Prvo što svi zapaze na lijepoj televizijskoj voditeljici Marijani Batinić velike su, znatiželjne, smeđe oči koje vrebaju i proučavaju, otvoreno pitaju sve što ih zanima. Nakon toga slijedi vragolast osmijeh koji prati provala smijeha. No to ne znači da je neozbiljna i da na život gleda kao na šalu. Iza otvorene i temperamentne 32-godišnje Splićanke je 15 godina uspješne novinarske karijere i nekoliko najgledanijih emisija na malim ekranima poput “Po ure torture” i “Trikvartače“, a trenutačno vodi jedan od najpopularnijih realityja, RTL-ov “Ljubav je na selu”. 

Marijana nam je otkrila što je pokreće, razmišlja li o braku, kako se provela u Iranu i zbog čega joj trebaju savjeti njezine 18 godina mlađe sestre. Isto tako i kako se snašla tijekom snimanja showa u kojem usamljenim muškarcima pomaže pronaći srodnu dušu i može li se zamisliti da pred gledateljima traži partnera. 

- Avanturist sam. Možda da sam u nekoj usamljenoj fazi, suptilno bih frajeru koji mi se svidi dala do znanja da ću mu se javiti nakon emitiranja emisije. Što se tiče dogodovština sa snimanja, bilo je svega. Jedna od najsmješnijih mi je bila kad me bijesna susjeda kandidata koji nije dobio dovoljan broj pisama metlom natjeravala po dvorištu ili kad su me kompletno odjevenu zalili kantom vode jer sam se žalila da je u Slavoniji prevruće i kukala za dalmatinskim povjetarcem.

Zaslužila sam, pa se nisam naljutila što su mi pokazali svoj rashladni uređaj - smije se Marijana. Iako je gradska cura, snalazi se u svim seoskim poslovima osim u mužnji krava. U djetinjstvu je odlazila na selo baki i djedu. Imala je i svog jarića kojeg je zvala Šimecki. 

- Obožavam životinje, a naročito konje. Čak sam krenula u školu jahanja. Žao mi je samo što nemam vremena češće boraviti s tom plemenitom životinjom koja mi pruža antistresnu terapiju - rekla nam je Marijana. Smatra da se nije promijenila od djetinjstva samo je postala svjesnija svojih mana. Bila je daleko od povučene curice. Brbljava, brza na jeziku i, iako odličan đak, bavila se svim izvanškolskim aktivnostima kako bi što manje sjedila u razredu. 

- Mislim da me nitko ne može zamisliti kao povučenu djevojčicu. 

Da sam bila tiha i povučena, teško da bih završila na televiziji. A ja sam od malena vucarala oko mikrofona. Kupili su mi ga roditelji u ranom djetinjstvu i zapečatili mi sudbinu. Doduše, sanjala sam o karijeri pjevačice, svirala orgulje i vodila školsku instrumentalnu grupu čak i crkveni zbor. Don Ranko je bio svećenik kojeg je cijeli kvart obožavao. Bio si faca ako bi te on uzeo u zbor. S njim smo obilazili Hrvatsku i bio je primjer svim svećenicima kako treba s djecom. 

Kad ćeš se više udat?!

Don Ranka, na žalost, danas slabo viđam i tako ‘slučajno’ izbjegnem njegovo vječno pitanje:  ‘Kad ćeš se više udat?!’ - ističe Marijana. Znala se gurati u prvi plan, što njezini roditelji nikad nisu odobravali. Pretpostavlja da je bila takva jer je bila jedinica do 12. godine. Tada je dobila brata Darka, a sestru Karlu šest godina poslije. Za oboje je jako vezana.

- S bratom sam se stalno tukla. Zapravo ja sam tukla njega. Ipak je on mlađi od mene. Uvijek je govorio da će mi vratiti kad odraste, iako to još nije učinio. Moja je seka jedno divno pametno, nenametljivo stvorenje. Odgovorna je i zrela za svoje godine. Bolje rezonira međuljudske odnose nego odrasli ljudi, tako da čak i ja nju koji put pitam za savjet. Još joj se ponekad znam ponašati poput mame, a to ne trpi - kaže Marijana. 

Ljutim se kad me ljudi ne shvaćaju ozbiljno. Tada poželim imati svoj odvjetnički ured, za što sam se školovala. Htjela bih biti opreznija i promišljenija jer često trčim pred rudo. Srećom, imam dobru intuiciju, pa se tako vadim iz zamki u koje upadam zbog svog temperamenta

Televizija ju je rano privukla. U srednjoj školi s najboljom prijateljicom Petrom Nižetić odlučila je volontirati na splitskoj lokalnoj postaji, a onda je krenulo “Po ure torture”. Ubrzo je postala najgledanija emisija na svim lokalnim televizijama što joj je otvorilo mnoga vrata. Karijeru nije gradila na tračevima, skandalima i golišavim fotografijama niti je bila u iskušenju da to čini. 

