Kristina Terihaj Kiki (35) iz Slavonskog Broda od rođenja ima rijetku bolest - artrogripozu, bolest koja zahvaća mišiće, zglobove i vezivno tkivo. Ona je jedina je osoba s invaliditetom u Slavonskom Brodu koja zbog teškoća s rukama, slika ustima.
POGLEDAJTE VIDEO: Kristina voli umjetnost i ne predaje se
Čim se otvore vrata stana u Gupčevoj ulici u kojemu živi Kristina iz njega zapljusne val vedrine i osmjeha. U stanu sve odiše ljepotom, koja je djelo svih članova Kristinine obitelji, majke, oca, sestre i njenog brata koju ona i njena asistentica Ana Đamić samo nadopunjuju. Na zidovima su likovni radovi i odmah nas upozorava da to nisu njene slike već njenih prijatelja koji su joj ih darovali. Njene su slike kod drugih na zidu, pa i u inozemstvu.
- Prije godinu dana ostvarila sam si želju, da slikam, jer obožavam tu umjetnost. Trebalo je samo početi, ali bilo je pitanje kako? Dosjetila sam se da pokušam kist držati u ustima, predložila sam to asistentici Ani, a kod nas dvije vrijedi što rečeno to i učinjeno. U početku je bilo teško, ne kažem da je i sada lako, jer treba kist držati u ustima, biti pognut nad slikarskim platnom, trpe ramena i vrat. Malo pomalo ulazim u svijet slikanja akrilom na platnu što je za mene trenutno najbolja i najlakša tehnika. Najveći kritičar mi je Ana, zajedno radimo slike, ona mi pomaže pripremiti pribor i boje, s njom se konzultiram o motivima, a oni su uglavnom vjerski, jer posvetila sam se Bogu i vjerujem da mi on daje snage da se nosim s bolešću, odnosno da prihvatim samu sebe kakva jesam - kaže Kristina, ne skidajući osmjeh s lica.
Tu djevojku malo tko ne zna u Slavonskom Brodu, za lijepa vremena ona i njene prijateljice su u pohodu na Brodska okupljališta mladih, za nju nema prepreke da ode i zabavi se nerijetko i izvan Slavonskog Broda, ali nikada nije izašla iz stana bez šminke na licu, koju unatoč bolesti sama nanosi. Crkvu ne zaboravlja, tamo odlazi da se duhovno nahrani, da s ljudima podjeli mir i dobro da dobije inspiraciju za buduću sliku.
- Još učim, gledam što i kako drugi rade, voljela bih da me netko dođe podučiti, da mi ukaže na greške kako bi moje slike bile još ljepše. Volim pokloniti svoje radove, a posebno me oduševi kada mi ti kojima sam poklonila sliku pošalju fotografiju stana i pokažu mi moju sliku na zidu - kaže Kristina.
Kristinina velika pomoć je njena asistentica Ana, njih dvije su zajedno dvije godine, a čini se kao da su cijeli život, najviše vole biti same kada Kristina slika, onda njihova kreativnost dolazi do punog izražaja.
- Ja sam njoj prijateljica, njegovateljica, medicinska sestra, njeno rame za plakanje, jedna drugu razumijemo, ponekad je dovoljan jedan pogled da znamo što treba činiti - kaže Ana, na što je Kristina dometnula da nekad zna izbiti i mala 'svađica' uglavnom oko toga tko je u nečemu u pravu.
- Ana je najčešće u pravu - priznaje Kristina na što su se obje nasmijale. Kristina je član Udruge Loco Moto koja je upravo organizirala izložbu likovnih radova svojih članova, na izložbi su i njene dvije ili tri slike što je posebno raduje.
Svoje slikarske radove objavljuje na društvenim mrežama, ne toliko da bi se njima hvalila, već da bi od onih koji su s tom umjetnosti na 'ti' dobila savjet kako nešto još bolje uraditi. Osim slikanja i šminkanja Kristina puno toga radi, peče palačinke, pravi adventske vijence, razne ukrase. Kaže da joj nedostaje Korzo uvečer, blagdansko blještavilo, no, svjesna je situacije u kojoj se trenutno svi nalazimo zbog korone.
- Čuvajmo se danas da bi nam bilo bolje sutra - poručila je Kristina.