Vrijeme i ponavljanje napadaja panike naučilo me da će on doći i proći, da neće biti nikakvih posljedica osim manifestacije velike nelagode. A kako je vrijeme odmicalo, sve sam manje tome davala značaj, priča kantautorica i pjevačica Lea Dekleva (39) o epizodi paničnih napadaja koje je doživjela prije nekoliko godina.
S intenzivnim napadajem panike svakodnevno se borila mjesec dana te još pola godine s rjeđim ponavljanjima.
- Kasnije je sve išlo nabolje pa sam unutar godine dana završila svoje loše iskustvo s tim problemom. Kako je do tog stanja došlo ponajprije zbog kombinacije nezdravog životnog stila, neredovite prehrane i ubrzanog tempa, danas sam i dalje pažljiva po pitanju prehrane, redovitog kretanja te ljudi kojima sam okružena i situacija u kojima se nalazim - nastavlja Dekleva.
Iako je isprva mislila da je riječ o štitnjači, tek ju je stric, psihijatar, uputio da potraži stručnu pomoć. U tom je razdoblju i njezin pas odigrao veliku ulogu, pružajući joj pozitivnu energiju, mir i smirenost, bez mogućnosti ikakvog konflikta.
- Vjerujem da životinje mogu imati veliki utjecaj na poboljšanje. Samim tim što su s nama, odvlače nam koncentraciju od svega lošeg, usmjeravajući je na njih same koji su izvor dobrih vibracija, bezrezervne ljubavi te bića koja nas riječima nikad neće izbaciti iz takta - govori Lea.
Svjedoči kako joj je najlakše “padalo” kad bi joj se napadaji događali kod kuće jer se tad osjećala najsigurnije. Ako bi je “uhvatili” vani, našla bi kutak gdje se mogla izolirati, biti sama sa sobom i pričekati da prođu.
Iako napadaj izuzetno iscrpljuje organizam jer može trajati od nekoliko minuta do pola sata, potrebno ga je ispravno dijagnosticirati jer dijeli simptome s nekim bolestima. Simptomi su hiperventilacija, znojenje, osjećaj gušenja i “napadaj” misli da ćemo doživjeti infarkt.
“Na konju smo kad shvatimo da, bojeći se i grozeći same pomisli na manifestaciju napadaja panike, zapravo pomažemo tom neprijatelju”, kaže Lea. Zato se napadaju ne smije davati na važnosti jer on će i tako proći. Napadaj panike ne dolazi slučajno. On ima svoje razloge. Neki ih ljudi mogu detektirati, neki ne. I iako se mogu povezati s opipljivim situacijama, primjerice smrću ili gubitkom nekog bliskog, to kod Lee nije bio slučaj. Nerijetko ljudi ni ne znaju što je točno okidač, a tad, kaže ona, treba zaviriti u samoga sebe.
- Iako čudno zvuči, ali napadaj panike može biti i pozitivno iskustvo za neke promjene u životu - biranje nove stare okoline ili generalno ‘čišćenje života’. A mislim da se u toj svrsi i pojavljuje, da bismo ponovno preispitali svoje psihičke i fizičke granice te u skladu s njima ‘presložili život’ na način koji će nam više odgovarati - govori Lea.
Od velike pomoći bila joj je i poznata tehnika disanja 4-7-8 (4 sekunde udisaja, 7 sekundi zadržavanja daha, 8 sekundi izdisaja).
Dodaje da je izrazito važno osluškivati sebe i svoje granice, staviti sebe u fokus, razlučiti kad je neophodno da u nečemu moramo sudjelovati, a kad će se ljudi snaći i bez nas. Jer to ne znači da postajemo lošiji ljudi ako nismo tu uvijek i za svakoga.
Prvi korak je, smatra Lea, ne skrivati problem ili šutjeti, a pogotovo ne misliti “da si poludio” i da te nitko neće shvatiti, te potražiti odgovarajuću psihološku pomoć.
- Najlakše mi je bilo razgovarati s ljudima koji su to sve prošli. Tad shvatiš da se s tim može živjeti, a u konačnici se problema i riješiti - zaključuje mlada kantautorica.
Važno je razgovarati, a od najveće pomoći su ljudi koji su iskusili isto
Prvi simptomi su najneugodniji. Susrećemo se s njima prvi put, ne znamo što se događa i nemamo o tome nikakvo znanje. Bila sam zatečena koliko je ljudi oko mene to doživjelo pa naknadno otkrivamo da su nam savjeti bili nadohvat ruke. Jer su i oni o tome šutjeli. Kad se odlučimo povjeriti, obično su od najveće pomoći upravo ljudi koji su to iskusili, kaže Lea.
Optimizam je zarazan, okružite se takvim ljudima
Nekad stvar otiđe predaleko pa su nam potrebni medikamenti, ali smatram da si čovjek može i sam pomoći, kaže Lea. Odjednom su je počele smetati gužve, buka, veća društva... Imala je simptome poput ubrzanog rada srca, mučnina, znojenja, nelagode, osjećaja da će izletjeti iz kože.
- Prirodno sam osjetila da mi treba više samoće, tišine, mira i života manjim intenzitetom te druženje s više optimističnijih ljudi, lakša hrana, zamjena kave (i pića s kofeinom) biljnim čajevima (menta, matičnjak, gospina trava, kamilica), koji smiruju.
Valja se okupirati stvarima koje će utišati crne misli
Izabrala sam bicikl i šetnje sa psom. Ako se zatvorimo u kuću, mozak će i dalje raditi te ćemo biti u sve većem strahu i iščekivanju ponovnog napadaja. Treba činiti suprotno - misli i tijelo okupirati aktivnostima koje će nam donijeti dobrobit - skrenuti misli te potrošiti snagu koju bi inače usmjerili na razmišljanje.
Zapamtite, od napadaja panike se ne umire
U početku je poprilično teško. Ali ja sam se uhvatila za dvije meni jako korisne rečenice. ‘Od napadaja panike se ne umire, iako fizički simptomi nekad stvaraju taj osjećaj’, a druga ‘Ili ću ‘zgrabiti’ napadaj panike ili će on mene’, kaže Lea.