Iako se prije samo sedam godina doselio u Osijek iz rodnog Zagreba i počeo raditi na hitnom prijemu osječke Kliničke bolnice, doktor Dragan Maloševac (53) vrlo je brzo stekao simpatije brojnih sugrađana i radnih kolega jer je jedan od onih tipova koje zapamtiš nakon samo jednog susreta.
POGLEDAJTE VIDEO (Sakuplja djeteline sa četiri lista):
Specifičan je po humoru, otvorenosti, stručnosti, ali i svom danas neobičnom hobiju kojime se bavi otkako je bio klinac. On je, naime, kolekcionar. Prvenstveno sakuplja autiće, ali priznaje da je pomalo opsesivan po tom pitanju jer kada uđete u njegov stan otkrijete da kolekcionarska strast nije samo orijentirana prema autićima, nego i prema pivskim bocama kraft pivovara, magnetićima za frižider, keramičkim figurama žena iz prošlog stoljeća, čašama, knjigama, umjetničkim slikama, medaljama s utrka koje je trčao, čak i malim keramičkim kućicama.
- Recimo da sakupljam sve što mi se svidi. Kao klinac sam sakupljao stripove, knjige, časopise, autiće, ploče i kazete, kasnije CD-ove. To je naprosto dio mog karaktera. Pomalo sam opsesivan. Prijatelji kažu da imam opsesivno-kompulzivni poremećaj, no ja mislim da je to neki moj mehanizam obrane od stresa i frustracija jer me prebiranje po tim kolekcijama smiruje - smijući se kaže Maloševac svjestan da mu taj hobi “ne ide” uz posao kojime se bavi.
Ističe kako sakupljanje autića nije djetinjasti hobi iako ga se može povezati s djetinjstvom. Njemu je, naime, izrazito zanimljivo bilo pratiti razvoj auto industrije kroz modele koje je tijekom vremena prikupio.
Jedno vrijeme sam zapostavio autiće, a onda sam, prije 15-ak godina, posjetio prijatelja kolekcionara u San Diegu. On je imao doista veliku kolekciju automobila u garaži. Na nekima sam mu zavidio i motivirao me je da se opet posvetim autićima. Došavši u Osijek, upoznao sam zanimljivu ekipu kolekcionara koji imaju svoj klub i druženja, priča.
- Pokazujemo jedni drugima što imamo, idemo po izložbama i skupovima kolekcionara u Mađarsku, Beograd, Ljubljanu, Beč jer se tamo mogu kupiti zanimljivi komadi. Inače, ti auti se kupuju i preko interneta i aukcija - kaže Maloševac dodajući kako su njegovi sinovi imali obzira prema toj strasti. Tri sina, koji su sada 23,15 i 12 godina, htjeli su se naravno igrati tatinim igračkama kad su bili mali. Nerijetko su ih i “demolirali”, ali su brzo shvatili da ti autići nisu baš uobičajene igračke.
- Stariji sin se bavi profesionalno nogometom, dok su druga dvojica i sami postali kolekcionari. Srednji sin je opsjednut ratovima pa skuplja vojna vozila, a najmlađi je fasciniran policijom i vatrogascima pa skuplja ta vozila. Pomažem im u tome tako što im kupim gdje god vidim - kaže Maloševac koji nije siguran u točan broj svoje kolekcije.
Misli da ih ima više od 10-ak tisuća, svih kolekcionarskih mjerila, dakle 1:64, 1:43, 1:32, 1:24 i 1:18.
