Ljudi se doista osjećaju fizički teži kad naprave nešto zbog čega osjećaju krivicu ili dok razmišljaju o tome, pokazalo je istraživanje znanstvenika iz Kanade i SAD-a. Kako bi utvrdili predstavlja li krivnja zaista teret na duši, istraživači su ispitivali kako se utjelovljuje taj osjećaj težine. Od ispitanika su tražili da se prisjete situacija u kojima su učinili nešto neetično te da ocijene težinu svog tijela. 

Pokus je pokazao da prisjećanje na te događaje dovodi do većeg osjećaja težine. No ljudi često preuzimaju nametnuti teret krivnje pa se bude i liježu s teretom na duši zbog krivice koju su si sami nametnuli. Na primjer, često se grizemo jer nismo stigli obaviti sav posao ili nismo pomogli djetetu da ne pogriješi, čak i kad je već dovoljno zrelo da odgovara za svoje postupke.

- Postoje tri razine krivnje. Jedno je krivnja koju osjeća čovjek koji svjesno opljačka banku. Drugo je kad slučajno, u mraku i bez kapi alkohola u krvi, pregazite čovjeka na cesti. Treći tip krivnje je najčešći; kad čovjek u najboljoj namjeri učini nešto zbog čega na kraju kaže: ‘Ovo je bilo loše’ - objašnjava psihijatar Milan Košuta i dodaje:

- Osjećaj krivnje u prvom slučaju osoba mora riješiti ako je ulove te izdržati kaznu. Drugi je slučaj teži. Za vjernike predstavlja iskušenje da pronađu snagu za oprost, a za ateiste i agnostike to je šansa da iskreno porazgovaraju sa sobom.

To je prilika da shvatimo da na neke stvari ne možemo utjecati i da to prihvatimo - kaže dr. Košuta. Treći tip krivnje, koji ljude najčešće muče, treba shvatiti kao priliku za stjecanje iskustva te si dati priliku da krenemo dalje, dodaje dr. Košuta.

Žene češće muči osjećaj krivnje

Studije su pokazale da žene puno više od muškaraca brinu hoće li povrijediti druge ljude i češće se muče krivnjom. Mogu je osjetiti čak i zbog toga što gledaju omiljenu seriju umjesto da čiste po kući. Osjećaj se može “povezati” s primarnom ulogom žene da se brine o djeci, obitelji i domu te potrebom da svi oko nas budu dobro, pa je i osjećaj odgovornosti snažno izražen, kažu psihijatri.

Krivnja guši kreativnost

Krivnja je temelj kršćanstva, a u budizmu je, na primjer, ima puno manje. To ne znači da su ljudi neodgovorni ili da manje obraćaju pozornost na moralne zakone. Naprotiv, iskustvo pokazuje da su ljudi koji manje osjećaju krivnju često kreativniji u traženju rješenja životnih problema i lakše se nose s njima, dok osjećaj krivnje guši kreativnost, kaže dr. Milan Košuta.

Prvi korak u svladavanju krivnje jest opraštanje

Krivnja se rađa u uplašenom dijelu naše osobnosti, jednako kao i pretjerano razmišljanje o događaju ili situaciji zbog kojeg osjećamo grižnju savjesti. To je također jedan od pokušaja da zatražimo oprost, pogotovo onda kada ne znamo kako to učiniti od osobe koju smo možda povrijedili ili to nismo u stanju. Prvi korak često je - oprostiti sebi.

Muškarci slabije osjećaju tugu i bijes

Istraživanja su pokazala da muškarci znatno manje osjećaju krivnju nego žene - i to bez obzira na to je li riječ o zaboravljenom rođendanu ili ljubavnoj aferi. Općenito, muškarci manje snažno osjećaju grižnju savjesti, tugu ili bijes te empatiju. Ukratko, prema rezultatima mnogih istraživanja, rjeđe se uživljavaju u to kako se osjećaju ljudi oko njih, pa rjeđe i razmišljaju jesu li nekog povrijedili.

Breme krivnje ima stvarno težinu

Kako bi potvrdili utjelovljuje li se osjećaj krivnje u osjećaju težine, stručnjaci su izveli pokus s vrećicama iz trgovine. Ispitanici koji su se trebali prisjećati situacija zbog koji se grizu imali su osjećaj da su vrećice puno teže nego što je bila njihova stvarna težina.

Učite iz svojih iskustava

Osjećaj krivnje narušava sposobnost da učimo iz svojih iskustava. Kad vidite nešto što biste mogli učiniti drugačije ili želite da je bilo drugačije, pokušajte govoriti i djelovati iz ljubavi, a ne iz straha. To može pomoći da primijenite ono što ste naučili iz negativnog događaja, kažu stručnjaci. Iskustva ne smiju biti nešto što vas ograničava da krenete dalje, nego nešto od čega ćete imati koristi.

- Čovjek mora prihvatiti da postoje situacije na koje nije mogao utjecati, što je prvi korak prema tome da prebrode osjećaj krivnje - ističe dr. Milan Košuta. Prestanite preuzimati krivnju za sve što pođe po zlu – postoje ljudi kojima je to gotovo navika i stalno zbog svega što rade osjećaju krivnju. Iako je samokritičnost poželjna osobina, ti su ljudi pretjerano kritični prema sebi, što doista nema smisla, savjetuju psiholozi. 

• Oprostite sebi – popišite događaje i situacije zbog kojih osjećate krivicu, pa pronađite one na koje se možete nasmijati - često preuveličavamo neke stvari.
• Izdvojite pet minuta za krivnju pa učinite ono što vas muči – nazovite majku ili recite suprugu nešto što ste prešutjeli.
• Prestanite se baviti pitanjima “što ako...” ili “da sam barem...”. Upitajte se kako možete popraviti “štetu”
• Krivnja zbog čokolade koju ste smazali u trenu je strogo zabranjena! Samo pazite da ne pretjerujete.
• I na kraju: prestanite preuzimati krivnju za sve što pođe po zlu

Majke su sklone prihvaćati i tuđu krivicu

Pristojno odbijte kad vam drugi nameću krivicu. Majke su sklone prihvaćati krivnju i kad ona nema baš nikakve veze s njima. Na primjer, ako dijete loše uči, ili je mrzovoljno jer mama trenutno nema vremena za njega, uputite sve ostale u to koji je njihov dio odgovornosti.

Krivnja i život u prošlosti vode u depresiju i "proždiru" živce