Poštovani Mevludine,
rođena sam 1939., a kći mi je rođena 1977.. Nas dvije živimo same, no moja je kći previše povodljiva, rastrošna i samo sluša što joj susjedi govore. Zanima me njezina budućnost.
Bojim se da nakon moje smrti ne ostane bez svega, pa i kuće, te završi kao beskućnik na ulici. Molim vas da mi pomognete savjetom. Hvala vam na odgovorima.
šifra: zabrinuta
Odgovor:
Draga gospođo, vidim da vi čitav svoj život ispravljate stvari i situacije oko vas koje su pogrešne. Vidim i da ste prošli kroz mnoge teške situacije, život vas nije mazio. No da vas nije bilo, nitko u vašoj obitelji ništa ne bi imao. Sad kad biste se trebali malo odmoriti kći vam pravi sve veće probleme. Ona je dosta pasivna, ništa je previše ne zanima, nije aktivna. Previše se oslonila na vas. Vidim i da je jako naivna te da zbog toga stalno ima problema.
Nažalost, svakome više vjeruje nego vama. Po prirodi je posesivna, eksplozivna i tvrdoglava, a ponekad i pomalo depresivna. Njoj bi definitivno trebala pomoć kliničkog psihologa. Trebala bi krenuti na razgovor i terapije kako bi joj se cijela ta situacija malo olakšala. No ona će to sve odbijati, a vi biste joj u razgovoru trebali objasnite kako ipak treba pomoć. Jer vidim da će imati i većih problema, a ni sreća je pretjerano ne mazi.
Vi ste je u svakom pogledu razmazili i pustili da radi što hoće, no sad bi i ona vama trebala pomoći, malo se više brinuti. No za dvije godine vidim mali, a kasnijih godina sve veći napredak. No trebala bi se disciplinirati. Vi trebate malo više računa povesti o sebi.
Pitanja s fotografijom šaljite na Oreškovićeva 3d, 10 000 Zagreb, Život za Mevludina. Mevludina možete i nazvati na 00387/6126-1876. Odgovore čitajte i u Astralu