Simpatije i osjećaj leptirića u trbuhu svima je dobro poznata pojava, a mnoštvo nas je prvo zaljubljivanje doživjelo još u djetinjstvu. Kad smo mladi, ne treba nam puno da se zaljubimo, dovoljno je vidjeti nekoga - ne trebamo se niti poznavati. Kako godine protječu i skupljamo životno iskustvo - prioriteti nam se mijenjaju, pa tako i učestalost takvih osjećaja.
POGLEDAJTE VIDEO:
U ranim dvadesetima, dok su društvo i zabava glavna preokupacija, svaki izlazak s prijateljima je nova prilika za veliku ljubavnu priču. Privlače nas različite stvari, koje ponekad ne povezujemo s logikom, niti pokušavamo razmisliti što nam je zbilja potrebno. No, do kraja dvadesetih prioriteti se mijenjaju, a poučeni raznim iskustvima privlače nas i drugačije karakteristike na ljudima.
U tridesetima, kad već znamo točno tko smo i što tražimo, kvaliteta odnosa i povezanost postaju najvažnija stavka veze. Kako vrijeme prolazi, možda imamo sve manje površnih simpatija, ali čini se da imamo jednak kapacitet za pravu povezanost i ljubav.
U tinejdžerskim danima skloni smo idealizirati simpatiju, pa u svojoj glavi imamo sliku osobe koja je u stvarnosti potpuno drugačija. Idealiziranje se kasnije potpuno gubi, a mi počinjemo cijeniti i tražiti prave ljudske kvalitete.
Nakon četrdesete, ljudi postaju sve izbirljiviji jer točno znaju što traže i što im treba u partneru. Tijekom cijelog života možemo se jednako strastveno i ludo zaljubiti, samo što s godinama imamo drugačije kriterije i trebamo drugačije stvari. To je pozitivna stvar, jer biramo ono što je najbolje za nas.