Umirovljeničke dane legendarna televizijska voditeljica i urednica Ksenija Urličić (79) krati u svom vrtu na zagrebačkom Goljaku.
Posebno je ponosna na predivne ruže, svih boja i vrsta koje oduševljavaju ne samo goste već i prolaznike koje “pozdravljaju” preko ograde.
Za njih je prošle godine dobila nagradu Floraarta za izbor i kvalitetu ruža Zagrebačke županije.
- U vrtu ih imam više od tisuću. Moja mala tajna je da ih dva puta godišnje gnojim prirodnim gnojivom. Sušim ljuske jajeta, koje meljem i njima obogaćujem zemlju - otkriva Ksenija. Ružičaste ruže, koje su joj najdraže, kupila je slučajno na Dolcu, a pokazale su se odličnima.
- Svatko tko prolazi zastane i pita može li uzeti pelcer. Moj suprug ih je toliko do sada već ispelcao da ih ima cijeli Goljak. I šire - smije se Ksenija.
Njena ljubav prema cvijeću i biljkama nije od jučer. Tim se hobijem počela baviti još dok je sa suprugom i djecom živjela u stanu na Tuškancu, uz koji je imala i veliku terasu od čak stotinu kvadrata. U kuću se preselila prije 20 godina, kad je otišla u penziju.
U svojoj zelenoj oazi od preko 500 kvadrata Ksenija dnevno provodi dva-tri sata. I nikad joj nije teško. Osim ruža, u vrtu uzgaja mini ruže, perunike u raznim bojama, božure, hortenzije...
- Imam puno korova i stalno vodim borbu s njim. Ali sve mi je to užitak, melem za dušu. Boravak u zelenilu me smiruje, a pogotovo dodir sa zemljom - kaže Ksenija i dodaje da bi si svatko tijekom života trebao osigurati nešto što će ga u mirovini veseliti. Ona je sve to pronašla u vrtu koji je, kaže, zapravo odličan sadržaj za treći dio života. Nekad ju, priznaje, vrt zna odvući od društvenih događanja, jer je ipak - prioritet.
- Ipak se katkad natjeram da se odmorim umjesto da plijevim, pa se navečer odjenem i izađem na predstavu, izložbu, promociju knjige. Često mi govore ‘naša Ks’, tako me zovu, ‘sve svoje projekte prebacila je u vrt i kuhinju’. Uz cvijeće volim i kuhati, a najviše praviti kolače od bobica iz vrta koje zamrzavam. Evo baš sam od ribizla napravila pitu. A moji klinci obožavaju i beze sa šumskim jagodama, koje su nam se jako proširile. Od marelica pravim pekmez, a u ljeti kad dozru jabuke i kruške, suprug dolazi s mora svaki tjedan i bere ih jer nitko drugi neće. Onda ih doveze dolje pa podijelimo, svatko si uzme kašeticu - priča Ksenija.
Od mente, koja se isto širi kao korov, radi sirup.
- U malom povrtnjaku najvažnije mi je da imam svježeg peršina, celera i mladog luka. Vrtom nam šeću i tri velike kornjače, a posebno se vole pogostiti jagodama i salatom povrtnjaka - smije se Ksenija.
Najdraže joj je ipak kad nakon radova u zelenilu ugosti svoje tri prijateljice - Željku Fattorini, Jasminu Nikić i Vesnu Spinčić-Prelog...
OPG Urličić
Kad jednom odloži žute vrtlarske rukavice, posvećuje se svojoj drugoj ljubavi - kuhanju.
- Oduvijek smo spremali mnogo ribe. Suprug Ivo je vrsni ribič koji zna uloviti i 20-30 kilograma liganja i ostale ribe, a ja ribu volim i zbog dalmatinskih korijena. Zato mi je važno da u vrtu imam ružmarina - kaže nekad popularna voditeljica. Uz njeno povrće i voće, smije se, zajedno mogu otvoriti i OPG.
Bogat plodovima
Ksenijin vrt, koji se u ljetno doba zalijeva automatski, prepun je šumskih jagoda, malina, kupina, ribizla, ogrozda, aronije...
Od voćaka ima starinske sorte krušaka i jabuka, marelicu, trešnje, višnje, breskve vinogradarke, pa lješnjake, orahe...
- Smokvu smo donijeli s mora gdje imamo vikendicu, u Jadranovu. Ni dan danas se ne možemo načuditi jer su plodovi duplo veći nego oni dole - smije se Ksenija. Loza se nalazi u donjem dijelu vrta, uz ogradu, i o njoj brine suprug Ivo. To je njegova opsesija.
- On je zadužen i za roštilj i košnju trave, a ja sve ostalo - govori nam Ksenija. Dodaje kako zbog perfekcionizma, koji se očitovao i u njenom poslu, voljela bih da je uvijek sve savršeno, no shvaća da je to nekad uzaludna borba. No Ksenija se nikad ne predaje.
Sve je počelo na balkonu od sto kvadrata
Cijeli život Ksenija je uzgajala cvijeće.
- Živjeli smo u stanu na Tuškancu, na drugom i ujedno zadnjem katu male zgrade. Imali smo veliku terasu, preko 100 kvadrata, a na njoj sam već tada uzgajala puno cvijeća. Mnoge sam biljke poslije selila u ovaj vrt, poput magnolije... Teško sam se odvojila od tog stana, ponajprije zbog činjenice da su mi obje kćeri blizu, ali danas mi nije žao što me suprug nagovorio na preseljenje - priča Ksenija Urličić. Na balkonu je imala ogromne žardinjere koje su bile toliko velike da su ih lijevali od betona na samoj terasi.
- Balkon nije zahtjevan kao vrt, jer nema voćaka. O njemu sam stizala voditi brigu dok sam radila, nikad mi to nije bilo posebno teško - kaže Ksenija. Još uvijek prati sva društvena događanja, s dozom kriticizma, kaže, jer je to ipak neka vrsta profesionalne deformacije.
Priča o kući na Goljaku
- Kuću smo kupili još davno, ali smo je nakon renovacije dugo iznajmljivali. Nekadašnji vlasnik bio je kipar Ivo Kerdić koji je zemljište kao zaslugu dobio od grada, a projekt za ovu skromnu kuću izradio mu je arhitekt Hugo Ehrlich. Kada smo ju renovirali nismo ništa arhitekturno mijenjali, već smo nadogradili zatvoreni balkon i terasu ispred njega koji ulazi u vrt - prisjeća se Ksenija. Kerdić je bio poznati medaljar, te autor kipa Dore Krupićeve na Kamenitim vratima, kao i reljefa na crkvi Sv. Blaža i crkvi Krista Kralja na Mirogoju.
- Sprijateljili smo se s njegovom kćeri koja nam je rekla da ako će kuću ikad nekome prodavati to ćemo biti mi. Tako je i bilo. Puno smo uložili u nju, pa kako bismo povratili novac iznajmljivali smo, ponajviše diplomatima - dodala je.
Zajedništvo
Ksenija ima veliku obitelj pa ih na obiteljskom okupljanju zna biti i više od 30.
- Naporno je, ali i lijepo. Zajedništvo mi je usadila majka, koja je bila centar familije. Bila sam joj jako bliska, vrlo slična njoj i nikako nisam htjela da se sve to ugasi. Drago mi je da dođu. Ma mi smo vam poput plemenske zajednice. Često mi dođu unuci i praunuci i sa psima se igraju u vrtu. Evo, na putu je i deseto praunuče, smije se Ksenija.