Laganje se vrlo često smatra jednom od najgorih ljudskih mana jer nitko ne voli lažljivce. Zato se djeci vrlo često gotovo papagajski ponavlja rečenica da ne smiju lagati i da moraju uvijek govoriti istinu. Život nas je naučio da je mnogo nijansi prostrto između laži i istine i nisu tu samo zato da opravdaju nečiju nemogućnost da ostanu iskreni.
POGLEDAJTE VIDEO:
Naprotiv, upravo istinoljubivost i ustrajanje na istini može katkad također biti nezgodna osobina. Zato je potrebno dosta umijeća u socijalnim vještinama da se nauči gdje povući granicu između istine i laži. Psiholozi ističu da je to jednostavno - linija koja dijeli manu od vrline je tamo gdje netko može biti povrijeđen.
Zanimljiv je odgovor na dvojbu o tome treba katkad lagati ili nikad, ponudio mislilac Immanuel Kant. Pitao je okupljene bi li čovjeku s puškom u ruci odgovorili iskreno na pitanje u kojem je smjeru pobjegao čovjek s bijelim šeširom i tako skrivili njegovu smrt ili ranjavanje. Ili bi laž u tom trenutku bila moralno prihvatljiviji izbor. Dakle, izbor istina ili laž ovisi o posljedicama i ako bi istina nekoga jako povrijedila, možda je ne treba izreći.
Stoga prije izricanja neke neugodne istine treba dobro odvagnuti za i protiv, te osvijestiti kakve bi posljedice istina, odnosno laž, mogla izazvati. Psiholozi napominju da je prihvatljivo laganje toliko prožeto s našom svakidašnjicom da zapravo i nismo svjesni koliko svakodnevno lažemo.
Kad vas netko na ulici upita kako ste, a vi mu odgovorite uobičajenom riječju - dobro. Niste lagali, čak i ako se uopće ne osjećate dobro. Laži poput ove znak su pristojnosti i bilo bi nesmotreno početi iskreno govoriti nekom površnom znancu kako se doista osjećate.
Ili, kada primijetite da vam prijateljica iz dana u dan postaje sve krupnija i zabrinuto vas pita vidi li ste to, nećete joj samo odgovoriti - da. Ili ako vas premorena partnerica pita vidi li se na njoj koliko je umorna, nemojte je posve dotući točnim opisom njezina izgleda i dojmom koji ostavlja.
Katkad blaga laž može biti etičniji odgovor na neku situaciju nego iskrenost. Ako kažete prijateljici da joj dobro stoji koji kilogram viška ili partnerici da će dobar san riješiti taj problem, možda ćete umiriti drage ljude da se ne trebaju osjećati još gore nego što im već jest.
Neka istraživanja na američkim sveučilištima pokazala su da su sretniji parovi koji si češće izriču male laži koje nemaju posljedica za sam odnos. Time, pokazalo se, zapravo otkrivaju da su svjesni kako im se partner osjeća i štede ga. Blaga laž je dakle neka vrsta pažnje koja čini život ljepšim.
O tome opširno piše u svojoj knjizi “Učini pravu stvar“ (Do the Right Thing) dr. Thomas Plante, profesor psihologije i ravnatelj instituta za duhovnost i zdravlje pri sveučilištu Santa Clara.
POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM: