>>> DOMAĆE JE BOLJE - Velika akcija 24sata: I mi imamo svoju superhranu
Uvijek je preporuka kupovati med od domaćih proizvođača, u čiju se kvalitetu lakše možete uvjeriti te zato što neke uvozne vrste mogu sadržavati pelud biljaka koje vam možda i neće odgovarati jer ih nema u našem podneblju.
- Također, popularnost nekih stranih vrsta meda prvenstveno treba ‘zahvaliti’ tome što je u njihovo istraživanje i marketing uloženo jako puno sredstava, pri čemu zapravo nema dokaza da su ljekovitiji ili kvalitetniji od domaćih - tvrdi agronomistica dr. sc. Gordana Hegić, predsjednica Hrvatskog apiterapijskog društva te vlasnica tvrtke Apiaromaterapija Biorad.
Slično je, kaže, s prilično popularnim manuka medom, jednim od poznatijih i “razvikanijih” uvoznih medova na domaćem tržištu, koji spada u takozvane medicinske medove te se mnogo govori o njegovim pozitivnim svojstvima.
Dobiva se od cvjetova biljke manuke, grma koji raste na Novom Zelandu. Jedan od glavnih sastojaka po kojemu je poznat je metilglioksal (MGO), tvar snažnog antibakterijskog djelovanja, koja je zapravo nuspojava pčelinje proizvodnje meda. Brojna istraživanja provedena na medu manuke pokazala su da je učinkovit protiv različitih bakterija. Pokazalo se i da patogeni kod ovoga meda nisu bili u stanju izgraditi otpornost koju s vremenom razvijaju na antibiotike. Njemački znanstvenici otkrili su da manuka sadrži od 38 do 761 mg MGO po kilogramu, dok klasičan med ima do 5 mg MGO po kilogramu, što je jedan od razloga zbog kojega je manuka med tako skup.
Inače, kod odabira manuka meda treba obratiti pažnju na jedinstveni manuka faktor, oznaku UMF u kombinaciji s brojevima, koja govori o tome da je prošao laboratorijska istraživanja te da se jamči određena kvaliteta i minimalni udio djelotvornih sastojaka. Tako se manuka med s UMF faktorom između 5 i 9 koristi za održavanje zdravlja i imuniteta, onaj s faktorom od 10 do 14 za liječenje lakših bolesti, dok faktor 15+ označava najvišu antibakterijsku djelotvornost.
- Glavne prednosti manuka meda su u činjenici da je u znanstveno istraživanje njegove učinkovitosti, a kasnije i marketinške aktivnosti, uloženo puno više financijskih sredstava nego u bilo koju drugu vrstu meda na svijetu. Osim toga, sve studije koje su se provodile kako bi se dokazale dobrobiti manuka meda rađene su na maloj skupini ljudi pa je svakako potrebno provesti još istraživanja kako bi se dokazalo je li siguran i djelotvoran kod raznih medicinskih stanja kao što se tvrdi - upozorava dr. Hegić.
S druge strane, dodaje, domaći cvjetni med naš organizam prepoznaje po peludnim zrncima koje sadrži kao našu najprirodniju i najzdraviju namirnicu, jer se ta ista peludna zrnca nalaze u zraku oko nas.
- Upravo je takav med, koji je proizveden u našoj neposrednoj blizini, najzdraviji za naš organizam. Prednost domaćeg meda je i u tome da je značajno jeftiniji i dostupniji od manuke, a sam povoljan učinak na zdravlje bolji je ako svakodnevno unosimo manje količine našega meda nego povremeno manuku. Logično, domaći med bi svakako bio moj osobni favorit (u kombinaciji s drugim pčelinjim proizvodima) za sve naše zdravstvene probleme - ističe sugovornica. Naglašava kako je u primjeni meda naglasak upravo na svakodnevnoj kontinuiranoj upotrebi, jer tek tako možemo očekivati najbolji učinak na zdravlje.
Dodaje kako novija istraživanja pokazuju da najbolja antibakterijska djelovanja među domaćim vrstama meda ima med od lipe. Ukratko, ako se umjesto meda od manuke u borbi protiv upala u organizmu odlučite za svakodnevnu “terapiju” žličicom meda od lipe, nećete pogriješiti.
- Sve vrste hrvatskih medova su kvalitetne, zbog nezagađene prirode i velike biološke raznolikosti biljnog pokrova tla. Primjerice, med velebitskih pašnjaka, hrvatskih otoka i Dalmacije obiluje peludnim zrncima ljekovitog i aromatičnog bilja, kestenov med s Banije također je izuzetno kvalitetan i cijenjen, kao i zagorski bagremov med, a tu su još meduni iz Gorskog kotara i požeške doline, med od kadulje, drače i cvjetni dalmatinski medovi, med od metvice iz Parka prirode Lonjsko polje, med od amorfe, mandarine iz doline Neretve, razne vrste cvjetnog i livadnog meda iz kontinentalne Hrvatske... Izbor vrsta i okusa doista je velik, ističe sugovornica.
