Dubravko Šlatka, predsjednik udruge i glavni trener u klubu Okami u Samoboru nije se predao tijekom lockdowna. Dapače, odlučio je svoje znanje i brigu za članove kluba podijeliti na društvenim mrežama kako bi ostali aktivni i zabavljeni tijekom zabrane rada kluba.
POGLEDAJTE VIDEO: Kako ostati fit bez treninga?
Mladi klub se može pohvaliti s nanizanih 11 državnih medalja, od dječjih kategorija do veterana, preko 500 medalja sa domaćih i inozemnih turnira, a judaši su osvojili klupske i pojedinačne plakete i pehare. Njihov borben duh je nastavio poticati i tijekom lockdowna.
- Imamo kontakt preko Facebook stranice gdje su objavljene judo vježbe koje i oni mogu odraditi od kuće, video snimke vježba, edukativni dio juda i povijesti, priče, učimo dalje neke stvari vezane za judo preko tih aplikacija. Tijekom prvog lockdowna trenirao sam u dvorištu sa svojim kćerima. U našem malom mjestu vidjela su to druga djeca te se nanizala uz rub ceste i što smo radili mi, radili su i oni. I tako smo cijelo vrijeme zabrane okupljali sve više djece, čak i roditelje, i vježbali smo, mi u dvorištu, a oni uz rub mog dvorišta - ispričao nam je.
Nakon 25 godina bavljenja judom, 3 kćeri, sve judašice s nizom osvojenih natjecanja i ženom kao velikom potporom, kaže da je krenuo trenirati s malim kćerima u svojem boravku na strunjačama, pa u iznajmljenim improviziranim dvoranama koje je sam financirao, da bi na kraju, unatoč brojnim preprekama, osnovao klub sa 80 aktivnih članova, od čega je više od pola registriranih judaša. A njegove kćeri, odgojene s judom, osvojile su niz natjecanja.
- Najstarija Iris Maria je s 13 godina osvojila državnu broncu u kategoriji kadeta U18, nositeljica je tri državne medalje, županijska prvakinja 3 puta. Odradila je čak 197 službenih borbi. Nikolina je dva puta prvakinja, jednom viceprvakinja županije, ali osvajanje turnira u Sloveniji Mini Nagaoka jedno joj je od najdražih osvojenih zlata. Ima samo 12 godina, a čak 164 borbi iza sebe. Najmlađa Ana Vita s 10 godina je nositeljica zlata i srebra na županijskim prvenstvima - rekao je trener Dubravko.
Kad je trener čuo što se dogodilo u Petrinji, nije stao i gledao, već je pokrenuo humanitarnu akciju s članovima kluba kako bi u što kraćem roku pomogao ljudima kojima je potres uništio domove.
- Baš taj ratnički duh tjera nas da se brinemo kako o sebi, tako i o drugima. Zapravo je bilo vrlo brzo i spontano, ljudima u potresu je trebalo pomoći i odmah smo reagirali te smo kontaktirali Crveni križ te lokalni DVD, roditelje i judaše u klubu i pokrenuli se da se prikupe potrebne stvari za ljude i da pomognemo. Volontirali smo na njihove pozive, okupili ekipu i jednostavno došli raditi. Čudili su se kada nas je stigla mala četa i posao smo radili bez stajanja, dakle, djeca, roditelji, rekreativci - rekao je.
Uz to što pokreće i aktivira djecu, klub je na upit roditelja pokrenuo i judo fitness za njih.
- Vježbamo osnovne elemente iz juda za mobilnost, fleksibilnost, snagu i izdržljivost te elemente yoge u istezanju pa time obuhvaćamo neki novi trenažni pristup - rekao je i dodao da budući da je dvorana dovoljno velika, za vrijeme vježbanja roditelja su omogućili i djeci dodatnu aktivnost u dvorani.
Trener Dubravko smatra da je lockdown donio tešku štetu i bacio sport na koljena. On ostaje u kontaktu sa svojim judašima, a kaže da mu je najteže kad mu roditelji pričaju kako djeca plaču dok prolaze uz njihovu zatvorenu dvoranu.
- Djeca i amaterski sport je željan treninga, a posljedice ovakvih rigoroznih mjera za sport tek će se osjetiti kasnije. Kako objasniti natjecatelju koji živi za natjecanja da bude u standbyu i čeka i čeka. Kako da trener periodizira formu. Mislim da se tu najviše psihološki tone - zaključio je.