Uhranjenost djeteta značajno je povezana s uhranjenošću roditelja. Razlog tome je kombinacija zajedničkih genetskih, bihevioralnih i okolišnih čimbenika. Istraživanja jasno pokazuju da roditeljski status uhranjenosti prije začeća i majčin status uhranjenosti tijekom trudnoće mogu utjecati na pojavu debljine u djece. Ipak, valja istaknuti da, iako roditelji djece poglavito u ranoj dobi imaju velik utjecaj na prehrambene navike i tjelesnu aktivnost djece, istraživanja jasno pokazuju da su rizični čimbenici za prekomjernu tjelesnu masu smješteni i u brojnim drugim okruženjima, izvan same obitelji, kaže socijalna pedagoginja Helena Križan, voditeljica Odsjeka za praćenje odrednica tjelesnog zdravlja u Službi za promicanje zdravlja HZJZ, komentirajući podatak iz nedavno predstavljenog CroCosi istraživanja o učestalosti debljine kod djece u Hrvatskoj, koji ukazuje na to da postoji visoki udio roditelja s istim problemom kod ispitanika.
POGLEDAJTE VIDEO: Izgubila preko 45 kilograma nakon rođenja druge kćeri
Naime, istraživanje je pokazalo da oko 33,2 posto majki i čak 76,5 posto očeva djece koja su sudjelovala u istraživanju i samo ima problem s viškom kilograma ili debljinom, pa se logično nameće pitanje koliko učinkovita može biti borba protiv debljine kod djece o kojoj se u zadnje vrijeme sve češće govori, ako roditelji sami vjerojatno imaju nezdrave navike kad je riječ o prehrani i tjelesnoj aktivnosti te nisku svijest o debljini kao o problemu. Nije li vrijeme da aktivnosti usmjerene na prevenciju i liječenje debljine počinju ciljati cijele obitelji, umjesto prvenstveno djecu?
- Prema rezultatima EHIS istraživanja iz 2019. godine u Hrvatskoj gotovo dvije trećine odraslih osoba, odnosno njih 65 posto ima prekomjernu tjelesnu masu ili debljinu, što je najveći udio od svih zemalja EU. Preporučenih 5 porcija voća i povrća dnevno konzumira samo 10 posto odrasle populacije u Hrvatskoj, a preporučenih 150 minuta u aerobnoj tjelesnoj aktivnosti tjedno, dostiže tek svaka četvrta odrasla osoba u dobi od 18 do 64 godine. Dakle, problem prekomjerne tjelesne mase i debljine široko je prisutan u našem društvu i njemu se svakako treba pristupiti strateški, a ne samo usmjerenošću na jednu dobnu skupinu, slaže se Helena Križan. Dodaje kako promicanje zdravlja zato treba provoditi kroz dvije važne 'struje': Jedna je podizanje svijesti i razvoj zdravstvene pismenosti, a druga se odnosi na unapređenje okruženja, od onih najbližih poput obiteljskog, do onih širih društvenih.
- Roditelji bi prvenstveno trebali biti model brige o zdravlju vlastitoj djeci, u skladu s vlastitim mogućnostima. To znači da bi zajedno s djecom trebali provoditi vrijeme baveći se tjelesnom aktivnošću u raznim oblicima, od zajedničkih šetnji, aktivne igre, vrtlarenja, sportskih aktivnosti pa sve do aktivnog načina putovanja do određenih destinacija (škole, vrtića, trgovine i slično), kaže. Djeci je u prosjeku dnevno potrebno barem 60 minuta tjelesne aktivnosti umjerenog do visokog intenziteta i upravo roditelji bi ih u ranoj dobi trebali početi navikavati na to. Također, treba ih uključiti u planiranje i pripremu zajedničkih obroka, koji trebaju sadržavati barem pet porcija voća i povrća dnevno, savjetuje stručnjakinja.
- Naravno, za to je važno uložiti trud i pronaći vrijeme, što nije uvijek jednostavno. Rezultati spomenutog CroCOSI istraživanja pokazali su nam recimo da je svaka peta obitelj tijekom COVID-19 pandemije, kada je imala nešto više zajedničkog vremena s djecom, zaista češće kuhala zajedno s djecom i zajednički konzumirala obroke. Međutim, također smo vidjeli i da je svako treće dijete u razdoblju pandemijskih mjera provodilo više slobodnog vremena pred ekranima, a manje u aktivnoj igri – ističe. Dodaje kako je zato važno naglasiti da su roditelji samo jedan dio priče i ne mogu utjecati na sve odrednice debljine.
