Djed Mraz, Djed Božićnjak...,kako god ga zvali, njegova pojava budi veselje, posebno kod najmlađih. Djedica je zapravo moderan nasljednik svetoga Nikole.

Europljani koji su emigrirali u Ameriku donijeli su tradiciju, a do kraja 18. stoljeća svetoga Nikolu prepoznala je američka kultura. U prosincu 1773. i 1774. nekolicina nizozemskih obitelji u New Yorku su se okupile kako bi proslavile zaštitnika djece i pomoraca. Smatra se da je Djed Mraz (eng. Santa Claus) dobio ime upravo po svetom Nikoli, kojega Nizozemci zovu Sinterklaas.

POGLEDAJTE VIDEO: Čestitka Djeda Mraza 

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video Video: 24sata/REUTERS

U Sjedinjenim Američkim Državama trgovine su 1820. godine svojim oglasima poticale na božićnu kupovinu, a do 1840. u američkoj tiskovini počeli su izlaziti božićni oglasi s likom Djeda Mraza. Njegov model počeo se pojavljivati u prirodnoj veličini, a mnoga djeca hrlila su da vide Djedicu. Vojska spasa početkom 1890-ih počela je slati nezaposlene muškarce preodjevene u Djeda Mrazove da traže donacije za siromašne obitelji kako bi im osigurali božićne obroke.

Foto: ARHIVA VEČERNJEG LISTA Izgled Djeda Mraza mijenjao se kroz povijest. Prvi moderniji prikaz Djeda Mraza predstavio je karikaturist Thomas Nast za Harper's Weekly 1863. godine. Nast je crtežima dodao Sjeverni pol, tvornicu igračaka i još nekoliko elemenata po kojima danas prepoznajemo Djedicu. Podsjećao je na vilenjaka, a s godinama je promijenio boju kaputa iz žutosmeđeg u crveni.

Debeli, rumeni i veseli Djedica pojavljuje se u reklami za Coca-Colu 1931. godine. Stvorio ga je ilustrator Haddon Sundblum. Sundblumov Djed Mraz bio je krupni gospodin s bijelom bradom odjeven u crveno odijelo s crnim pojasom i bijelim krznenim rubom. Nosio je crne čizme i crvenu kapu. Ostalo je povijest. Djed Mraz postao je glavni lik kad je u pitanju božićno darivanje, kako na zapadu, tako i kod nas.

Foto: VEčERNJI LIST ARHIVA Generacije koje su odrastale 60-ih, 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća rado se sjete organiziranih darivanja u firmama u kojima su im radili roditelji. Pronašli smo riznicu fotografija iz tog vremena koje prikazuju kako je izgledao dolazak Djeda Mraza u bivšoj Jugoslaviji. Prema riječima mog oca, koji je 1960. godište, sindikati i tvrtke organizirali su darivanja za Novu godinu. Moj djed je tad radio u Gramatu, a tata se sjeća paketa sa slatkišima i igračkama. Dečki bi najčešće dobili autić, a cure lutkicu.

VRATILI IM OSMIJEH NA LICE Djedovi Mrazovi na prozoru KBC-a iznenadili mališane: 'Za Božić imamo samo jednu želju'

Vjerujemo da neke hvata nostalgija dok promatraju ove fotografije, dok će mlađe generacije malo zaprepastiti izgled Jugo-Djedice. Vjerujemo da je to dijelom i zbog crno-bijelih fotografija i nedostatka kolora, ali sigurni smo da je razlika između današnjeg i tadašnjeg Djedice u tome što 70-ih nije imao baš puno izbora za maskiranje. Bilo je vate, ali ne i perike, umjetne brade i sličnih dodataka. Ipak, oni koji se sjećaju darivanja Djedice, pamte većinom veselu atmosferu.

Foto: Božidar Kelemenić/ARHIVA VEČERNJEG LISTA - Tata je radio za Dalmacijavino, ali nisu organizirali darivanje za podružnice, nego samo za Split, a mi smo živjeli u Zagrebu. Mama je radila u ugostiteljskom poduzeću Splendid. Oni su svake godine pred Novu godinu organizirali darivanje za djecu i tu se uvijek našao Djed Mraz koji je dijelio darove. Dobili bismo pakete sa slatkišima, a sjećam se da sam jednom dobila golemog plišanog psa. Zvala sam ga Žućo. Veselila su me ta darivanja, ali ipak sam se jednom prepala Djeda Mraza. Bila sam mala pa se ne sjećam točno zašto - prisjetila se odrastanja 70-ih godina naša novinarka Marijana Matković.

