Unatoč tvrdnjama da modna industrija sve češće uključuje modele s oblinama, podaci ukazuju na to da se radi samo o 'mazanju očiju'. I premda je posljednjih godina mali broj plus-size modela, poput Palome Elsesser dobio pozornost medija, brojke pokazuju kako su one i dalje u manjini.
Vogue Business je pregledao čak 9137 outfita prikazanih na 219 revija održanih prethodne sezone u New Yorku, Londonu, Milanu i Parizu i utvrdio da ih je samo 0,6 posto bilo plus-size - definirano kao veličina 14 ili iznad 14, što je zapravo prosječna veličina koju nosi većina žena u SAD-u te je samo 3,8 posto bilo veličine od 6 do 12.
POGLEDAJTE VIDEO:
To znači da je 95,6 posto odjevnih kombinacija bilo predstavljeno u američkim veličinama od 0 do 4.
Profesor sociologije mode u Milanu, Paolo Volonte, tvrdi kako brendovi koriste nekolicinu plus-size modela da bi izbjegli kritike.
- To je 'mazanje očiju', rekao je AFP-u, usporedivši fenomen s ciničnim 'manipulativnim zelenim marketingom ili ekomanipulacijom', pri čemu se ta industrija optužuje za isprazna klimatska obećanja.
- Koriste modele s oblinama u svojim kampanjama da bi pokazali uključivost, ali to čine samo da bi očuvali sustav baziran na tiraniji ideala mršavosti - kazao je Volonte.
Dvadesetogodišnja studentica prava koja je ujedno i model, Ekaterina Ozhiganova, tvrdi kako luksuzni brendovi jednostavno 'odbijaju predstavljati obične ljude'.
- Ženama koje nose srednje konfekcijske brojeve obično se kaže da smršave ili da se udebljaju do veličine XL - rekla je AFP-u. 'Nijedno nije zdravo'.
'Dušo, to ti je posao'
Grupa aktivistice Ekaterine Ozhiganove, koja djeluje pod nazivom Model Law, provela je anketu po kojoj je 9 od 10 modela kazalo kako su pod pritiskom da promijene težinu, a više od polovine ih to doživljava na dnevnoj bazi.
- Teško im je govoriti o tome. Ako se žališ svi će ti reći: 'Dušo, to ti je posao. - izjavila je.
Volonte objašnjava kako je ta opsjednutost mršavošću počela s nastankom tehnika industrijske proizvodnje.
Nekad su dizajneri stvarali odjeću specifičnu za pojedinca. U eri masovne proizvodnje koriste se manji predlošci koji se uvećavaju za veće veličine.
To funkcionira do određene veličine, nakon čega debljina i mišići mogu promijeniti oblik tijela na kompleksan način.
- Puno je skuplje proizvesti i prodati odjeću većih veličina, a to zahtijeva i više ekspertize - tumači Volonte.
Istovremeno, mršavost je postala čvrsto povezana s imućnošću, jer treba imati i vremena i novca za rad na vlastitu tijelu, a ta je težnja postala duboko ukorijenjena u reklamiranje i svakodnevnu praksu modne industrije.
'Svijet fantazija'
Od 2000-ih godina, kada su modeli veličine 0 izazivali bojazan da će se među mladima poticati anoreksija, započelo se s nastojanjima da se takva situacija izmijeni.
Od 2017. Francuska zahtijeva od modela da se podvrgnu liječničkim pregledima, dok dva najveća luksuzna konglomerata u zemlji, LVMH i Kering, potpisuju povelje u kojima obećavaju da će prestati koristiti modele veličine 0.
No s obzirom na to da veličine variraju od jednog brenda do drugog, takvo što je teško primijeniti.
Dizajneri su zarobljeni u statusu quo kao i svi ostali.
Dizajner Mohammad Ashi tvrdi da je borba protiv diskriminacije utemeljene na rasi i spolu dobro provedena, ali je pitanje veličine još uvijek osjetljivo.
- Ne pokušavamo to izbjeći, ali iz proizvodne perspektive, ne možemo proizvesti haljine većih veličina. Prodajemo ono što pokazujemo i poznajem naše klijente osobno. To je samo posao - rekao je AFP-u.
Dizajner Julien Fournie kao modele koristi trudnice. Njegov omiljeni model, Michaela Tomanova, 'šest je centimetara šira u svakom dijelu tijela u odnosu na ostale'.
Ipak, tvrdi da - moda ostaje moda… "To je svijet fantazija i on se nikada neće suštinski promijeniti."
POGLEDAJTE NOVU EPIZODU SERIJALA 'LEĐA O LEĐA':