Ako sami berete ljekovito bilje, sušenje je prvi korak da biste ga pohranili za dulje vrijeme, odnosno mogli koristiti za pripremu ljekovitih pripravaka.
POGLEDAJTE VIDEO: Evo kako na zdravlje čovjeka djeluju neke biljke
U pravilu, bilje ne biste trebali prati prije sušenja, a sušiti ga treba odmah nakon branja, jer stajanjem može izgubiti vrijedne aktivne tvari.
Zelene dijelove biljke, listove i neke cvijetove sušimo cijele. Usitnite ih tek neposredno prije korištenja, odnosno prije nego što ćete ga umiješati u čajnu mješavinu. Možete ga usitniti tako da bilje stavite u papirnatu vrećicu, pa ga rukama mrvite, ili režite osušene listove.
Korijenje i podanke ipak treba razrezati po duljini prije sušenja, da se lakše osuše. Prije uporabe ih smrvite. I plodove štitarke (kim, korijandar, komorač) i drugih biljaka zdrobimo da bi se bolje ekstrahirale aktivne tvari.
Bilje se suši u hladu i na propuhu, nikako ne na direktnom suncu. Naše bake su nekada ljekovito bilje vješale na konopac i sušile iznad peći ili u potkrovlju. Ako izaberete taj način, stabljike bilja vežite konopcem i objesite naopako, ali ne pregusto kako bi između biljaka mogao kružiti zrak.
Ako imate aparat za sušenje voća, može vam odlično poslužiti i za sušenje svih vrsta bilja. Kod umjetnih izvora zagrijavanja temperatura ne smije prelaziti 50 stupnjeva Celzija, a kod biljaka koje sadrže hlapiva ulja temperatura mora biti još niža.
Jednostavan način sušenja je i postavljanje čistog papira ili plahte, na koji ćete rasporediti bilje i ostaviti ga da se suši. No, pripazite – ako je prostor prašnjav, zaštitite bilje prekrivajući ga papirom.
Manje količine suhog bilja možete pospremiti u staklenke s poklopcem, a veće pohranite u papirnate vrećice, koje treba čuvati u drvenim ili limenim posudama.
Posude obavezno označite naljepnicom na kojoj je zapisan naziv biljke, datum i mjesto sakupljanja. Imajte na umu da se neke biljke mogu koristiti u ljekovitim pripravcima i po nekoliko godina, dok druge treba obnavljati svake godine.