Foto: Siniša Hančić Prizore s darivanja ispričala nam je umirovljena profesorica kemije Milka Đurkan (76), koja je radila u Osnovnoj školi u Sigetu, a do mirovine u OŠ "Mladost" u zagrebačkim Utrinama. Njezin stariji sin bio je dijete sredinom 70-ih godina, a kako je to bilo i u drugim firmama, i u prosvjeti su imali organizirane novogodišnje priredbe za djecu zaposlenika.

Foto: VEčERNJI LIST ARHIVA - Djed Mraz je tad izgledao normalno, barem meni osobno. Djeca su mu sjedila u krilu pa bi im podijelio darove. Bilo je lijepo i veselo, a naši klinci su jedva čekali otvoriti pakete. Kako god da je skromno izgledalo, ovakve priredbe bile su puno življe i svečanije nego danas. I mi smo imali domjenke u prostorima škole. Znali smo feštati do 2 ujutro. Bila su to lijepa vremena. Imam lijepa sjećanja iz tog perioda - sjeća se profesorica Milka i dodaje:

- Nekad su se djeca radovala. Imam osjećaj da se danas ne raduju previše jer sve dobiju kao na pladnju. Previše igračaka, a premalo komunikacije s djecom. To je pogreška.

Foto: ARHIVA VEČERNJEG LISTA Ako se vratimo koje desetljeće unatrag, u 50-e i 60-e, darivanje pred kraj godine bilo je još skromnije, ali ni tad veselja nije nedostajalo.

- Djeca su dobivala poklone u skladu s mogućnostima roditelja. Ipak, škola je organizirala darivanje za Novu godinu, i to po mjesec dana unaprijed. U to bi se uključio i Crveni križ. Dijelili su se paketi, a u njima bi bili sir, mlijeko u prahu, slatki sirup... Znate, to su bile namirnice koje tad i nisu bile tako lako dostupne - prisjetila se svog djetinjstva 50-ih godina prošlog stoljeća u Karlovcu pedagoginja Marija Horvatinčić (78), koja se jako dobro sjeća prizora kad bi se okupili u školi i odlazili na darivanje kod Djeda Mraza.

Foto: ARHIVA VEČERNJEG LISTA - Svečano darivanje odvijalo se u velikoj kino dvorani. To je bio poseban doživljaj i veselje. Pamtim još one sjedalice u kinu. Poredali bi se kao sardine i jedan po jedan odlazili kod Djeda. Sjećam se fotelje. Ona mi se baš jako urezala u sjećanje. Bila je kao kraljevski tron - smije se Marija dodajući kako je dio djece bio prestrašen, a druge je Djed nasmijao svojom pojavom.

SAONICE SU SPREMNE Djedica nam se javio: 'Spremni smo za Božić, moj dragi Rudolf ne može dočekati da krenemo!'

POSLUŠAJTE COVER LIDIJE BAČIĆ 'THE WORLD NEED MORE SANTAS’:

- Vidjelo se da je umjetan. U ono vrijeme nije bilo nekog izbora za maskiranje u Djeda Mraza. Nekad bi mu djeca povukla tu bradu ili bi im pala pa bi se smijali - rekla nam je Marija.

Foto: PRIVATNA ARHIVA Od darova, u papirnatim vrećicama našli bi se pokoji bombon, jabuke i možda jedna naranča, a ako je bilo sreće i božićna lizalica.

- Sjećam se i danas da je jednom dečku ispala vreća. Svi slatkiši su se rasuli i to je nama kao klincima bilo jako smiješno. Bio je to običan papir, a ne folija, pa si teško ponovno zatvorio vrećicu, ali barem smo saznali što ćemo dobiti - rekla je za kraj Marija. 

POSLUŠAJTE BOŽIĆNU PJESMU LIDIJE BAČIĆ LILLE: