Često kad savjetujem parove slušam o tome tko je 'jači' u vezi i koja je pozicija kojeg partnera u vezi. Ljudi često pričaju o tome kao da je to napisano u kamenu. Veza je poput plesa. Svaki partner ima svoje korake i nije poanta u tome da jedan stalno vodi, a drugi prati. 'Povezano' partnerstvo se postiže kad su oba partnera svjesna svojih koraka i koraka svojih partnera te su spremni ponekad povući po svome, a ponekad pratiti onog drugog, objašnjava psihoanalitičarka i autorica Jordan Dann.
POGLEDAJTE VIDEO: Poznati traže ljubav online
Balansiranje autonomije i privrženosti
Jedan od ključnih načina na koji se povezujemo u odnosima je pronalaženje ravnoteže između naše potrebe za vezom i naše potrebe za samoćom. Odnos u kojem su dvoje ljudi povezani i dijele svaki aspekt života jedno s drugim nije zdrav odnos, kao ni odnos u kojem je toliko velika distanca među partnerima da ne dijele ništa.
Prevelika bliskost rezultira emocionalnom simbiozom: kada osoba nije u stanju shvatiti subjektivnost i odvojenost druge osobe.
Emocionalna simbioza, spajanje ili stapanje su sve termini koji se koriste za opisivanje ovog relacijskog fenomena. Prevelika udaljenost, s druge strane, može rezultirati sukobima, otuđenjem, usamljenošću ili onim što se ponekad naziva nevidljivi razvod, izraz koji se koristi za označavanje para koji je još uvijek u zakonskom braku, ali više nema romantike ili intimnosti među partnerima. Mogu postojati osjećaji negativnosti, traume u vezi i dugotrajni obrasci nepovezanosti.
Baš kao i kod prehrane, vježbanja, posla i igre, najodrživija i najzdravija pozicija u partnerstvu je balans između povezanosti i odvojenosti. Međutim, ovu ravnotežu nije lako postići, uglavnom zato što partneri često trebaju različite stvari kada je u pitanju privrženost.
Ravnoteža zahtijeva svijest toga i namjeru da se privrženost postigne, a bez komunikacije o potrebama i pravog razgovora o razlikama, parovi se često osjećaju neuravnoteženo.
Kako licencirani klinički psiholog i terapeut za parove David Schnarch piše u svojoj knjizi 'The Passionate Marriage': 'Odricanje od svoje individualnosti da biste bili zajedno jednako je porazno na duge staze kao i odustajanje od veze kako biste zadržali svoju individualnost. U svakom slučaju, na kraju si manje svoj nego na početku i s lošijom vezom od one koju si htio postići'.
Dva središnja pokreta za ljudska bića su autonomija (kontrola naše individualnosti) i privrženost (pogon za povezivanjem). Zdravo sazrijevanje znači da smo u stanju postići oboje i uravnotežiti ih u životu.
Ravnoteža naših potreba za autonomijom i privrženošću naziva se diferencijacija. Diferencijacija je biološki proces koji se događa kod svih vrsta.
Za ljude se radi o tome da kroz povezivanje s drugim ljudima s vremenom postaju sve veći i čvršći individualci. To je sposobnost da se odvojimo od drugih. Diferencijacija nam omogućuje da svoju vlastitu subjektivnu stvarnost - tijela, emocija i misli - osjećamo odvojeno od druge osobe dok smo u odnosu s drugom osobom.
Što se događa kad nismo uravnoteženi?
Kad ulaze u novu vezu neki ljudi se boje da će veza preuzeti njihov život, individualnost, te da će biti pod nekom vrstom kontrole. Ovaj stil odnosa rezultat je rane privrženosti i često te osobe mogu pokazivati 'distancirajuće' ponašanje ili stilove. Možda ćete prepoznati ovaj stil kao 'izbjegavajući' stil privrženosti.
Drugi tip ljudi ulazi u odnose sa strahom da će na kraju biti napušteni ili da neće primiti potrebnu predanost kako bi se osjećali sigurno. Ovaj stil je također rezultat privrženosti ranog razvoja i može rezultirati ponašanjem 'progonitelja'. Možda ćete prepoznati ovaj stil odnosa kao 'tjeskobni' stil privrženosti.
