Ako djeca nauče rješavati svakodnevne probleme, postoji manja šansa da će u budućnosti postati impulzivna, agresivna, nesocijalna i bezosjećajna, tvrde Myrna Shure i Theresa Foy DiGeronimo, autorice knjige “Raising a Thinking Child”. To su osobine koje u kasnijem životu mogu voditi do ozbiljnih problema poput nedostatka samopouzdanja, depresije, izrazito nasilnog ponašanja, tinejdžerske trudnoće, akademskog neuspjeha i slično.

Djecu naučite kritičkom razmišljanju, a ne govorite im što da misle.

- Kada dijete radi nešto što ne bi smjelo, poput crtanja po stolu, pitajte ga ‘Je li to dobro mjesto za crtanje?’. Postavljajte djetetu pitanja, njima ćete ga potaknuti da identificira problem koji ga muči, izvući iz njega sve informacije, te ga ‘natjerati’ da vam kaže kako se osjeća, ali i da razmisli o osjećajima drugih ljudi uključenih u neku radnju. Svakako, i da razmisli o posljedicama onoga što je učinio, da sam osmisli pozitivna rješenja problema, a na kraju mu vi pomozite da ispravno odluči koje je rješenje najbolje - savjetuju autorice.

Pitanjima pomažete djetetu, a taj pristup ne traje dulje od svađe ili nepotrebnih predugih objašnjavanja koja djeci najčešće uđu na jedno uho, a izađu na drugo van. A kada dijete pronađe rješenje, pohvalite njegovo razmišljanje i zaključak.

- Šest je parova riječi - je/nije, i/ ili, neki/svi, prije/kasnije, sada/ kasnije i isto/različito - koji će pomoći djeci da razlikuju dobre od loših ideja. Najbolje ih je učiti kroz igru jer kada djeca nauče povezivati riječi s igrom, vjerojatnije će ih, nesvjesno, koristiti kada će rješavati neslaganja i sukobe u stvarnom životu. Djeci predstavite igru je/nije tako da vi započnete i kažete (recimo da se vaše dijete zove Maja): “Maja je djevojčica, Maja nije balon.” Zatim pitajte svoje dijete: “Što još nije Maja?” i pustite Maju da kaže više stvari što ona nije - predlažu autorice.

Kroz takve igre, dijete će brže i lakše naučiti raspoznati što je dobro rješenje za neki problem, a što nije, napominju Shure i DiGeronimo. Osim igara s ovih šest parova riječi, koristite i igre uloga. Opišite djetetu neku moguću situaciju, primjerice da jedna djevojčica želi posuditi igračku od svog brata. Zatim pitajte dijete što bi ta djevojčica trebala učiniti da joj brat posudi igračku.

Kada dijete predloži jednu mogućnost pitajte ga da vam ju objasni od početka do kraja i pohvalite njegovu ideju te tražite ga da vam predloži drugu. Cilj ove igre je da vam dijete ponudi što više ideja kako riješiti neku hipotetsku, izmišljenu situaciju.

- Igre će pomoći djetetu da razmišlja što učiniti kada se nađe pred nekim problemom u koji je uključena i neka druga osoba, da razmisli o različitim rješenjima nekog problema, da razmišlja o posljedicama onoga što čini, da odluči je li nešto do- bra ideja ili nije te da shvati da i drugi ljudi imaju osjećaje i da prije svojih postupaka razmisli i o tuđim osjećajima - objašnjavaju autorice.

Ovaj pristup će pomoći i vama kao roditeljima da podignete svijest o tome da se pogledi vaše djece na svijet mogu razlikovati od vaših, te da shvatite da pomaganje djetetu da osmisli rješenje za neki problem njemu može samo pomoći u budućnosti. Isto tako, dijete možete inspirirati da razmišlja. Razvoj kritičkog mišljenja u konačnici je dobar i za vas i za dijete. Iako će on ponekad iziskivati više energije, napora, rada i truda nego da jednostavno riješite problem sami - isplatit će se!