Kako je moj Noa morao na operaciju srca, pa onda neko vrijeme morao ostati u bolnici, nisam ga mogla dojiti. Teško sam podnosila to vrijeme dok je dijete na intenzivnoj skrbi, a ne mogu do njega, no onda se rodila ideja da, kad već njega ne mogu nahraniti svojim mlijekom, pomognem doniranjem svoga mlijeka drugoj djeci. Naime, nedugo prije nego što sam rodila vidjela sam vijesti o otvaranju Banke humane krvi u okviru rodilišta u Petrovoj i trebalo je samo malo 'googlati' da dođem do svih informacija o tome kako postati donatorica, pa sam se ubrzo uključila i to je uvelike pomoglo da lakše prebrodim vrijeme tijekom kojega nisam mogla dojiti svoje dijete, priča Nikolina Belančić, jedna od 120 žena koje su u otprilike godinu i pol dana otkad je u okviru KBC-a Zagreb osnovana Banka humanog mlijeka, donirale tu 'zlatnu tekućinu'.
POGLEDAJTE VIDEO:
Taj je kolokvijalni naziv majčino mlijeko dobilo zbog bogatstva vrijednim hranjivim sastojcima i antitijelima koja su neophodna za to da dijete koje još nema razvijen imunitet dobije odgovarajuću zaštitu od bolesti. A da ima baš zlatni sjaj najbolje svjedoči podatak za koji smo doznali u Banci humanog mlijeka: Darovano mlijeko najčešće se primjenjuje u prehrani prijevremeno rođene djece, one koja su rođena prije 32. tjedna trudnoće i s manje od 1500 grama porođajne mase, malih Palčića, čije majke nemaju dovoljno, ili uopće nemaju mlijeka. Lani je njime hranjeno 147 djece.
Na odjelu s Palčićima, Nikolina je, kaže, naučila da se te mrvice u prvim danima hrane sa samo 2 mililitra humanog mlijeka po 'porciji' i primaju ga sve dok ne dođu do porcije od 10 mililitara, kada pomalo prelaze na adaptiranu prehranu. Dakle, mlijeko koje je darovala nekom malom heroju doslovno je olakšalo borbu za život, zaključujemo.
Nikolina je svoje mlijeko prikupljala svakodnevno i u nekoliko navrata slala u Banku tijekom protekla tri mjeseca. Nekoliko dana uoči našeg razgovora poslala je zadnje spremnike s darovanim mlijekom u Banku, jer je zadnji pregled pokazao da se laktacija kod nje smanjila, pa nema viška mlijeka u odnosu na količinu koja je potrebna da bi mali Noa dobro napredovao.
- Moja je procjena da sam tijekom ta tri mjeseca prikupila oko 20 litara mlijeka i silno sam ponosna zbog toga, jer možda i osobno poznajem djecu kojoj je i moje mlijeko pomoglo. Moj Noa je rođen s Downovim sindromom, pa je prva dva tjedna života proveo na Intenzivnoj, gdje su smješteni i Palčići u inkubatorima. Tako sam se povezala s majkama koje su bile tamo, dijelila s njima i tugu i radost i kad sam se našla u situaciji da sama ne znam što ću dok je on u bolnici, shvatila sam da barem njima mogu pomoći – priča Nikolina.
Dodaje kako joj je žao što je morala prestati s darivanjem humanog mlijeka, a odluči li se uskoro i na drugo dijete, ni malo ne dvoji oko toga hoće li i ponoviti i to iskustvo, jer sve je vrlo jednostavno.
A 'pomisao da ste tako pomogli nekom mališanu neizmjerno grije srce'.
- Među majkama darivateljicama ima i onih koje su i same rodile djecu prije termina, odnosno nedonoščad, pa su i njihova djeca kroz kraće vrijeme primala darovano mlijeko iz Banke. Neke od njih su izgubile djecu: Jedna majka je nastavila izdajati mlijeko i nakon smrti djeteta i darovala je Banci 10 litara mlijeka. Dvije majke su izgubile po jednog od blizanaca i nastavile su izdajati za drugo dijete, poklanjajući taj višak za Banku. Svaka ima drukčiju priču, ali svima je zajednička plemenitost i dobra namjera u pomaganju najugroženijoj skupini novorođenčadi – ističe dr. Branka Golubić Ćepulić, predstojnica Kliničkog zavoda za transfuzijsku medicinu i transplantacijsku biologiju KBC-a Zagreb u okviru kojeg djeluje Banka humanog mlijeka, dok transfuziologinja dr. Jurjana Novoselac, koja radi baš u Banci humanog mlijeka, dodaje kako se majke mogu odlučiti na darivanje mlijeka odmah nakon poroda, pa sve do navršene godine dana djeteta. Oko trećina darivateljica javlja im se već u prvom mjesecu nakon poroda.
- Mogu nam se javiti telefonski ili mailom, a nakon što u suradnji s liječnikom ispune zdravstveni upitnik i dobiju potrebne upute, u Banci mlijeka mogu preuzeti set praznih spremnika za izdajanje viška vlastitog mlijeka. Naime, važno je da je majka dobro i da svoje dijete hrani vlastitim mlijekom, te da je ono što daruje višak mlijeka – kaže dr. Novoselac. Dodaje kako se žene izdajaju kod kuće, te nakon određenog razdoblja mlijeko šalju u Banku. Ukoliko žele, mogu ga osobno donijeti u Banku, no za žene iz Zagreba i Zagrebačke županije postoji organiziran prijevoz za prikupljanje darovanog mlijeka i većina njih odlučuje se za tu opciju.
