Luciju Gjerek zatekli smo u pravom slikarskom ambijentu. U sunčanom ateljeu koji dijeli s ocem Alenom, prepunom slika i mirisa boja, 22-godišnja djevojka je ispred sebe imala nekoliko desetaka oslikanog kamenja.
POGLEDAJTE VIDEO:
Da, ona je jedna od rijetkih koja ne slika na platnu ili nekim drugim podlogama, jer su njezine podloge obli kameni koje pronađe uz obalu Drave, Šoderice ili nekog drugog mjesta prilikom šetnje i opuštanja. Upravo je u ruci držala kamen na kojem je dovršavala sliku mačka Roma, koji je zaštitni znak udruge “Šinterice dobra srca“. Sve je počelo slučajno jer je Lucija, inače studentica Pedagoške akademije iz Zagreba, kao volonter Udruge za njihove potrebe oslikala nekoliko kamena, što se pokazalo pravim i hrabrim iskorakom u svijet umjetnosti.
Udruga je u Hlebinama na štandovima izlagala neke radove i tražili su od Lucije, znajući da ima umjetničku ruku, da nešto naslika kako bi se sakupio novac za udrugu koja skrbi za napuštene životinje. To je bio prvi iskorak mlade djevojke u slikarski svijet u kojemu se, ako gledamo što je do sada napravila, snalazi poput ribe u vodi. Od tada je prošlo godina dana, a Lucija je sve prepoznatljivija u rodnom gradu. Svoje radove “izlaže” na Facebooku te je zadovoljna reakcijama.
- Slikanje mi je za sada hobi i doista sve više uživam u tome. Gotovo sve mogu nacrtati, ali su mi najčešći motivi ljubav, prijateljstva, vjenčanja, kućni ljubimci... Slikam i detalje iz nekih priča poput ‘Malog princa’. Prvo moram pronaći plosnati kamen. Uglavnom ih donosim s obala Drave i Šoderice, ali i s drugih mjesta. Kamen operem i na njega nanesem podlogu. Skicu budućeg motiva napravim u olovci i onda nanosim akrilne boje. Svi su dobro primili taj moj iskorak izvan slikarskog štafelaja i klasičnih podloga - pojašnjava nam studentica Pedagoškog fakulteta u Zagrebu.
Ustvari, Lucija je treća generacija iz obitelji koja je zakoračila u svijet slikarstva. Otac Alen je izgleda povukao umjetničku crtu od svojeg oca, Lucijina djeda Stanka, i prenio na nju. Prije stanovitog vremena proširila je motive oslikavajući gradove i zna drugu stranu kamena ispuniti određenim citatima koji daju dodatni sadržaj oslikanom kamenu. Ovisno o kompleksnosti, potrebno joj je od 15-ak minuta do dva sata.
Uz mačka Roma, najdraži joj je sivi s leptirom. Uspoređujući sliku leptira i mačka netko tko nije upućen pomislio bi da se radi o naljepnici. Među onima koje je naslikala posebno mjesto zauzima i kamen koji je završio kod prijateljice u Estoniji. Kad govori o svojim počecima, oni sežu još u predškolsku dob, jer su joj očev atelje i njegove slike bile najdraže mjesto u kući.
Za razliku od drugih djevojčica, ova Koprivničanka je voljela “prčkati” po bojama, a manje se igrati s lutkama. Njezin dar je zapažen već u osnovnoj školi, gdje je na raznim natjecanjima svojim radovima uvijek skretala pozornost i bilo je samo pitanje vremena kad će čvršće zakoračiti u svijet boja.
Neko vrijeme je boje ostavila po strani jer je počela pisati pjesme. Kako se približava Božić, na stolu smo vidjeli kuglice koje će vješta ruka oslikati kako bi krasile jele.