Prošlo je gotovo šest mjeseci otkad su mnogi od nas počeli raditi od kuće, a za neke se čini da ta situacija nikada neće završiti. Četvero ljudi objasnilo je zašto smatra da je rad kod kuće nepodnošljiv.
Tara Hudson mrzi raditi od kuće
- U početku je bilo zabavno jer smo svi bili zajedno u ovome, morali smo to učiniti kako bismo svi bili sigurni - kaže radnica mjesnog vijeća.
No, dodaje da je zbog nedostatka prostora i odgovarajuće opreme u jednosobnom stanu u Istočnom Londonu koji dijeli sa suprugom, rad od doma nepodnošljiv. Nakon pet mjeseci rada od kuće, kaže da su joj leđa 'u apsolutnoj agoniji' od ukočenog sjedenja za prijenosnim računalom bez odgovarajućeg stola. I ona i suprug rade od kuće. U dnevnoj sobi imaju samo jedan sklopivi stol i moraju se dogovoriti tko će raditi na njemu. Često ispadne 'tko prvi dođe njegovo'.
- Pokušali smo unijeti vrtni stol, ali on nije dovoljno velik. Oboje imamo posao gdje moramo razgovarati o povjerljivim informacijama. Ponekad sjedim na podu u hodniku jer je on u dnevnoj sobi - opisuje. Također, često završava sjedeći u svom krevetu.
- Cijela generacija ljudi koji rade na svom krevetu imat će problema s kralježnicom zbog koronavirusa - tvrdi. Iako su joj i poslodavci i suprug ponudili opremu za dom, Tara kaže da je nema kamo staviti i dodaje: Depresivno je raditi, spavati i zabavljati se sve u jednoj sobi. Tari je bilo dopušteno vratiti se u ured po prvi puta ranije ovog mjeseca, nakon što je spomenula koliko joj je teško raditi posao od kuće.
- Tako je lijepo imati uredsku stolicu i dva monitora. Postala sam toliko produktivnija - zaključila je.
Lily O'Hagan je 'dosta'
Lily je 26-godišnjakinja koja radi na odjelu za odštetne zahtjeve za osiguravajuće društvo, odnosno osiguranje automobila u Cardiffu i živi u kući sa četvoricom muškaraca. Njih troje rade od kuće.
- Moja je soba tik do ulaznih vrata, pa je moja dužnost da otvorim vrata kad primimo dostavu - kaže ona. Počelo ju je sve to frustrirati i kuća je bila u neredu. U početku su se borili s WiFi-jem, jer su ga svi pokušali koristiti odjednom. Zbog toga su morali reći stanodavcu da uspostavi poslovnu širokopojasnu vezu kako bi WiFi bio brži jer nisu mogli raditi.
- Tamo gdje trenutno živim je malo zajedničkog prostora, ali ne želim da me drugi čuju, pa ne mogu raditi tamo - priča Lily i dodaje kako joj nedostaju kolege: Ako mi treba pomoć, lakše ćemo razgovarati u uredu, a problemi s IT-om čine komunikaciju i postavljanje pitanja mnogo težim. Iz njezine tvrtke kažu da će na kraju pustiti ljude da se vrate u svoje urede, ali Lily će biti jedna od posljednjih osoba jer ima astmu. Stoga je uzela stvari u svoje ruke pa će zato otići u stan s više djevojaka, jer su urednije.
Gemma Shaw radi i navečer oko 22 sata
Gemma kaže kako pokušava kombinirati 'kućno školovanje' i posao od kuće.
- Osjećam se kao neuspješan roditelj i profesionalac - tvrdi. Gemma Shaw (38) iz Lincolnshirea koja prikuplja sredstva za dobrotvornu organizaciju. Kaže da joj je kod kuće kreativni dio posla mnogo teži.
- Imala sam priliku povremeno raditi od kuće prije nego što je započela pandemija, ali rijetko sam to radila. Radim u vrlo kreativnom timu i najbolje je raditi zajedno kako bismo postigli kreativnost. Teško je raditi sam na projektima - objašnjava Gemma. Ona i njezin suprug borili su se sa školovanjem svoje dvoje djece, dok su radili puno radno vrijeme od kuće.
- Dijete koje vas gura dok pokušavate učiniti nešto važno, poput pisanja priopćenja za javnost, znači da nećete ništa napraviti kako spada, ali ih isto tako nećete pravilno obrazovati - navodi. Također, ona i njen suprug su morali iskoristiti svoj godišnji odmor, odvojeno dva tjedna odmora, kako bi pokrili četiri tjedna školskih ljetnih praznika.
- Radim i nakon što djeca odu u krevet. Od 20:00 do 22:00 sati. Moj suprug i ja tijekom dana radimo u smjenama radeći i pazeći na djecu, ali i dalje moram završiti sve zadatke. To je užasno stresno - zaključila je.
Paul se osjeća nemotivirano
Paul živi u Newcastleu i radi u IT-u. On se odupirao radu od kuće koliko god je mogao.
- Dali su nam mogućnost rada na daljinu, ali zadržao sam se još tjedan dana dok nismo dobili upute da radimo od kuće - kaže Paul i dodaje kako je to utjecalo na njegovo mentalno zdravlje. Bio je na antidepresivima i do kraja ožujka se osjećao kao da postoji svjetlost na kraju tunela. No to što je morao biti u karanteni ga je uznemiravalo i ometalo ga je sve što je bilo oko njega.
- Najveći problem za mene je nedostatak socijalne interakcije. Imam dobre prijatelje na poslu s kojima idem na trčanje u pauzi za ručak. Nedostatak te vježbe i interakcije mi je teško pao - objašnjava. Paul kaže da mu nedostaje i motivacije za dovršavanje svakodnevnih zadataka jer baš ne voli svoj posao, pa mu konstantna angažiranost teško pada.
Paulova tvrtka sada nudi smještaj za radnike, umjesto toga da se radnici vrate u ured. No za njega bi, kao i za mnoge druge, posao od kuće mogao postati novo normalno. I to nije nešto zbog čega on nije sretan.
- Zašto bi moja blagovaonica trebala postati njihov uredski prostor? - zaključio je Paul, piše BBC.