U udruzi Crveni nosovi djeluju 32 klauna koji su posebno educirani umjetnici za rad s najranjivijim skupinama društva - bolesnom djecom, starijima i nemoćnima te djecom i mladima s teškoćama u razvoju. Nisu liječnici, ali nisu ni volonteri jer rad u specifičnim uvjetima i u redovno radno vrijeme zahtijeva potpunu predanost, edukaciju i rad na sebi. Da bi netko postao klaundoktor, mora proći audiciju koja se, prema potrebama, organizira u gradovima u kojima Crveni nosovi djeluju. Kad se odaberu kandidati za klaunove doktore, njihova edukacija nikad ne prestaje jer - klaundoktorski poziv više je od posla i više je od hobija.
POGLEDAJTE VIDEO:
Njihova edukacija propisana je 'crvenonosnim' kurikulumom. Uključuje područja komunikologije, sociologije, pedagogije, bolničkih procedura te različitih umjetničkih vještina i znanja u trajanju od pet godina kada postaju certificirani klaunovi.
- Smijeh je glavni alat u poslu svakog našeg klauna, kao emocionalna podrška koja nadilazi tradicionalna gledišta na probleme. Prisutnost klauna u bolnicama, domovima za starije i rehabilitacijskim ustanovama kojima su redovni posjetitelji potiče pozitivne emocije i smanjuje stres u okruženjima gdje je životna radost često 'zamagljena' izazovima bolesti, samoće ili straha - govori nam PR-ica Crvenih nosova Viktorija Kadežabek te dodaje kako u Hrvatskoj djeluju već punih 13 godina.
Jedan od najprepoznatljivijih programa je onaj koji klaunovi provode na dječjim odjelima bolnica. Dva klauna u svojim redovnim posjetama kroz igru i smijeh djeci daju priliku odmaknuti se od težine trenutka te se povezati s njihovom dječjom radosti, a roditeljima olakšati brigu. Kroz program "Intenzivan osmijeh" više su sati prisutni na odjelu i reagiraju na poziv medicinskog osoblja te tako skreću djetetov fokus s bolesti i olakšavaju pripreme i tijek medicinskih zahvata, kao i sam put do operacijske dvorane i oporavak.
- Najbitnije je biti s djecom, dati im do znanja da smo tu za njih, pružiti im sve moguće razumijevanje i toplinu, utjehu, olakšanje i osmijeh.
U redovne posjete dječjim odjelima odlazimo u paru, odjeveni u svoje kostime, odredimo što bi danas mogao biti kostur naših 'izvedbi' i oko njega pletemo improviziranu radnju - komunikaciju s djecom. Nikad nije isto, uvijek je svježe i novo. Kada tome dodate profesionalnu uvježbanost, vještine, boje, glazbu, šaroliku improvizaciju i povrh svega otvoreno srce i ljudsku toplinu, eto divnog susreta koji iscjeljuje dušu i tijelo. Prolazimo hodnicima, čekaonicama, gdje god je to dozvoljeno ulazimo u sobe i čarolija počinje. Već na vratima možeš osjetiti atmosferu sobe i sve što se u njoj događa. Tu su naravno briga, strah, neizvjesnost ili samo prolazna zabrinutost. Sve to određuje pristup. Ponekad je to samo mah, trik ili odglumljeni set nespretnosti, a ponekad muziciranje i pjesma ili duhovit razgovor, a ponekad i sve to zajedno. Uvijek sam oduševljen koliko je posjeta, bez obzira na tegobe s kojima su ljudi suočeni, ispunjujuća i utješna, kako za malene, tako i za velike. Roditelji djece su otvoreni i radoznali, a reakcije su stvarno divne - priča nam Ivan Horvat (46), točnije dr. Čarli, romantik uglađene vanjštine, pristojan, velikih gesta, raspjevan, pompozan... Sve navedeno demantirat će njegova nespretnost i trud da bude besprijekoran i ispravan što mu ne polazi za rukom gotovo nikad, a djecu to silno nasmijava.
- Moji motivi za ovaj poziv su duboko intimni. Supruga, naš prvi sin i ja borili smo se za njegov život devet mjeseci i deset dana, svo to vrijeme proveli smo u bolnici bez prekida. Svu utjehu i snagu koju smo trebali mi, ja sad predajem i pružam svima kojima je to potrebno. Moje formalno obrazovanje je medicinske prirode, a također sam i diplomirani kazališni glumac. To mi daje neku profesionalnu vertikalu i pozitivnu kontrolu emocija. Ali kada dijete plače i kada mu možda roditelj ne može pomoći u datom trenutku, nije lako. Duboko udahnemo, prisjetimo se svojih ciljeva i hrabro nastavljamo bivati sa svima. Da, naravno, i ja nekad zaplačem, ali iznutra i to najviše zbog toga što se divim ogromnoj otvorenosti i djece i njihovih roditelja da prihvate sve izazove i prepuste se na trenutak nečem laganom kao što je osmjeh. Ljubav koja se dogodi u igri tijekom posjete veća je i jača od mirisa bolnice i hladnih instrumenata, od igala i cjevčica. Djeca to znaju, mi to znamo i zajedno ćemo proći kroz sve što se postavi pred nas - kaže dr. Čarli.