- Za darivateljice koje su iz drugih županija individualno dogovaramo dostavu mlijeka, uglavnom u njihovoj organizaciji, a dinamika slanja ovisi o dinamici izdajanja i kapacitetu zamrzivača. Minimalna količina za darivanje su 2 litre, a u većini slučajeva mlijeko se prikuplja jednom mjesečno – kaže liječnica.
Da bi se postupak darivanja mlijeka maksimalno pojednostavio i olakšao, kod prikupljanja mlijeka od majki, djelatnici Banke odmah im vade krv, radi testiranja na prenosive zarazne bolesti i dostavljaju nove prazne spremnike za daljnje prikupljanje mlijeka, dodaje.
- Sve je vrlo jednostavno i stvarno maksimalno prilagođeno ženi, tako da ne zahtijeva nikakav poseban trud. Jedino što je važno dodatno paziti na higijenu, kad mlijeko nakon izdajanja pospremate u škrinju, te voditi dnevnik izdajanja, tako da upišete kada ste mlijeko izdojili i spremili ga u škrinju. Niti 5 minuta posla – kaže Nikolina.
Humano mlijeko ima rok od tri mjeseca od izdajanja do pasterizacije, te još tri mjeseca od pasterizacije do izdavanja na odjele. Skladišti se na -30 C, u kontroliranim zamrzivačima. Kontrolira se prilikom ulaza u Banku, zajedno sa nalazima i dokumentacijom majke darivateljice, te prije i poslije pasterizacije. Ako ne zadovoljava kriterije kontrole – primjerice ako postoji prekomjeran broj bakterija prije pasterizacije – ne može biti korišteno za prehranu djece.
- Trenutno na zalihama imamo 55 litara pasteriziranog mlijeka spremnog za izdavanje, te 100 litara sirovog mlijeka spremnog za pasterizaciju – ističe sugovornica. Dovoljno, s obzirom na trenutne potrebe, no treba naglasiti kako je za Banku humanog mlijeka vrlo važno da se stalno javljaju nove darivateljice, jer treba obnavljati zalihe.
Iako su darivateljice i primatelji mlijeka inače anonimni, i ne znaju jedni za druge, pa ni liječnici i sestre ne znaju čije se mlijeko pojedinom djetetu daruje, Mihaela Čajko, majka četvero mališana, rado se odazvala pozivu da podijeli svoja iskustva nakon gotovo godinu dana redovnog izdajanja, kako bismo i druge rodilje potakli na razmišljanje o tome, kaže.
- Osobno nikad nisam mislila da dojenje može biti problem. Moja mama je s time imala vrlo pozitivna iskustva, kao i moja svekrva, a i moja su iskustva sa svom djecom vrlo pozitivna. U svim slučajevima sam imala višak mlijeka i izdajala ga, da ga dijete može koristiti što dulje. No, dok sam ležala u bolnici, vidjela sam da postoje žene koje imaju problema s dojenjem, pogotovo one koje su rodile carskim rezom, a s drugim djetetom i sama sam se suočila s problemom: Na mjesec dana jednostavno je prestao piti moje mlijeko i jako sam se namučila da ga ponovo vratim. Ni danas ne znam što je tome bio razlog, no to me osvijestilo, shvatila sam koliko takve situacije mogu biti teške za ženu – priča Mihaela. Dodaje kako je to vjerojatno i puno veći problem za majke nedonoščadi, koje gledaju bespomoćne mališane u inkubatorima.
- I ranije sam razmišljala o tome kako bih voljela darovati višak mlijeka, ali nismo imali Banku. Onda sam na zadnjem pregledu prije rođenja najmlađeg sina pronašla njihov letak i odmah znala da ću se javiti. Tako je i bilo: Ubrzo nakon poroda, krajem kolovoza prošle godine, prijavila sam se i započela s izdajanjem i potrajalo je, iako sam stoput htjela odustati – priča Mihaela uz smijeh. Pojašnjava kako za izdajanje ipak treba malo vremena i mira, a ako žena ima više djece, to nije uvijek lako osigurati.
- Bilo je situacija u kojima sam znala reći da više neću, pa bih onda ipak zaključila 'samo još ovaj tjedan' i tako sam nastavljala. Uvijek pomislim na male Palčiće kojima to mlijeko može biti korisno, pa mi je žao odustati dok prema pravilima Banke mogu biti darivateljica – kaže.
Potraga za roditeljima djece koja su primila darovano mlijeko ide malo teže. Većina njih nerado izlazi u javnost dok traje bitka za život djeteta, a nakon što izađu iz bolnice, nerijetko se bore s brojnim problemima koje prerani porod nosi.
Iz Banke humanog mlijeka upućuju nas, stoga, na priču o Palčiću iz Hrvatske, koja je objavljena na stranicama Europskog udruženja banaka humanog mlijeka: Rođen je sa 26 tjedana i 4 dana i uz majčino mlijeko već drugi dan života primio je i malu dozu doniranog.
Roditelji žive oko stotinu kilometara dalje od Zagreba i nisu mogli svakodnevno putovati do njega, pa je taj stres utjecao na laktaciju kod majke, koja je izgubila mlijeko dok se on borio s nizom zdravstvenih problema kod kojih upravo majčino mlijeko igra veliku ulogu u jačanju i zaštiti krhkog organizma.
Zbog toga je tijekom 62 dana svog boravka u bolnici primio oko 10 litara doniranog mlijeka i majka je uvjerena da je baš to u njegovom slučaju pomoglo da danas dobro napreduje, uz motoričke vježbe i fizikalnu terapiju.