Ja imam tri bubrega, dva moja i jedan koji mi je dala mama. Ove godine ću ići u prvi razred i jedva čekam krenuti u školu. Imam seku i dobila sam sad i bracu. Sad sam ja najstarija sestra i svi me slušaju. Ja sam zdrava i nekad idem u bolnicu na kontrolu, ali nije strašno, u dahu nam je rekla sedmogodišnja Anja Mavrić iz Pule.
Njezina majka Irena (35) prije tri godine donirala je bubreg svojoj mezimici. U međuvremenu je rodila treće dijete, sina Igora, koji ima tri mjeseca.
- Trudnoća je prošla odlično. Nisam imala nikakvih problema i dijete je, hvala Bogu, zdravo. Ono što je važno je da je miran, dobar i spava cijelu noć, pa se i mi stignemo naspavati. Radila sam gotovo do zadnjeg dana jer sam se tako osjećala bolje. Na posao se vraćam na jesen, a sinčića će tad čuvati nonići - rekla je mama Irena.
Anji je donirala bubreg 10. svibnja 2016. godine, a transplantacija je obavljena u klinici u Padovi, Azienda ospedaliera di Padova. Transplantacija je protekla dobro, a bubreg, na svu sreću, dobro radi. U početku je ipak bilo komplikacija nakon transplantacije, i to samo nakon osam dana.
- Na Anjin četvrti rođendan, 18. svibnja, vidjela sam da ne mokri uredno i, nakon što je u bolnici otvorila darove i ugasila svjećice na rođendanskoj torti, ponovno je hitno operirana jer je dobila trombozu. Izvadili su bubreg koji sam joj ja dala, očistili su ga i vratili.
Operacija je trajala punih šest sati, a bubreg je proradio nakon pet dana. Našoj sreći tad nije bilo kraja - prisjetila se mama. Anja je veliki borac, živahna je i radoznala kao i sve njezine vršnjakinje. Ima seku Eriku (4), a presretna je što je dobila bracu.
Nakon što joj je majka dala prijeko potrebni bubreg i nakon što je opasnost od komplikacija prošla, obje su otpuštene kući 30. lipnja. Irena je kazala da su joj prije odlaska u Padovu puno pomogle Hrabrice, grupa roditelja za pomoć i podršku obiteljima s djecom na dijalizi i transplantiranima.
- To su mame koje prolaze sličan put kao i mi i u njima smo pronašli podršku. Dok sam bila trudna s Anjom, znala sam da ima neke probleme s bubrezima, ali mi liječnici nisu mogli reći što će biti kad se rodi. Rekli su da može umrijeti, završiti na dijalizi ili pak da može sve biti u redu. Živim za svoju djecu i, kad sam shvatila da ću joj moći dati bubreg, nije bilo dvojbe - rekla je.
Anja je na dijalizu krenula sa osam mjeseci, i to na peritonejsku dijalizu (ugrađen joj je kateter u trbuh). Tri i pol godine je išla na dijalizu, a radili su je kod kuće i to 14 sati dnevno.
- Preslatke su kada se prepiru tko ga više voli. Kada ga je Anja prvi puta vidjela rekla je: “To je baš mala mrvica. Daj mi ga mamice, ja bih ga nosila“. Anja mora piti terapiju cijeli život i to protiv odbacivanja bubrega i zbog te terapije ne smije jesti od 6 do 8 ujutro i od 18 do 20 svaki dan. Tako da, ako ide na dječji rođendan ništa ne jede nego pita tortu za doma. Već se navikla da je tako - kaže mama koja je trenutno na porodiljnom, a nakon ljeta se vraća na posao.
- Strepimo kada bilo tko od njh ide na operaciju, kao da je naše dijete. Imamo i veliku potporu pulske pedijatrije i super sestre Danijele koju Anja obožava. Želi samo da joj ona vadi krv i onda daje ručicu bez problema. Sada smo u fazi kada živimo “normalan” život ali nikada ne znamo kada će tijelo odbaciti bubreg i naći se opet na dijalizi. Za sada je sve u redu i želimo da tako i ostane - rekla je na kraju Irena Mavrić.