- Čak je i to što mi fotografiju s dečkom objavljuju u medijima mojima doma jedva podnošljivo. Da se njih pitalo, sada bih sjedila u uredu i imala striktno radno vrijeme. Bojazan da ih ne povrijedim crtala je moj put, ali poštujem svaku karijeru. Znamo biti  užasno licemjerno društvo i stalno nešto osuđujemo. Neka svatko živi onako kako njemu odgovara, ako pritom ne ugrožava druge. A nečija golišava fotografija mene nije ugrozila, dapače, mogla me samo oduševiti svojom ljepotom - kaže Marijana. Nije požalila što je odabrala voditeljsku profesiju, iako je time djelomično izgubila intimu.

Intuicija me spašava od nepromišljenosti

 - Osjećam se dobro u svojoj koži. Kad se zaželim zabaviti i opustiti, a da netko vani ne promatra moje ponašanje, napravim tulum ili otputujem - kaže Marijana. Ne pati za uspjehom i slavom. Važno joj je da nešto stvara. Živcira je kad je ljudi ne shvaćaju ozbiljno. Jedino joj tada nedostaje odvjetnički ured za koji se školovala. Naime, Marijana je diplomirala pravo. 

- Valjda bih, da sam u odjelcu s aktovkom u ruci, izgledala mudrije i kompetentnije kad je biznis u pitanju - kaže Marijana. To što često trči pred rudo smatra svojim najvećim nedostatkom. Htjela bi da je opreznija i promišljenija. Srećom, ima dobru intuiciju, pa se tako vadi iz zamki u koje upada najčešće zbog svog temperamenta. 

- Znala sam se posvađati s nadređenima. Ja sam onaj tip vječnog borca za pravdu i ništa ne mogu otrpjeti ako smatram da sam u pravu. Ali ako sam pogriješila, možeš na mene drvljem i kamenjem, pognem glavu i kajem se - kaže Marijana. Posao joj nije na prvom mjestu, ali život čini svoje. 

- Bilo bi dobro da ga nakratko mogu staviti na drugo mjesto. U teoriji su mi obitelj, dečko i prijatelji najvažniji. U praksi je, na žalost, drukčije - kaže Marijana koja je godinu dana u vezi s rukometašem Matejem Pašalićem. Iako su često zbog posla odvojeni, u tome, zasad, ne vidi problem. 

- Ma sve je kako se ljudi dogovore. Takav život smo odlučili živjeti, pa gdje nas odnese. Još se bojim braka i svega što nosi. Znam da je to pogrešno, ali imam osjećaj da će mi nakon vjenčanih zavjeta život projuriti takvom brzinom da se neću ni okrenuti, a već ću biti baka. Samo želim malo usporiti životne procese - kaže Marijana. Uz posao koji voli Marijana kaže da su joj i putovanja užitak. Putovala je na sve kontinente osim u Afriku, što joj je velika želja, a prepričala nam je avanturu iz Irana. Ondje je došla nespremna. Nije poznavala pravila ponašanja.

U teoriji su mi obitelj, prijatelji i dečko najvažniji. U praksi je to, na žalost, malo drukčije...
o životnim prioritetima

- Hodala sam teheranskim ulicama u ružičastom mantilu i sa šarenom maramom na glavi, uvjerena kako sam, zbog marame na glavi, ispoštovala pravila odijevanja Islamske Republike Iran. Glavno da imam maramu na glavi i mantil do ispod koljena. Svi su me u čudu promatrali, a ja sam mislila kako sam cool jer sam Europljanka. Dok mi napokon nisu rekli da kršim zakon jer nisam od glave do pete u tamnim i zagasitim bojama, da se ne ističem - smije se Marijana. Nastavlja kako je, na žalost, riječ o zemlji ograničenih ljudskih prava, naročito prava žena što joj je stvaralo frustracije. 

- Unatoč tome, Iranci se kod kuće ponašaju drukčije. Iza svojih zidina žive poput Europljana, druže se, luduju i piju alkohol u potocima. Žene su im fascinantne. Neobične su lijepe. S jedne strane moraju hodati zamotane, a s druge strane ponosno šetaju svježe operiranih noseva. Gotovo je svaka Iranka koja drži do sebe imala estetsku korekciju nosa. Njima je to statusni simbol – kaže Marijana. 

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!