Čvarci, češnjovke, gibanica, kolači, sirni namazi i neizostavni kukuruzni kruh. Tridesetak marljivih samoborskih kumica u subotu ujutro prezentiralo je kulturno izobilje Samobora. Obučene u narodne nošnje, s osmijehom na licu, ugostile su brojne posjetitelje koji su uživali u neodoljivim delicijama. Ipak, glavna priča dana je bio "koruzni kruh".
POGLEDAJTE VIDEO:
Tradicija koja se stoljećima učila u domovima okolice Samobora konačno je priznata i zaštićena. Zahvaljujući trudu udruge Etno fletno kruh je stekao status nematerijalnog kulturnog dobra i službeno je upisan u Registar zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske.
- To je sve skupa trajalo dvije i pol godine. Sretne smo i ponosne. Grad nas je podržao u svemu i na tome smo mu zahvalni. Imamo i veliku želju da kruh zaštitimo i na europskoj razini, poput češnjovke ili bermeta pa da i time pokažemo koliko je značajan za naš kraj - rekla je Marica Lindić, predstavnica udruge Etno fletno.
Pokoju riječ rekla je i Anastazija Novoselec (90) koja već 70 godina prodaje kruh na zagrebačkim tržnicama.
- Tajna kruha je u krušnoj peći, kukuruzu i kvascu. Ponosna sam na svoju djecu i unuke koji nastavljaju tradiciju pripremanja i pečenja koruznog kruha - istaknula je baka.
O značaju kruha za samoborski kraj nadovezala se i gradonačelnica Petra Škrobot.
- Hvala vam na čuvanju tradicije. Samoborski "koruzni kruh" je, uz ostale zaštićene samoborske proizvode, iznimno važan i zato zajedničkim snagama nastavljamo na putu prema europskoj zaštiti – naglasila je gradonačelnica koja se pohvalila kako je i ona sama kao mala naučila raditi "koruzni kruh".
- To je bila prva stvar koju je mene moja baka naučila - dodala je.
A da je cijela manifestacija okupila veliki broj zainteresiranih, dokaz je i gotovo prazan stol netom prije podneva. Dobro raspoložene kumice zadovoljno su se smješkale. Složne su kako je ovo velika stvar za sam grad, ali i za sve njih koje sudjeluju u tome.
Gospođa Anica (70) dolazi iz Samoborskog Otoka, a u udruzi Etno fletno je 14 godina.
- Pečem kruh 24 godine i prodajem ga ovdje u Samoboru. Ovo danas je prekrasno, puna sam emocija, plakala bih od sreće. Ovo nismo mogli očekivati, ovakvo priznanje, to je sve iznenada krenulo od prije dvije godine. Srce mi je zbog svega veliko kao kuća - ispričala je dobro raspoložena kumica.
- Sve više mladih je u našoj udruzi i drago mi je što imaju i volje i želje naučiti tradiciju našeg kraja - poručila je.