz kakve sam sve terene i krševe prošao - rekao je Marin koji je imao jako veliku podršku obitelji, prijatelja i kolega s posla.
Od svih fizičkih napora i vremenskih uvjeta najteža mu je ipak bila samoća.
- U 100 dana hodanja, samo devet sam imao društvo, što znači da sam 90 dana hodao sam. I to je znalo biti dosta teško pogotovo kad se dogodi Velebit i kiša pa kad pet dana ne vidite živog čovjeka oko vas. I onda kad se nakon toliko dana samoće spustite u neko selo onda s tetom na kasi pričate 15 minuta jer ste se zaželjeli malo komunikacije - ispričao je Marin koji je za ovo 'putovanje' uzeo neplaćeni dopust na poslu.
S ljudima s kojima se sreo ugodno se iznenadio.
- Ostao sam u pozitivnom šoku koliko su ljudi otvoreni i spremni pomoći totalno nepoznatoj osobi. Jedna me gospođa dok sam sjedio u hladu pitala: 'Sinko kad si ti zadnji put nešto na žlicu pojeo'. Dogodilo mi se nekoliko puta da su me ljudi ničim izazvani pozvali na hranu, ponudili spavanje, tuširanje - kazao je.
Tijekom puta susreo se sa svim životinjama osim vuka i risa, ali većih neugodnih situacija nije imao.
- S medvjedom sam se susreo na otprilike dva metra, ali nismo čuli ni vidjeli jedan drugoga. Imao sam samo manji unutarnji strah od susreta s migrantima, ali sve je prošlo bez ikakvih problema - dodao je.
Za ovakav pothvat se, kako kaže, ne možete pripremite, nego jednostavno trebate biti u dobroj kondiciji.
- Kako su dani prolazili tako sam osjećao napredak sebe. Na početku sam svakih pola sata, 40 minuta morao stati, skinuti ruksak da se malo odmorim i da dođem sebi, a pred kraj sam mogao hodati dva sta u komadu - objasnio je Marin.
Njegov ruksak je u prosjeku težio oko 21 kg, a najteži 24 kg.
- Ponio sam baš sve. Imao sam kuhalo, posuđe za kuhanje, plinsku kartušu, plamenik, hrane za minimalno tri dana, vreće za spavanje, podložak za spavanje, vreća za ležanje između dva drveta, majice kratkog rukava, dugih rukava, pernate jakna, kapu, rukavicu, razno razne elektronike - otkrio je Marin koji je ovo putovanje planirao završiti u 90 dana, ali vremenski uvjet su diktirali tijek.
- Odmor je bio neizbježan. Kroz Gorski Kotar kiša je padala pet dana u komadu i to mi je onako bilo traumatično iskustvo jer cijeli dan hodate po kiši, a navečer nemate gdje podići šator i onda sam bio prisiljen uzimati privatni smještaj. U 100 dana imao sam 15 dana odmora - rekao je Marin.
Kako se nedavno vratio s puta, još uvijek se oporavlja i navikava na zgrade, beton i ljude oko sebe. Ipak, razmišlja i o novim ciljevima.
- Otkad sam počeo planinariti cijelo vrijeme s vrhova naših planina uz Jadran gledam Jadransko more i davno sam još dobio želju da idem kajakom po Jadranu, ali ovaj put od juga prema sjeveru - zaključio je Marin.