To je to što me zanima!

Komarci napadaju, no ništa ne kvari idilu Slavonije i Baranje

U prvom dijelu putovanja na biciklu Marin je obišao Ilok i njegove podrume, Šarengrad, Dardu, osječku Tvrđu... Uživao je susrećući ljude, ali ne i komarce
Vidi originalni članak

Avanturist, DJ i snimatelj u ovogodišnjoj će avanturi istraživati povijest Hrvatske obilazeći srednjovjekovne utvrde kroz Slavoniju, Međimurje, Zagorje i Dalmaciju...

Njegovo putovanje možete pratiti na portalu 24sata te Facebook stranici My Friend Bike . Pogledajte uvodni video:

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video

Svanulo je prekrasno jutro. Popio sam čaj i spremio stvari u bisage. Šator, samonapuhavajući madrac, alat, kuhalo... Eva mi je dala sredstvo protiv komaraca koje je napravila s prirodnim sastojcima. Pitala me da li sam ponio gaće i čarape i podsjetila me da često jedem i da ne skačem vruć u hladna jezera. Kod nekog drugog bi mi to išlo na živce. Kod nje mi ne smeta. Shvaćam da se naša veza razvija baš kako treba.

Polako sam vozio bicikl i promatrao grad gdje se moram vratiti za trinaest dana nakon što prođem Srijem, Slavoniju, Baranju, Međimurje i Zagorje. Zatim slijedi kratak odmor i koncert Faithlessa na Šalati pa polako prema Dubrovniku. Na željeznički kolodvor stigao sam dovoljno rano da snimim nekoliko kadrova i dovoljno kasno da ne stignem do dućana. Do Iloka, najistočnije točke Hrvatske dijeli me četiri sata drmusave vožnje vlakom i još sat vremena busom. Nadao sam se da će u kupeu netko imati hrane.

Svugdje po Hrvatskoj raspršeni su stari srednjovjekovni gradovi podizani istovremeno s onima u zapadnoj i srednjoj Europi. Stoljećima su bili simbol moći i privlačili su mnoge osvajače, ponajviše Osmanlije u kontinentalnom dijelu i Mlečane u Dalmaciji. Danas utvrde izgledaju mnogo drugačije. A koliko drugačije, to tek trebam otkriti.

Tri i pol sata kasnije izašao sam u Vinkovcima. Autobusni kolodvor je bio odmah iza ugla. Terase kafića bile su prazne. Naručio sam jedini čaj od kamilice koji su imali i nastavio pisati. Ubrzo je dojurio bus. Vozač me pristao povesti do Iloka. Kartu za bicikl mi nije naplatio. Odmah nakon izlaska iz busa stavio sam bisage na bicikl i uputio se do prvog restorana. Naručio sam soma sa grila. Cijena je bila nevjerojatno niska a porcija ogromna. Prilozi su bili uključeni u cijenu. Bilo mi je drago što mi je  želudac prazan.

Dobro okrijepljen krenuo sam u obilazak Iločkog starog grada. Ubrzo sam nabasao na hamam. Jednom sam u Istanbulu odlučio isprobati tu čuvenu Tursku kupelj. Nakon što sam se pola sata topio u sauni snažni me Turčin temeljito izrifljao grubom rukavicom u gomili pjene i ostavio me da sjedim u mirisnom jakuziju idućih sat vremena. Kad je proces bio gotov osjećao sam se kao ponovno rođen. Osmanlijski vođe gradili su hamame u osvojenim utvrdama kako bi njihovi vojnici mogli čisti odlaziti u boj. S obzirom na to kakve su bolesti harale u to vrijeme, zamisao i nije bila loša. Njihove pozlaćene kupole zasljepljivale su oči. Kad su se Osmanlije povukli hamam je razbijen na komade. Ondje, u zemlji ležao je stotine godina. Kad su ga arheolozi otkopali i s naporom ponovno sastavili, svijet je izgledao sasvim drugačije. No Iločki podrumi su ostali nepromijenjeni.

Pogledajte video:

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video

Moj vodič kroz povijest Iločkih podruma, koja seže još od rimskog doba, zvala se Marija. Posjedovala je onu rijetku kombinaciju iskrene sramežljivosti i ležerne profesionalnosti kakva se danas rijetko viđa. Na kraju obilaska imao sam priliku kušati vrhunski traminac kakav se pije na britanskom dvoru već nekoliko desetljeća. Osjećaj koji me obuzeo jednak je prvom poljupcu koji zauvijek ostaje u sjećanju.

Ujutro sam se probudio kad se sunce popelo iznad krošnji visokog drveća, uzelo zamah i počelo pržiti svom snagom. Lijepa asfaltirana cesta dovela me do Šarengrada, zapuštenog mjestašca gdje se policijska stanica nalazi u UNPROFOR-ovom kontejneru. Unutra je bio jedan policajac. Radio je glasno svirao pa sam morao jače pokucati. Upitao sam ga za utvrdu.

