Ljutnja je emocija s kojom se muškarci lakše povezuju od žena. Emocija koju mnogi povezuju s nečim negativnim, neprikladnim, s nečim čega se treba čuvati i ne pokazivati je.
No, potisnuta ljutnja ili neprikladno izražena ljutnja štetna je po naše zdravlje i okolinu. Na koji način - to nam je otkrio Dorijan Burčul, terapeut i savjetnik integrativne terapije. Unazad nekoliko godina Dorijan Burčul istražuje partnerske odnose i intimnost, seksualnost, strast i zaljubljenost te kako djeluju na pojedinca.
Što je ljutnja?
Često se na ljutnju gleda kao na negativnu emociju, no ljutnja je prirodna emocija, ni pozitivna ni negativna. Ono što ljutnji daje negativni predznak je njeno negativno izražavanje, pa budući da ne znamo kako ju prikladno izraziti uglavnom se te emocije klonimo. Ljutnja je naša reakcija, tj. odgovor na okolinu u situacijama kada se stvari ne događaju na način na koji bismo htjeli. Osoba osjeća ljutnju onda kada procijeni da se netko (neopravdano) ponaša na način koji ugrožava neku vrijednost te osobe.
Koja je svrha ljutnje?
Svrha ljutnje je zahtjev za promjenom ponašanja druge osobe. U slučaju da je zatražena promjena bila opravdana te je druga osoba promijenila svoje ponašanje u skladu s našim željama, ljutnja bi trebala prestati.
Kako tijelo i psiha reagiraju kad se ljutimo, te kako ljutnja utječe na socijalni život?
Na tjelesnom nivou ljutnja vodi do brzih promjena u organizmu koje omogućuju osobi da iz niskog stupnja aktivnosti naglo prijeđe u visoki stupanj aktivnosti, čime se postiže tjelesna pripremljenost za adaptivno ponašanje. Psihička svrha ljutnje je u određivanju vlastitih granica.
Ne samo da ljutnja služi da se drugim ljudima označi granica njihova ponašanja, nego je ljutnja povezana s raznim oblicima subjektivnog samoizražavanja, npr. kako reći “Ne!”. Socijalni aspekt ljutnje povezan je s osjećajem moći, jer se ljuti samo onaj tko se osjeća moćnim. Stoga se ljutnja povezuje s nečijim osjećajem osobne važnosti i značaja. Na egzistencijalnom nivou ljutnja je pokušaj osobe da uredi s
Zašto se ljutnja javlja češće kod muškaraca nego kod žena?
Jedan od razloga zašto muškarci češće izražavaju ljutnju je taj da je izražavanje ljutnje društveno prihvatljivije kod muškaraca, za razliku od žena kod kojih je izražavanje tuge prihvatljivije. Tradicionalne, ali i današnje društvene norme često ograničavaju doživljavanje i izražavanje emocija kod muškaraca, osim kada je u pitanju ljutnja.
Što se događa s nama ako zadržavamo ljutnju?
Ako potiskujemo i zadržavamo ljutnju u sebi, tada nam ta energija nije na raspolaganju te koristimo dodatnu energiju na njeno potiskivanje. Zadržavanje ljutnje može voditi visokom krvnom tlaku, srčanim problemima, glavoboljama, probavnim problemima, a može voditi i depresiji, anksioznosti, bijesu te pasivnoj agresiji.
Ljutnja bez pravog razloga
Ljutnja ili bijes je emocionalna reakcija, koja može biti izazvana objektivnim događajima, ali i iracionalna i nerazumna, izazvana autosugestijom. Kad je prikladno izražavamo, radi se o zdravom osjećaju.
Agresivnost kao stil ponašanja
Razlikuje se ljutnja koja je nastala nekim konkretnim povodom ili agresivnost kao stil ponašanja. Ljutnja je emocija frustriranosti kada je osoba spriječena u postizanju ciljeva.
Djeca ne smiju potiskivati ljutnju
Čak 90 posto djece smatra da nikako nije dobro biti ljut. Važno je naučiti ih da je ljutnja sasvim prirodna i da ju mogu izraziti na konstruktivan način.
Kako reagirati na ljutnju, tj. kako bi trebali reagirati muškarci, a kako žene?
Ako vam netko neprikladno izražava ljutnju, trebate se zaštititi, a ako situacija nalaže, treba i otići sve dok se ljutita osoba ne smiri. Najbolje je ako ljutnju možemo izraziti čim se pojavi i to verbalno. No, ponekad ju je dobro izraziti i fizički – na primjer kroz ples, udaranje u vreću za boks, ili jastuk.
Za fizičko izražavanje ljutnje važno je imati siguran prostor u kojem ćemo ju moći izraziti te se pobrinuti da time nitko ne bude povrijeđen. I muškarci i žene bi trebali imati neke od ovih kvaliteta (odnosno razvijati ih) ako žele prikladno “primiti” ljutnju druge osobe:
- Imati kapacitet držanja svojih granica, a istovremeno biti povezan s osobom koja izražava ljutnju.
- Biti u mogućnosti “ostati prisutan” (pri čemu je svjesno disanje jedna od najučinkovitijih metoda).
- Ne upasti u iskušenje da ih netko “uvuče” u ljutnju te se moći trenutno izraziti ako osjeti da je uvučen(a) u ljutnju.
- Ne tolerirati nikakvo zlostavljanje ili nasilje.
- Ostati otvoren i ranjiv bez kolabiranja.
- Osvijestiti da je održavanje intimne povezanosti važnije od biti u pravu, pogotovo ako se radi o partnerima.
- Slušati što se govori cijelim bićem.
- Dozvoliti da energija izražene ljutnje prođe kroz osobu, a ne “hvatati” se za ljutnju.
Kako izražavati ljutnju na zdrav način?
Prikladno izražena ljutnja povećava našu energiju, samopoštovanje, spokoj, intimnost, ljubav prema sebi pa time i prema drugima. Najjednostavniji način “zdravog” izražavanja ljutnje je izjava: “Ljut(a) sam!”. Ako bismo to dalje proširili, zdravo izražavanje ljutnje uključivalo bi sljedeće:
- Verbalna poruka mora uvijek biti adresirana na ponašanje druge osobe, a ne na njeno biće.
- Poruka mora biti jasno određena i razumljiva osobi kojoj je upućena.
- Pored ponašanja koje izaziva ljutnju, potrebno je označiti ono ponašanje u kojem se druga osoba treba angažirati.
- Svoje dojmove i pretpostavke treba prikazati kao takve, a ne kao činjenice o ponašanju druge osobe.
- Poruka treba biti dovoljno snažna da kod drugog izazove minimalnu nelagodu, potrebnu za promjenu ponašanja.
- Presnažna poruka može dovesti do konflikta i malo je vjerojatno da će se promijeniti ponašanje. Poruka, vremenski, mora biti što bliže neprihvatljivom ponašanju. To znači da su poruke, upućene neposredno nakon uočenog neprihvatljivog ponašanja, najdjelotvornije. Ipak, ponekad je trenutnu reakciju bolje odgoditi.