Vi Hrvati, ni ne znate što imate, toliko gastrobogatstvo, a neiskorišteno. Ljudi ne cijene što imaju. U posljednje vrijeme putujem po zaseocima Hrvatske i otkrivam sve više zdravih namirnica i recepata. Jela koja su nekad bila seoska,  nutricionistički su kvalitetna i ne treba ih se sramiti, kaže Robert Slezak (37) koji je u Hrvatsku iz gradića u Poljskoj došao zbog ljubavi.

- Supruga Tanja ima baku u Poljskoj tako da smo se tamo prije 14 godina upoznali. Zatim smo se šest mjeseci dopisivali pismima, a onda sam došao u Hrvatsku na svadbu njezine sestre. Posjećivali smo se dok se nisam odlučio 2002. preseliti u Zagreb, iako sam tamo već bio najmlađi šef kuhinje ekskluzivnog hotela - prisjeća se Slezak. 

Bio je fasciniran raznolikošću ponude i tradicionalnim jelima, ali kad je počeo raditi u hrvatskim restoranima malo se razočarao ponudom. Nisu se kuhala domaća tradicionalna jela pa je on počeo. Smatra da bi se Hrvatska trebala brendirati gastronomijom. Tako je savjetovao građanima Ivanić Grada da ne bacaju ostatke buča nakon Bučijade nego da ih iskoriste za brašno koje se može stavljati u razna jela i kolače, a u inozemstvu je jako cijenjeno. 

- Savjetovao sam im da bi trebali tijekom cijele godine imati buču u svim aspektima ponude, ne samo tih nekoliko dana - ističe. No pomaci se vide pa su tako čak i u wellness centar uveli masažu bučinim uljem te piling tijela bučinim brašnom. 

- Kao Poljak dobio sam svjetske medalje, zlatne, srebrne i brončane, za seriju namaza od slavonske slanine. Žene više kupuju onaj s dodatkom šljivovice - kaže kroz smijeh i dodaje da ga zovu “jedinim hrvatskim kuharom”. Teško mu je izdvojiti najdraže hrvatsko jelo. Sviđa mu se žgvacet, pljukanci, jadranska riba s gradela, janjetina na lešo, a oduševljen je mišancijom. Žao mu je što je to, samoniklo divlje zelje, špinat istisnuo s tržišta, a ovdje ga ima u obilju te sadrži, ističe, više željeza nego špinat. 

- Bečki odrezak i guščja pašteta nisu vrh gastronomije. Kad ste jeli kokošju juhu koja je poput one vaše bake? Sada se cijene kvalitetne namirnice, stari recepti, domaća jela tako da gost zapamti restoran pa makar samo jednom došao. Imam osjećaj da se tu trude samo oko stalnih gostiju - iskreno kaže. Robert je do prosinca prošle godine radio po zagrebačkim restoranima. No odlučio je otvoriti tvrtku za savjetovanje na području bioorijentiranih novih tehnologija, poljoprivrede, gastronomije i proizvodnje hrane. 

- Kako sam po cijele dane radio, trebalo mi je malo rekreacije na svježem zraku i tako sam počeo okopavati puničin vrt, nedaleko od Velike Gorice. Imamo povrće i voće uzgojeno mikorizom koji daje odlične rezultate pa ga preporučujem na svojim savjetovanjima. Jedino zdrava namirnica može dati kvalitetno jelo - kaže kuhar koji ne propušta ljetovanje u Crikvenici gdje je naučio plivati. Obožava slatko, a u kriznim situacijama ako treba pojede i čisti šećer. 

- Slastičarnicama nisam oduševljen, a najbolji su mi slavonski kolači jer su kremasti. Baklave obožavam, ali nabavljam ih od Turčina. Ipak, najbolji od najbolji je suprugin tiramisu. Kad ga napravi kao malo dijete ne mogu čekati šest sati da se stisne u hladnjaku pa sam tako jednom dodao kremfiks da se brže stisne. No nije upalilo pa sam ga vadio šefljom - smije se Robert koji je prošlu sezonu kuhao u emisiji “Dobro jutro, Hrvatska”. Priznaje da mu ponekad neko jelo ne ispadne najbolje pa je nezadovoljan, ali ako ga gost ipak pohvali, sretno kaže da je upravo takvo jelo i zamislio.  

Zavolio je i more...

Robert je naučio plivati tek s 25 godina kad je došao u Hrvatsku jer je u Poljskoj samo jednom plivao u ribnjaku i jako se razbolio. Zavolio je more, a naučio je i roniti na dah. Zbog čistog i bistrog mora kuhar je zavolio i podvodni ribolov. Dah drži dvije minute, a dosad je ulovio nekoliko riba. 

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!