Pjegava žaba koja je mesojed opustošila je autohtonu biološku raznolikost Južne Australije, jer putuje zemljom i jede gotovo sve što se mrda oko nje. Nova studija objavljena u australskom časopisu Zoology pokazala je da postoji više od tisuću tih 'gladnih žaba' u rijeci Streaky Bay, a primijećene su posvuda, od poluotoka Eyre do aerodroma Adelaide.
POGLEDAJTE VIDEO: Žabice iskoristile lijepo vrijeme za parenje
Poznata pod latinskim nazivom Litoria cyclorhyncha, ova žaba ima smeđe tijelo sa zelenim mrljama dok se odmara, s uzorkom plavih pjega koje su vidljive samo dok su joj noge ispružene. Izvorno se povezuju sa zapadnom Australijom, no čini se da je ova invazivna vrsta 'autostopom' prešla preko Nullarbora do Južne Australije. Stigavši tamo, žabe su postale 'neselektivni stroj evi koji proždiru gotovo sve što mogu ubaciti u usta', kaže stručnjakinja za ekologiju Christine Taylor.
Ova studija prva je vezana uz način prehrane pjegavih žaba na novom teritoriju, čiji će rezultati pridonijeti radu na istraživanju utjecaja stranih vrsta na domaće ekosustave.
Dosadašnji rezultati pokazuju da destruktivni obrazac prehrane žabe donosi loše vijesti za autohtone vrste Južne Australije, jer može uništiti prehrambenu mrežu nekih vrsta autohtonih ptica, gmizavaca i sisavaca.
- Kako jede lokalne vrste, to utječe na prirodni ekosustav i može istisnuti ili uništiti domaće ptice, gmizavce i sisare zbog nedostatka resursa te potencijalno promijeniti prirodnu biološku raznolikost - kaže ekologinja.
Studija je obuhvatila 76 invazivnih žaba prikupljenih iz tri staništa, kojima su istraživači pregledali sadržaj želuca. Otkrili su da u prosjeku u želucu imaju ostatke šest životinja, pri čemu raspon plijena obuhvaća preko 200 različitih vrsta.
Oko 60 posto bile su to bube, pauci i insekti. Također je otkriveno da su žabe jele domaće gekone, miševe, pa čak i manje žabe.
Iako to možda ne zvuči toliko prijeteće, znanstvenici podsjećaju na to da je trska žaba, vrsta žaba koje su 1930-ih došle na tlo Australije, presedan i primjer onoga što se može dogoditi ako takvi mesožderi ne budu pod kontrolom. Naime, posljedice njihovog širenja osjećaju se i danas, gotovo 100 godina kasnije.
- Pjegava žaba očito je vrlo pokretna. Već je uspjela prijeći više od 2000 kilometara i uspostaviti koloniju u zaljevu Streaky, kaže Gunnar Keppel, izvanredni profesor Sveučilišta Južne Australije.
Dodaje kako je njihova značajna tolerancija prema salinitetu i sposobnost podnošenja visokih temperatura mogla bi dovesti do daljnjeg geografskog širenja, pa bi se, ako se ne zaustave, mogle se proširiti i dalje prema istoku, u sliv Murray-Darling. Dodaje kako ljudi koji na svojim putovanjima vide jednu od tih životinja, trebaju ih ostaviti tamo gdje jesu,kako ih ne bi prenosili dalje, prenosi IFL Science.