Ne kupujte med i druge pčelinje proizvode koji su izloženi suncu
Med je važno zaštititi od direktnog izvora sunčeve svjetlosti koja ‘ubija’ enzime u medu i smanjuje njegovu biološku aktivnost. Stoga je najvažniji savjet za potrošače da prilikom kupovine meda i drugih pčelinjih proizvoda posebno obrate pažnju te ne kupuju proizvode koji su bili dulje izloženi sunčevoj svjetlosti, savjetuje apiterapeutkinja Gordana Hegić.
Maska od meda i kokosova ulja obnavlja kosu
Med je odličan sastojak u maskama za oštećenu kosu jer vraća vlažnost kosi. Pomiješajte pola šalice meda s pola šalice kokosova ulja. Nanesite masku na mokru kosu i ostavite 10-15 minuta pa isperite. Masku možete raditi i od maslinova ulja koje je također odlično za vlažnost kose. Pomiješajte jednake dijelove maslinova ulja i meda. Nanesite smjesu na kosu, od vrhova prema korijenu. Možete je omotati u ručnik. Ostavite smjesu da djeluje pola sata, a zatim operite kosu na uobičajeni način. Uz ovakve maske kosa će biti zdravija i sjajnija.
Odličan je protiv akni jer sprečava širenje infekcije
Zbog antimikrobnih svojstava i brojnih antioksidansa, med je odličan kao tretman za akne. Ublažava upalu i spriječit će širenje infekcije. Jednostavno operite lice pa nanesite malo meda na blazinicu od vate i namažite zahvaćeno područje. Nakon 20-30 minuta isperite toplom vodom.
Prema narodnoj medicini, med sprečava upale, bolesti crijeva i želuca, povišenu tjelesnu temperaturu i niz zdravstvenih tegoba.
Svakodnevna upotreba bilo koje vrste domaćeg meda, prema znanstvenim istraživanjima, potiče umnu i fizičku aktivnost, jača imunološki sustav, djeluje antiseptički te se, između ostaloga, koristi kod zacjeljivanja rana. Kestenov med odličan je za želudac, a lokalno se može nanijeti bilo koje vrsta medicinskog meda na rane, kaže dr. Gordana Hegić.
Dvaput je slađi od šećera jer sadrži fruktozu. Obični šećer ili saharoza je disaharid i tijelo ga najprije pomoću enzima rastavlja na glukozu i fruktozu, tj. invertira ga.
- Budući da je med već prirodni invertni šećer, naš ga organizam ne treba rastavljati, pa je probavljiviji i pogodniji za organizam, a osobito za djecu stariju od godine dana koja imaju osjetljiviju probavu te za bolesnike i starije ljude - ističe Hegić. Dodaje kako je znanost već dokazala da naš organizam zadržava više kalcija iz hrane ako se obični šećer zamijeni medom, a isto vrijedi i za magnezij. Vrlo je koristan i sportašima jer im osigurava brzi izvor energije (glukozu), i to kroz dulji period zbog sadržaja fruktoze, koja ima nešto sporiju razgradnju od glukoze, ističe apiterapeutkinja.
Antibakterijska svojstva meda ovise o tipu meda i načinu na koji je prikupljen i skladišten. Naime, med se ne smije zagrijavati iznad 40°C niti se smije izlagati direktnom sunčevu svjetlu, upozorava dr. Hegić. - Oligosaharidi iz meda imaju prebiotički učinak, jer potiču rad bifidobakterija i laktobacila u probavnom sustavu. Med ima i snažno antioksidativno djelovanje jer je bogat izvor fitokemikalija, poput flavonoida i fenola - ističe dr. Hegić.
Dodaje kako su znanstvena istraživanja provedena na 8000 muškaraca prosječne dobi 65 godina pokazala da oni koji su uzimali svakoga dana po 15 grama meda (otprilike jedna velika žlica) žive godinu dana dulje od onih koji med ne jedu, kako piše slovenski liječnik, prim. dr. Peter Kapš, u knjizi “Apiterapija - liječenje pčelinjim proizvodima”. A kako med sadrži antioksidanse koji sprečavaju tvorbu krvnih ugrušaka, u ispitivanoj je grupi bilo i manje srčanih i moždanih udara.
