Osim toga, sve se češće pitamo volimo li isto sa 18, 25 i sa 50, kada nas emotivna ispunjenost najviše usrećuje i od čega ovisi koje će mjesto imati ljubav na listi prioriteta.
Zašto je važna prva ljubav?
Znanstvenici tvrde da je prva ljubav jako važna jer nas trajno određuje. Ljubav u tinejdžerskim godinama malo se razlikuje od one u odrasloj dobi. U tinejdžerskim godinama ta ljubav je emotivno jaka, strastvena, životna. Ali, tada još nismo u stanju razlikovati ljubav i zaljubljenost, u definiciji dvije suprotne stvari. Zaljubljenost je stanje pomračene svijesti, emotivnog i hormonalnog ludila, pa je zbog toga psiholozi nazivaju 'nezrela ljubav', dok se ljubav definira kao zrelost.
Zaljubljenost izaziva leptiriće u trbuhu, idealiziranje, maštanje, neprestano razmišljanje o toj osobi. Zato je moguće da mi tu osobu uopće ne volimo nego volimo samo osjećaje koje ona u nama budi. Svi ti osjećaji sakrivaju 'lice' osobe u koju smo zaljubljeni. Međutim, zaljubljenost se ne događa samo tinejdžerima. Može se biti zaljubljen i u zreloj dobi, kada smo i emotivno i psihički najstabilniji, ali najvažnije je znati i uočiti razliku.
Zaljubljivanje i ljubav u kasnijim godinama
U mlađim godinama češće idealiziramo osobu koju volimo, ali to se događa i u ozbiljnijim godinama. Psiholozi tvrde da se najčešće zaljubljuju oni ljudi koji to nisu iskusili u mladosti, odnosno koji su iz nekih razloga kao što je preran ulazak u brak, pogrešni stavovi i uvjerenja, strog odgoj ili zabrane da se pokažu emocije, propustile euforiju zaljubljivanja.
Zablude, iako su jače, kraće traju u odrasloj dobi, tvrde istraživači. Naime, ljudi u zrelim godinama, koje razviju fantaziju i iracionalnu sliku o osobi koja se pojavila u njihovom životu, mnogo brže dolaze do 'otrežnjenja', što se događa zbog zrelosti i iskustva.
Projekcija savršene žene ili muškarca oličena u osobi u koju smo zaljubljeni s aspekta psihologije nije okrenuta ka drugoj osobi, već prema vlastitim željama, strahovima ili kompleksima. To se opisuje kao opsjednutost ega zaljubljene osobe onim što ona za sebe emotivno želi. Zbog toga je zaljubljenost kao relacija prema drugom samo privid, a ljubav potpuno suprotan odnos.
Neki psiholozi također tvrde da ljudi koji dostignu potpunu psihičku zrelost gube sposobnost zaljubljivanja, ali su itekako sposobni voljeti.
Psihijatrica Donatella Maraciti, autorica knjige 'La natura dell’amore' tvrdi da se prilikom zaljubljivanja aktiviraju određene zone međumozga koje pokreću amigdalu koja spaja neurone, što dovodi do potpune 'biokemijske oluje' u tijelu. Aktiviraju se i određene moždane zone koje su povezane sa stomakom, zbog čega osjećamo 'leptiriće' u trbuhu.
Do prave ljubavi se dolazi postupno, hormonima, uglavnom pomoću oksitocina. Nervoza, leptirići u trbuhu, manjak apetita i sna, počinju se transformirati u ugodne osjećaje. Ali, doktorica tvrdi da se to ne može dogoditi prije 20. godine, zato što ljudski mozak neurološki nije spreman za taj 'prijelaz'.
Kod zaljubljenosti odnos prema realnosti je zamagljen dok je kod ljubavi taj odnos potpuno bistar.
U ljubavi je ego miran
Da bismo nekoga voljeli, moramo znati sve i sve mane i nedostatke. Ako i pored toga tu osobu i dalje volimo, to je ono 'pravo'. U ljubavi je ego potpuno 'miran', osoba zna što želi i voli.
Dok smo zaljubljeni mislimo da bez te osobe ne možemo živjeti, dok je zrela ljubav potpuno svjesna da možemo sve i sami, ali zna da nam neka osoba može obogati i učiniti život ljepšim.
Zrela ljubav dolazi tek sa kompletnim razvojem ličnosti, a statistike pokazuju da se, iako postoje iznimke, najviše zaljubljivanja dogodi do 40. godine.
Neki stručnjaci tvrde da najljepše volimo od četrdesetih pa na dalje jer smo tada već prerasli komplekse iz mladosti, prestali se dokazivati sebi i drugima, izgradili svoj svijet i mir i partner dolazi kao kruna osobnog uspjeha.
Žene prema psiholozima malo kompliciranije vole. To ima veze, kažu psiholozi, s osobnošću, konstitucijom mozga i jače izraženim emotivnim reakcijama. Ali, općenito, ljubav nakon četrdesete donosi najviše užitka i najviše ispunjava.
Također, stručnjaci tvrde da najljepše vole ljudi koji vole sebe, pa bi se moglo zaključiti da je preduvjet za ljubav prema drugome – ljubav prema sebi.
Emocije zrelog doba
Kanadski znanstvenici tvrde da su stariji parovi sretniji u ljubavi. Ispitivali su parove starije od 65 godina i došli do zaključka da su mnogo zadovoljniji svojim vezama nego mlađi ljudi.
To objašnjavaju tvrdnjom da je tada prošlo vrijeme rastanaka i razvoda i da su opstale samo veze i brakovi u kojima postoji ljubav. Partneri su tada većinu vremena zajedno, jer su u mirovini pa imaju vremena jedno za drugo.
Ipak, ima i iznimaka, kojima tek treće doba donese otrežnjenje, jer su problemi u ljubavnim odnosima godinama bili potiskivani iz različitih razloga. Zbog toga se događaju razvodi čak i u osamdesetima.
Prva za sva vremena
Ne postoji osoba na svijetu koja se ne sjeća svoje prve ljubavi. Znate li zašto? U momentu kada se prvi put zaljubimo, u mozgu se, prvi put, aktiviraju veze između određenih neurona, što izaziva euforične osjećaje, strast, energiju, uzbuđenje, ali i strah i tjeskobu.
Kod svakog sljedećeg zaljubljivanja u mozgu se događa isto, a neki stručnjaci tvrde da se, što smo stariji, jače zaljubljujemo jer je mozak kompleksniji.
Zanimljivo je da se osjećaji koje budi prva ljubav nikada više ne ponavljaju, bez obzira koliko suludo, jako, strasno se zaljubimo. Zbog toga iskustvo prve ljubavi ostaje duboko urezano u nama, za sva vremena, prenosi Atma.
KRALJEVSKA OBITELJ OPET ŠOKIRA: Zabranili susjedima da prilaze Meghan i Harryju?