Potpuno je razumljivo da se kao dio naših intimnih odnosa želimo osjećati prihvaćeno, pa čak i bezuvjetnu ljubav. Međutim, ako ovisite o drugoj osobi koja će ispuniti vaše potrebe i definirati vaš život, to će biti neodrživo i vršiti neopravdani pritisak na vašeg partnera i vezu.
4 točke ravnoteže koje treba postići u vezi
U smislu ove ravnoteže između autonomije i privrženosti, Schnarchov rad na 'četiri točke ravnoteže' nudi izvrsne temelje za utjelovljenu individualnost i stvaranje smislenih odnosa.
1. točka ravnoteže: Osjećaj diferenciranog sebe
- Vaš osjećaj sebe je fleksibilan, a ne krut.
- Imate internalizirani skup temeljnih vrijednosti koje usmjeravaju vaš život.
- Imate osjećaj da ste autentični i kohezivni koji je dosljedan u svakom kontekstu i odnosu.
- Sposobni ste osjetiti temelj svoje zasebne subjektivne stvarnosti, čak i kada vas drugi pritišću ili potvrđuju svoju različitost.
- Vaši osjećaji identiteta, vrijednosti i snage dolaze iznutra.
- Ne moraš biti u pravu. Možete prihvatiti nečije drugačije gledište.
2. točka ravnoteže: Reguliran živčani sustav
- Svjesni ste svog somatskog iskustva i sposobni ste osjetiti svoje potrebe, granice i osjećaje koji se javljaju u vašoj privrženosti partneru.
- Imate sposobnost primijetiti fiziološku aktivaciju u svom tijelu i regulirati svoj živčani sustav prema sebi i onima koje volite sigurno tijekom stresnih razdoblja ili sukoba.
- Općenito, možete se sami umiriti i regulirati svoj živčani sustav.
3. točka ravnoteže: Regulirano reagiranje
- Ova točka uključuje razlikovanje i sposobnost održavanja 'osjećaja' da vaš partner ima zasebnu subjektivnu stvarnost koja je jednako važeća kao i vaša. Regulirano odgovaranje uključuje dvoje ljudi koji se sastaju u 'prostoru između jednog i drugog'. 'Prostor između' odnosi se na mjesto gdje se odvija svjesni odnos između dvoje ljudi. Svjestan i zdrav odnos između dvoje ljudi zahtijeva razumijevanje da u paru postoje dvije osobe s jednako valjanim subjektivnim stvarnostima, a mjesto gdje se susrećemo je u 'prostoru između' nas.
- Utemeljeno odgovaranje uključuje reguliranu, otvorenu, znatiželjnu i dostupnost slušanja subjektivnog iskustva partnera i dijeljenja vlastitog.
4. točka ravnoteže: Predanost
- Predanost (aka Schnarchova 'izdržljivost') formirana je na konceptu majstorstva. Ne može se ništa svladati bez predanosti i volje da izdrži sve testove. Predanost nam omogućuje da griješimo, primjenjujemo nove vještine, budemo viđeni te osjećamo svoju snagu da preživimo. Predanost nam omogućuje postizanje ciljeva, pojavljivanje čak i kada to ne želite, neuspjeh, iskustvo otpornosti i otpornost na slomove i stres. (Napomena: da budemo jasni, predanost nikako nije prihvaćanje zlostavljanja ili maltretiranja. Ali radi se o toleriranju nelagode u službi individualnog rasta i rasta u odnosima.)
Zaključak
Ako razmislite o tome kada ste zadnji put bili na satu joge, vozili bicikl ili hodali po kamenitom brdu, možete potvrditi da ravnoteža nije trajno stanje.
Ravnoteža je kontinuirano osjećanje vašeg tijela u prostoru i prepoznavanje onoga što osjećate i što vam je potrebno u svakom trenu, piše MBG.
Naučiti kako osjetiti i pronaći ravnotežu između naše potrebe za vezom i naše potrebe za odvojenošću je temelj odnosa, i to je uistinu najdragocjeniji ples koji možemo izvoditi kao ljudska bića.