Postoje četiri načina da ojačate svoja prijateljstva, čak i izdaleka, a evo zašto je to tako bitno. Studije pokazuju da usamljeni pojedinci i društveno izolirani imaju veću vjerojatnost da će imati zdravstvenih problema. Ali vrijedi i obrnuto.
POGLEDAJTE VIDEO:
Američki kirurg Vivek Hallegere Murthy slaže se da su oni koji se osjećaju povezanima optimističniji, kreativniji i radosniji.
Američka autorica Karen Walrond navodi svog oca kao svijetli primjer toga.
- Svaki tjedan moj se otac sastaje s grupom od otprilike osam prijatelja s Trinidada na Zoomu, kako bi se 'družili', odnosno povezali. Nekako, unatoč činjenici da se ovako sastaju već više od desetljeća, nisam znala ništa o tom okupljanju do nedavno. 'Karen, nikad nisi vidjela nešto slično', rekla mi je mama, koja se ponekad sakrije u kut i pretvara se da čita knjigu, ali uglavnom samo prisluškuje njihov razgovor. Opisala mi je kako se stalno zadirkuju i svađaju, smiju i pričaju jedno preko drugog i kako satima, svi oni postaju sve glasniji i glasniji, a ona samo sjedi i smije se - priča Karen.
Pitala je oca odakle ih poznaje.
- Oh, neki od njih su prijatelji iz srednje škole, a neki su ljudi koje sam upoznao tijekom svoje karijere - objasnio joj je otac.
Njezin tata je radio kao naftni inženjer. S obzirom na važnost energetske industrije za gospodarstvo Trinidada, postao je poznat u zemlji kao rezultat toga.
Zanimalo ju je jesu li svi u grupi oko nafte i plina.
- Ne. Jedan je psihijatar. Jedan je liječnik, a jedan je stomatolog. Tu je i ekonomist. Svi su imali vrlo uspješne karijere, ali sada su svi u mirovini i to već desetljećima. Osobno smo se sretali u klubu zvanom Cosmos Club u Port-of-Spainu, svakog petka popodne. Pridružio bih im se svaki put kad bih se vratio kući u Trinidad, otprilike četiri puta godišnje. Ali onda, kada je nastupio COVID i Trinidad je zatvoren, klub se zatvorio. Pa smo se počeli sastajati na Zoomu - objasnio je kćeri.
Zanimalo ju je o čemu razgovaraju, pa joj je objasnio da se radi o 'okupljanju', ali s posebnim naglaskom na međusobno povezivanje.
Karen misli da je riječ 'prijateljstvo' nešto više od pukog poznanstva s nekom osobom. Radi se o nekome tko je dotaknuo vašu dušu i čiju ste dušu vi dotakli, donosi MBG.
- Ok, dakle o kojim temama razgovarate dok ste svi skupa? - upitala ga je.
Razgovaraju o aktualnim temama u Trinidadu ili svijetu. I iako se šale i smiju, bave se ozbiljnim temama pojasnio joj je.
- Zbog raznolikosti grupe, netko uvijek ima zanimljivu perspektivu koju mi ostali prije nismo razmatrali. Obično, nakon što provedemo vrijeme zajedno, šaljemo jedni drugima članke kako bismo dodatno proširili tematiku i probleme, a onda sljedeći petak ponovno pristupamo temama ili razgovaramo o novim - ističe.
No, kako se ovo događa već dugo, znatiželjna je što je to s ovom grupom što ih tjera da se iznova vraćaju svaki tjedan, više od desetljeća... Tata je na trenutak razmislio.
- Pa, cinik bi mogao reći da smo hrpa starih takvih i tih koji nemaju ništa pametnije raditi. Ali naša ljubav prema našoj zemlji nas drži. I iskreno, naše prijateljstvo nas održava - kaže Karenin otac.
S obzirom na to da on ima mnogo prijatelja željela je znati 'Zašto baš ova grupa?'.
Tata se nasmiješio, i objasnio kako postoji stara filozofska izreka da kada imate prijatelja, ako vaša veza prekine, taj prijatelj odnosi dio vas sa sobom.
- Mislim da je i obrnuto od toga istina. Mislim da kada održavate kontakt sa svojim prijateljima, oni dijele nešto od sebe s tobom. Zbog toga postoji dio tebe koji raste. Mislim da je riječ prijateljstvo više od pukog poznanstva s osobom. Radi se o nekome tko je dotaknuo tvoju dušu i čiju si dušu ti dotaknuo, i mislim da to znači da su oni čuvari dijela vas, a vi ste čuvar dijela njih. Ovo je način na koji se svatko od nas razvija i postaje ono što jesmo i ono što nam je suđeno biti. Ovi prijatelji nastavljaju mi pomagati rasti i razvijati se - iskreno joj je ispričao.
Kako izgraditi jače veze kako starite
- Odnosi mog tate s prijateljima su zavidni. Imati veze ukorijenjene u sjećanju i zajedničkoj povijesti je dar. To je nešto što ja nemam, ironično, budući da smo se zbog karijere moga oca često selili kad sam bila dijete. Vrlo malo mojih prijateljstava iz djetinjstva trajalo je duže od godinu ili dvije. Dakle, s obzirom na to koliko su veza i pripadnost važni za našu dobrobit, osobito kako starimo, kako ja i drugi poput mene, koji su se puno selili u djetinjstvu, da kultiviramo prijateljska prijateljstva i odnose? - pitala se autorica.
Prema Murthyju, četiri ključne strategije mogu pomoći da ojačate svoje društvene veze
Prvo, svaki dan bi trebali posvetiti barem 15 minuta povezivanju s nekim do koga nam je stalo. Drugo, kada to činimo, trebali bismo se potpuno usredotočiti jedno na drugo, eliminirajući ometanja dok komuniciramo. Treće, trebali bismo prigrliti samoću. Prema Murthyju, prvi korak u izgradnji čvršćih veza s drugima je izgradnja čvršće veze sa samima sobom. I konačno, trebali bismo razviti praksu 'služenja' - činiti nešto što uključuje naše darove kako bismo pomogli zajednicama ili u službi značajnog cilja. Čineći to, doživljavamo oblik ljudske povezanosti koji nas podsjeća na našu vrijednost i svrhu.
Stvaranje navika oko ove četiri strategije ne samo da omogućuje da iscijelite vlastite društvene svjetove; već stvara rituale koji pomažu da napredujete kako starite.
- Iako možda nemam bogatstvo životnih prijateljstava koje ima moj tata, uvidjevši te strategije shvatila sam da sam barem dvije od njih već počeo primjenjivati u svom životu. Postajala sam sve bolja u jutarnjoj meditaciji i postavljanju namjere, pa je samoća postajala oblik svakodnevne ugode. Nadalje, zahvaljujući svakodnevnoj navici da se pitam kako se mogu osjećati svrhovitije, uvijek sam tražila načine da budem u službi. Ali prve dvije strategije, posvećivanje dnevne usredotočenosti na one koje volim i to bez ometanja, činile su se izazovnijima, pa sada skrećem pozornost na njih jer se pitanje usamljenosti ne smije trivijalizirati. Društvene veze ne samo da povećavaju zadovoljstvo u našim životima, već imaju značajan utjecaj i na naše zdravlje - zaključuje Karen.