Daleko na margini
Crveni nosovi dobro su poznati i starijima jer svojim redovnim programom dugi niz godina posjećuju domove za starije diljem Hrvatske. Tijekom tih posjeta uvidjeli su potrebu za prisutnošću klauna kad sve utihne jer upravo tada prevladaju osjećaji usamljenosti i tuge. Stoga programom 'Prije snova' kojeg provode u večernjim satima, pružaju starijima toplo i prijateljsko okruženje koje je popraćeno umirujućim vizualnim efektima pretvarajući zidove sobe u zvjezdano nebo s mjesečinom.
Lucija Matković (30), koja je utjelovila lik znatiželjne dr. Lili, kaže da joj je rad s umirovljenicima omogućio da pobliže promotri svjetove koji su puni životnog iskustva i mudrosti, a vrlo često su zanemareni, tihi, daleko na margini.
- Ponekad mi je nestvarna količina radosti i ushita koju vidim kod starijih ljudi kada uđemo u njihove sobe. Prihvaćanje njihovih osjećanja, neverbalna komunikacija, jednostavan dodir ruke, pjevanje, plesanje, prijateljska nastrojenost, kada ih pohvalimo u nekoj vještini, damo im izbor, pitamo ih za savjet, ne mijenjamo njihovu rutinu, usmjerimo se na aktivnost koju mogu obavljati i potičemo ih u tome - sve su to neke male stvari kojima ih podsjećamo da vrijede, da su bitni, da sjaje. Zaista je divan osjećaj kada vidiš promjenu - kaže nam Lucija. Pred kraj studija glume, lutkarstva i neverbalnog teatra razmišljala je kako umjetnost nije samo izvedba na sceni, već može donijeti sreću u svakodnevni život ljudi.
- Ta spoznaja me potaknula da istražim gdje i kako mogu upotrijebiti svoja znanja i vještine. Odlučila sam se prijaviti na audiciju, a kada su mi javili da sam primljena, osjećaj je bio divan jer sam postala dio nečega što ima moć donijeti nadu i osmijeh na lica onima koji to najviše trebaju. Ima li što ljepše? - smije se Lucija uz prisjećanje na jedan od najljepših trenutaka koji se bio s jednom slijepom korisnicom doma za koju su joj svi rekli da živi u svom svijetu.
Interaktivna predstava
- Sjedila je u kolicima pognute glave na sredini hodnika i nešto je mrmljala. Prišla sam joj i čučnula pored nje. U njenom mrmljanju razaznala sam riječi koje nepovezano izgovara i krenula sam pjevati. Podignula je glavu prema meni i "hvatala" moje riječi, nakon čega se naša pjesma orila hodnikom - priča nam dr. Lili.
Za djecu s teškoćama Crveni nosovi provode program Karavan Orkestar, interaktivnu glazbenu predstavu u kojoj klaunovi suptilnim pristupom ostvaruju interakciju s djecom s teškoćama ostavljajući im prostor da budu ono što jesu.
- Riječ je o polusatnoj predstavi koju izvode tri klauna u kostimima-frakovima, kao tri maestra, u kojoj traže svoj orkestar te je gotovo neverbalna. Predstavu smo pripremali pet godina. Da bismo igrali tu predstavu morali smo proći posebnu audiciju. Kao tim dišemo kao jedan i pratimo se pogledom. Tako i prepoznajemo i najmanje znakove djece te se stišavamo da umirimo dijete ili se razigramo da razveselimo atmosferu - priča nam Petra Bokić (42) - sestra Livadić. Nakon dugogodišnjeg rada kao glumica, uz pedagošku podlogu koju ima, prije 13 godina je likom kazališnog klauna počela je mijenjati mnoge teške životne trenutke potrebitih u one prozračnije, veselije, opuštenije...
- Mala djeca su mi beskrajna inspiracija i nadahnuće. Jer klaun baš kao i oni je znatiželjan i iskren u trenutku. Svaka predstava koji igramo je čarobna i nosi poseban osjećaj, a svatko nam se obraduje na svoj način. Djeca ne moraju sjediti, često šeću, otiđu u udaljeniji dio prostorije, vuku nas za nos ili proučavaju harmoniku, i netko bi pomislio da im nije interesantno, no oni su toliko iskreni i ne slijede društvene norme i pravila. Mi im dajemo tu slobodu da uzmu što im treba - govori Petra i prisjeća se situacije kada je na predstavu dovezeno dijete koje 15 godina leži u krevetu i predstavu je doživjela osjetom sluha jer slabo vidi.
- To je bila njena prva predstava u životu. Inače je jako osjetljiva na nove stvari, ljude i ne voli glasne zvukove. Svi su bili skeptični i rekli su da će ju izvesti iz prostorije ako bude potrebno. No ona je prepoznavala energiju, a kada smo joj se s glasovima i dodirom približili i dali joj svu pažnju pjevajući njeno ime počela se smijati i plesati u krevetu. Velika sreća je obuzela prostoriju, pogotovo one koji ju znaju i prate svaki dan. To su uspjesi. Pružiti djetinjstvo i sreću nekome jer tako i sam sebe nagradiš i budeš sretan. Svaka takva predstava nam priredi mala, iskrena, autentična iskustva jer tamo su srca otvorena i maske ne postoje - zaključuje Petra.
Radionice o praktičnoj primjeni humora u zdravstvu
Značaj rada ove udruge potvrdile su i Hrvatska liječnička komora i Hrvatska komora medicinskih sestara priznavanjem posebnog programa Humor u zdravstvu koji je namijenjen upravo medicinskim djelatnicima. Uključuje predavanje i radionice o praktičnoj primjeni humora u zdravstvu, a cilj mu je osnažiti medicinsko osoblje dodatnim vještinama te stvoriti pozitivno ozračje u zdravstvenim ustanovama.