Kada je, za Božić protekle godine, napisao i izdao bajkovitu priču o tetoviranju, prvi bajku na svijetu o toj umjetnosti, svi su mu se tattoo majstori u Hrvatskoj začudili. Kakve veze imaju bajke sa tetovažama, pitali su se. A onda su uzeli u ruke luksuzno opremljenu knjigu debelih korica, sjajnog papira sa bogatim bojama i fenomenalnim crtežima, i sve im je odjednom postalo jasno.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Tetovaže su sada postale mainstream. Neki dan me zove mama dječaka od 14 godina i pita koliko bi njen sin morao doći puta da mu istetoviram cijelu ruku. Bio sam u šoku. 14 godina! Ne možeš sa 14 godina znati, odlučiti, planirati što na tijelu želiš nositi cijeli život. Da bi se tetovirao za cijeli život moraš imati karakter, neko životno iskustvo, svoje ja, uostalom i novac kako bi si mogao osigurati ono što doista želiš. Koliko god bi meni kao tattoo majstoru bilo jednostavnije samo odraditi ono što klijent želi i uzeti novac, ja sam zapravo odlučio ići protiv toga jer kako vrijeme odmiče, kvalitetom i tehnikom tattoo majstori postaju vrhunski umjetnici, a na svoje klijente stavljaju bezvezne i nemaštovite tetovaže. E da bih to bar malo promijenio, odlučio sam napisati tu bajkovitu priču o tetoviranju u kojoj je glavni lik moja 12-godišnja kći Sara - kaže Zoran Pocrnić iz Osijeka koji je bajkovitu priču pisao šest mjeseci, sam ju je dizajnirao i osmislio.
Pocrnić je inače vlasnik tattoo salona koji je 2013. godine na natjecanju u Berlinu ušao među 60 najboljih tattoo salona na svijetu. Jedna od njegove tri tetovaže koje je tada izradio dobila je nagradu 'Best in show' nakon čega je dobio sponzore i titulu koja mu je otvorila vrata brojnih najboljih svjetskih salona tetovaže koje je posjetio.
- I u tim vrhunskim salonima odnos klijenta i majstora bio je loš. Klijent kaže što želi, majstor mu to odradi bez osobitog zadovoljstva ili obrnuto, odradi to kako on misli da je ok pa klijent ne bude baš zadovoljan. Ja ne želim tako raditi. Želim zadovoljiti klijenta na način da smo oboje zadovoljni. Prije ulaska u tattoo salon morate odlučiti da li želite doživotnu tetovažu ili neku koju možete mijenjati, a da biste to odlučili mora vam u tome pomoći majstor podužim razgovorom. Ova moja bajka zapravo govori o tome. Uči klijenta kako gledati na tetovažu, kako ju odabrati, koje kriterije slijediti, a da svi budu zadovoljni. Tetovaža ti prvo mora pristajati, mora ti se sviđati, mora biti unikat koji tebi nešto znači, mora biti lijepa i na mjestu koje toj tetovaži odgovara, veličina ista stvar, svaka slika ima svoju odgovarajuću veličinu. Najlošija je varijanta tražiti svoju tetovažu preko interneta - kaže Pocrnić, koji je zapravo samouk tattoo majstor i za sebe kaže da je, do prije 15 godina, bio najnetalentiraniji crtač na svijetu.
Ali je vrijedno učio i vježbao. Prvu je tetovažu napravio na svojoj supruzi, tada djevojci, i sada im pogled na taj rad tjera suze na oči od smijeha. Što je najgore, ona ima još tri takve.
- Zato se i udala za mene, da gledam to cijeli život. Ušao sam u to zbog love, jer nisam imao bolji posao. Strojarski tehničar sam po zanimanju. Radio sam svašta, i bauštele i razne poslove koje su mi ili malo platili ili nikako. Tetovaže sam počeo iz zezancije, iz hobija više. Prvu mašinicu koju sam kupio isprobao sam na sebi, svaku boju također, sve po malo. Ja imam četiri velike, spojene u priču - kaže Pocrnić u čijem salonu radi i supruga koja također tetovira.
Veoma često sa njima je i njihova kći Sara.
- Ona je šokirala svoje tete u vrtiću kada je sa četiri godine rekla da će si tetovirati cijela leđa kada odraste, da hoće ružu i kostura. Nasmijao sam se. No i dan danas viče da hoće cijela leđa. Nemam ništa protiv toga kao roditelj, posebno ako mi bude dala da joj ja napravim tu tetovažu. Svim majstorima je teže tetovirati žene jer one su emotivnije pri odabiru onoga što će staviti na tijelo, a i stoga što brzo zažale zbog učinjenog ako nisu njome posve zadovoljne. Zato o njoj treba malo više promišljati. Istina je da ćete, nakon prve tetovaže, staviti još jednu i još jednu. To je gotovo pravilo. Ja bih to zapravo želio spriječiti jer nema ništa gore nego vidjeti hrpu nepovezanih crteža na tijelu žene. Danas jako puno mojih ženskih mušterija imaju istetovirana cijela leđa, a ni jednoj nisam rekao da to stavi. U 15 godina sam cijela leđa napravio samo dvojici muškaraca. Upravo zbog svega toga glavni lik u mojoj bajci je djevojka koja nema baš pravu viziju o tome što zapravo želi - kaže Pocrnić kojega sve kolege znaju pod nadimkom Žvaki, tattoo krojač.
Osim što je izdao bajku o tetoviranju, koja je i prevedena na dva jezika, izdao je također i jedini vodič za tetoviranje na svijetu na kojemu je radio dvije godine i svojevrsni je udžbenik za buduće tattoo majstore. Obje knjige slobodne su za pregled na internetu jer mu je cilj da educira mlade o tetovažama prije nego ih odluče staviti na tijelo za cijeli život.