- Popneš se na brdo. Zatim skreneš iza druge štale desno. Pratiš žičanu ogradu i prođeš polje. Pored nove trafostanice ćeš je ugledati.

- A jel minirano gore?

- Više nije.

Utvrda je izgledala kao savršeno mjesto za koncerte gotičarskih bendova. Nikome ne smetaš, a vibracije mračne srednjovjekovne povijesti gotovo da se mogu napipati u zraku. Proveo sam u obilasku jedno vrijeme, dvaput skoro pao u jarak pa nastavio dalje.

Idući dan stigao sam u Osijek, grad u kojem sam nekoliko puta DJ-irao. Vozeći uz Dravu odmah sam se uputio do tvrđave. Danas ti klubovi više ne postoje. Tech-house više nije uzbudljiv kao na početku. Promijenio se ukus. Mijenjale su se vlade. No Tvrđa i dalje stoji na svom mjestu. Nagledala se Osmanlija i promijenila nekoliko režima. Danas, iako umorna od zuba vremena i dalje spremno prihvaća ljude da se zabavljaju u kafićima na Trgu Sv. Trojstva. Zgrada straže, današnji Arheološki muzej gdje sam posljednji put puštao muziku, bio je zatvoren. Iza ugla sam nabasao na Franjevačku crkvu. Franjevci su ostavili veliki trag u Tvrđi i Osijeku. Sa svojim djelovanjem započeli su gotovo odmah nakon oslobođenja od Osmanlija u 18.st. i tako odigrali ključnu ulogu u kulturnom životu Osijeka.

Cijeli dan sunce je mahnito pržilo kao da mora nadoknaditi markiranje prošlog ljeta. S vjetrom u prsima vozio sam prema Dardi, mjestu gdje je tijekom 16. stoljeća nastao slavni Sulejmanov most. Osmanlije su most koristili za prebacivanje vojske preko Drave i daljnji prodor prema Budimpešti i Beču. Planove im je pomrsio ban Nikola Zrinski koji je došao sa svojom vojskom i zapalio most. Ostatak Europe bio mu je prezahvalan.

Došavši do Darde okrenuo sam nazad prema starom gradu Kolođvaru. Sada uz pomoć vjetra u leđima stigao sam za nepunih sat vremena.

Pogledajte video:

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video

Tvrđava kružnog oblika nalazi se na brežuljku gdje je nekad davno postojao rimski tabor. U zalaz sunca snimio sam nekoliko kadrova i podigao šator, ne obazirući se na legende o kricima koji se čuju po noći. Navodno je slavonski velikaš Filip Korođ zazidao svoju kćer u zmijsku kulu da mu čuva blago. Ona se nakon toga pretvorila u poluzmiju. Narod ju je krivio za nestajanje djece jer ih je pjesmama dozivala u otvor s vanjske strane tvrđave. Nakon što su djeca ušla ona bi ih gušila svojom dugom kosom i proždirala njihov tijela koja su joj omogućavala preživljavanje.

Kako nitko nikad nije pronašao zlato, možda se i danas tamo krije. Do sumraka sam tražio zakopano blago, a zatim otišao spavati u šator u neposrednoj blizini tvrđave. Usred noći probudili su me kreštavi zvukovi koji su se nalazili svud oko mene. Poželio sam izjuriti iz šatora i vidjeti što se događa ali sam se sjetio krvožednih komaraca pa sam se predomislio.

Pogledajte video:

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video

Protiv tih letećih krvopija ne pomažu ni najjača kemijska sredstva. Ubrzo sam ustanovio da noćne životinjice obavljaju svoje životne aktivnosti. Okrenuo sam se na drugu stranu i zaspao.

Putovanje su omogućili Mrav , DSG te Peloton biciklistički centar Ortlieb.

Idi na 24sata

Komentari 7

  • jncsnmc 15.07.2015.

    ma dok sam u Osijeku bila jedva nađeš 1 il 2 komarca, na moru ih navečer ima za poludit

  • user_427306 11.07.2015.

    nedaj se generacijo

  • vale1510 11.07.2015.

    prije dva tjedna sam bila na mimi godišnjem upravo u Slavoniji , zivim na moru pa smo odlučili malo pobjeći sa mora i kao destinaciju odabralu Slavonski Brod prekrasno grad je predivan a o ljudima da i ne pričam pozzz svim slavoncima.malo smo imali problema s komarcima ali sa sredstvima se to da nekim djelom i spriječiti a kada ugrize s čuvar kućom biljkom natrljati na ubod i već je bolje

Komentiraj...
Vidi sve komentare