- Pravi kolekcionarski autići su 1:43 jer se njih najviše proizvodi. Takvih imam par stotina. Osobno volim najveće, 1:18 i njih imam preko 1000 komada. Kolekcionarski autići nisu klasične igračke. Njih proizvodi čitava jedna industrija koja izbacuje serije i podserije modela. Podserije su obično ‘limited edition’, koštaju oko 100 eura. Podserija iz moje kolekcije su automobili iz kultnih filmova. Imam Cadillac iz ‘Scarfacea’ s figurom Ala Pacina, Cadillac iz ‘Reservoar Dogsa’, poznati Ford Mustang iz ‘Bullita’ sa Steveom McQueenom, dakle nekih 40-ak tih filmskih. Budući da sam doktor, imam veliku kolekciju vozila hitne pomoći kroz povijest. Imam i veliku kolekciju VW Buba - govori ponosno pokazujući svoje autiće doktor Maloševac.
Većina njih je u originalnom pakiranju, iz kojeg ih vadi tek kad ih izlaže na izložbama. Jednu veliku imao je prije tri godine u osječkom Avenue Mallu, gdje je izložio samo zanimljive primjerke u desetak staklenih vitrina.
- Jednom smo prijatelj i ja pokušali napraviti inventuru svojih autića u Zagrebu. Uzeo sam godišnji dva tjedna za to. Nakon tri dana smo odustali. Mislim da je moja kolekcija jedna od većih u ovom dijelu Europe. Dio mi je u Zagrebu, dio u Osijeku. Nažalost, nemam ih gdje sve izložiti pa stoje po ormarima i podrumima, a to je šteta. Stoga već neko vrijeme imam ideju donirati svoju kolekciju nekom tehničkom ili drugom muzeju gdje bi svi oni bili stalno izloženi. U svijetu nema puno takvih muzeja gdje se to može vidjeti. Prvo sam to htio u Zagrebu, a sada bih želio tu u Osijeku. Čak i imam ponuda, ali prije moram preseliti veći dio svoje kolekcije iz Zagreba u Osijek. Bila bi to zanimljiva atrakcija - kaže Dragan kojemu treba cijelo jedno popodne da obriše prašinu s autića koji su trenutno u stanu izloženi na policama. A onda još toliko da očisti i sve druge predmete koje sakuplja.
- Prije deset godina krenuo sam s rekreativnim trčanjem. Svidjelo mi se što na svim utrkama uvijek imaju finišerske medalje za sudionike. One su uvijek unikatne, lijepo dizajnirane. Znao sam otići trčati utrku iako sam umoran jer mi se svidjela medalja koju bih dobio. Trčao sam preko 150 maratona diljem Europe i svijeta pa imam i sve te medalje - dodaje.
Kako voli putovati po svijetu, uvijek negdje nešto nađe za popunjavanje svojih kolekcija. Primjerice, svaki puta kada ode u Vukovar, mora kupiti keramičku skulpturu vučedolske golubice. Iako sve izgledaju isto, eventualno su druge boje, on je naprosto mora imati.
Iz istog razloga, gdje god dođe, mora probati i pizzu u nekom od restorana pa je postao i “recenzent pizza”.
- Ja sam tip kolekcionara koji samo sakuplja. Nisam onaj koji je spreman prodati iako se na sajmovima za neki autić može dobiti i tri puta veća cijena. Mnogi to rade zbog zarade. Ja sam, pak, toliki frik da od istog modela moram imati i sve boje iako su to praktično duplići. Da sam prisiljen prodati cijelu svoju kolekciju zbog nečega, volio bih da ju kupi neki drugi kolekcionar. S obzirom na to da imam modela koji su sada dosta vrijedni jer ih više nema na tržištu. Teško je reći koliko je točno vrijedna moja kolekcija ali recimo da sam uvjeren kako bih mogao kupiti solidan novi auto za nju - kaže Dragan Maloševac koji će se i ovoga vikenda naći s prijateljima kolekcionarima na druženju kojega organiziraju svake godine u spomen na velikog osječkog entuzijastu kolekcionara, pokojnog Željka Balata, koji ih je sve i organizirao u Udrugu i ohrabrio da ne skrivaju svoje hobije prvenstveno zato što njihovi autići izazivaju puno interesa javnosti.