To će možda biti nešto lakše kroz Akcijski plan za prevenciju debljine 2024.-2027., koji je usvojen u ožujku ove godine, kao multisektorski dokument usmjeren na prevenciju debljine kroz sva životna razdoblja. Neke od mjera predviđene tim akcijskim planom usmjerene su tako specifično i na roditelje.
- Primjerice, predviđena je integracija edukacije o prevenciji debljine već u trudničke tečajeve, ali i dodatne edukacije roditelja o prevenciji i štetnim učincima debljine na tjelesno i mentalno zdravlje. Uz to, mjere usmjerene na izmjenu okruženja svakako bi trebale imati velik utjecaj na živote obitelji.
Akcijskim planom za prevenciju debljine predviđeno je i poticanje uvođenja i provedbe inicijativa organizirane tjelesne aktivnosti u slobodno vrijeme koje će biti dostupne svima – ističe Križan u odgovoru na pitanje kakve su šanse da Hrvatska razvije model besplatnih školskih liga u različitim sportovima, po uzoru na neke druge zemlje.
Naime, CroCosi istraživanje pokazalo je da socioekonomski status obitelji značajno utječe na razlike u uključenosti djece u sportske aktivnosti. Pokazalo se da se čak 80 posto djece čiji roditelji imaju višu razinu obrazovnih postignuća bavilo sportom ili plesom dva sata ili dulje tjedno, u odnosu na samo 58 posto djece koja su provela isto vrijeme u sportu ili plesu, čiji roditelji imaju nižu razinu obrazovnih postignuća.
Osim toga, istraživanje pokazuje i da su djeca čija su oba roditelja zaposlena češće provodila po dva sata tjedno u sportu ili plesu, u odnosu na djecu čiji je jedan roditelj nezaposlen ili ekonomski neaktivan – njih 73 u odnosu na 59 posto. Značajna razlika u istom smjeru uočena je i prema percipiranom obiteljskom bogatstvu: Djeca roditelja koji ne navode financijske poteškoće češće provedu dva ili više sata tjedno u sportu ili plesu u odnosu na djecu roditelja koji navode financijske teškoće, njih 72 posto naspram 59 posto.
Ukratko, za mnogu djecu bila bi vrlo zanimljiva mogućnost da se besplatno uključe u školske klubove u različitim sportovima i natjecanja među školama, što bi moglo doprinijeti tome da se razvija navika redovite tjelesne aktivnosti kod djece te da se prepoznaju i potiču budući vrhunski sportaši, a zasigurno i kao prevencija neželjenog ponašanja kod djece.
- Kroz Nacionalni program Živjeti zdravo provedene su već brojne aktivnosti čiji je cilj bio upravo smanjiti neke od spomenutih nejednakosti među djecom. Tako su primjerice, Poligoni za tjelesnu aktivnost školske djece, bili distribuirani upravo osnovnim školama koje nemaju sportske dvorane. U sklopu nacionalnog programa Živjeti zdravo također su u svim županijama uređene hodačke staze i parkovi koji mogu poslužiti kao model za uređenje dodatnih takvih sadržaja u svim lokalnim zajednicama, podsjeća Helena Križan. Dodaje kako ne postoji jedna mjera ili aktivnost koja može samostalno riješiti problem, već je to moguće samo sveobuhvatnim i višedimenzionalnim pristupom.
Porast problema s težinom kod djece od 2015. naovamo
Podsjetimo, CroCosi istraživanje pokazalo je da 36,1 posto djece u Hrvatskoj ima problema s tjelesnom težinom. Naime, 20,7 posto ispitanika imalo je prekomjernu tjelesnu masu, a 15,4 posto debljinu, što je blagi porast u odnosu na prethodna dva istraživanja u kojima je Hrvatska sudjelovala.
Naime, u istraživanju provedenom 2015./2016. udio djece s prekomjernom tjelesnom težinom i debljinom iznosio je 34,9 posto, potom 2018./2019. punih 35 posto, dok se porast u zadnjem krugu istraživanja prvenstveno pripisuje utjecaju pandemije Covid-19, zbog koje su mnoga djeca bila manje fizički aktivna i više su vremena provodila pred računalom i TV-om.