Uvijek birajte nefiltrirani (sirovi) med koji je pravilno skladišten
U medu se nalaze gotovo svi sastojci koji izgrađuju ljudski organizam. Ugljikohidrati čine 95-99 posto suhe tvari ovisno o vrsti (glukoza i fruktoza), voda (15-20%) utječe na viskoznost, težinu i kristaliziranje meda, a tu su i organske kiseline (mravlja, jabučna, limunska, octena, jantarna), te bjelančevine, vitamini, enzimi i razni minerali.
- Upravo su enzimi u medu bitan faktor koji utječe na ljudsko zdravlje, zbog čega je važno koristiti ‘nefiltrirani’ sirovi med. Preporučene dnevne doze meda kreću se od 5 do 15 grama, ovisno o tjelesnim aktivnostima, dobi, spolu, tjelesnoj težini i drugim parametrima - kaže Hegić.
Dodaje da med možemo uzimati ujutro natašte ili nakon jela, važno je samo da u želucu ima nešto tekućine koja će ga “razblažiti”, da se ne bi javio osjećaj težine. I nije ga potrebno uzimati samo drvenom žlicom, kako se najčešće sugerira, kaže apiterapeutkinja. No važno je med nabavljati od pouzdanih pčelara, obavezno s imenom, prezimenom i registracijom.
- Ljudi kojima med teško pada na želudac trebaju ga uzimati tako da žlicu meda otope u 1 dl mlake vode i popiju ili da med malo dulje otapaju u ustima i onda popiju neku tekućinu - savjetuje apiterapeutkinja.
Svaki med se s vremenom može kristalizirati, a kristalizacija ne znači da je slabije kvalitete. Med se većinom (oko 75%) sastoji od mješavine dvaju jednostavnih šećera: fruktoze i glukoze, a prirodno svojstvo glukoze u otopinama je kristalizacija.
Neke vrste meda kristaliziraju brzo, a neke vrlo sporo, no bitno je znati da kristalizacija ne utječe na njihovu kvalitetu i da ga ne morate baciti ako se to dogodi. Kako biste odgodili taj proces, skladištite med na nižim temperaturama. Kristalizirani med možete koristiti isto kao i tekući, a ako ga baš želite otopiti, možete ga postupno zagrijavati do maksimalne temperature od 40°C, primjerice u toploj kupki u mikrovalnoj pećnici.
BAKINE PALAČINKE
SASTOJCI: 2 jaja, 250 g glatkog brašna, 2 žlice šećera, 300 ml mlijeka, malo mineralne vode
Priprema: Jaja i šećer lagano izmutite pa dodajte mlijeko i brašno. Smjesu dobro izmiješajte pa ulijte mineralnu vodu, toliko da dobijete željenu gustoću. U tavu za palačinke ulijte malo ulja. Kad se ulje dobro ugrije, ispecite palačinke.
Za nadjev stavite med, orahe i mlijeko u lončić pa zagrijavajte na laganoj vatri dok se med ne otopi. Količinu mlijeka i meda prilagodite vlastitom ukusu. Pečene palačinke premažite pripremljenim nadjevom, preklopite i poslužite.
MEDENA PITA
SASTOJCI: 200 grama glatkog brašna, 200 grama oštrog brašna,100 grama šećera, 4 žlice mlijeka, 4 žlice meda, 50 grama otopljenog maslaca, 2 žličice sode bikarbone, 1 jaje, prstohvat cimeta
za pripremu kora:
200 g glatkog brašna, 200 g oštrog brašna,100 g šećera, 4 žlice mlijeka, 4 žlice meda, 50 g otopljenog maslaca, 2 žličice sode bikarbone, 1 jaje, prstohvat cimeta
SASTOJCI ZA KREMU:
400 ml mlijeka, 3 žlice meda, 5 žlica griza ili glatkog brašna, 100 g šećera, vanilin šećer, 200 g maslaca
Priprema: Za kore - maslac, mlijeko, med i šećer ubacite u posudu, stavite na laganu vatru i miješajte dok se šećer ne otopi. U posudu dodajte brašno, cimet, sodu bikarbonu i razmućeno jaje. Umijesite tijesto i pustite ga da odmori oko pola sata. Tijesto podijelite na nekoliko jednakih dijelova, ovisno o broju kora koje želite dobiti i veličini kalupa. Razvaljajte na tanko pa ih pecite na papiru za pečenje na 180°C oko pet minuta. Za kremu zagrijte mlijeko, šećer, vanilin šećer i med, pa dodajte griz ili brašno. Kuhajte na laganoj vatri dok ne postane gušće, pa ostavite da se hladi. Kad se ohladi, dodajte maslac i izmiksajte mikserom. Kore premažite kremom, pustite da se lagano ohladi i poslužite.