Anđa Perić bila je najstarija Hrvatica, a umrla je u četvrtak u 109. godini života, u Kotlenicama, malom selu poviše Dugopolja nadomak Splita. Proživjela je brojne ratove, živjela u pet država, rodila troje djece. Imala je i četiri unuke te troje praunučadi, a suprug Duje umro joj je još 1985. godine.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Cijeli život provela je tu u Kotlenicama. Bila je vrijedna, radišna, ali i tiha, tajanstvena. Nisu je zanimali tuđi poslovi, ispričali su nam njen jedini sin Vlado(75) i nevjesta Iva koji su živjeli s njom i brinuli o njoj posljednjih desetak godina.
- Hodala je uz pomoć hodalice, ali je uvijek voljela raditi. Još u devedeset i nekoj radila je u vrtlu oko kuće, kopala krumpire s nama. Imala je svoj sistem, uvijek je radila polako i temeljito. Kad bi se umorila, ušla bi u kuću, nešto popila i nazad na posao. Iako nije bila pismena, obožavala je televizijske serije, sve je shvaćala bez obzira na kojem su jeziku bile - rekla nam je nevjesta Iva koju je baka Anđa znala često hvaliti.
Njen sin Vlado kaže kako njegova majka nije imala poseban recept za dug život.
U mladosti je radila u polju, kao i svi tada. Znali su pješačiti i po 20 kilometara do sinjskog polja i tamo raditi cijeli dan, pa natrag kući. Hranila se cijeli život umjereno, voljela je pojesti i mesa. Ali hranila se domaćom spizom, imala je svoje meso, svoje povrće. A poslije jela voljela je popiti bevandu, i to je to, ispričao nam je sin Vlado.
Najviše ju je pogodilo kad je u listopadu prošle godine slomila bedrenu kost.
- Iako je hodala uz pomoć hodalice, stalno je ustajala i željela nešto raditi. Pala je i slomila bedrenu kost, a liječnici su rekli kako nem šanse da joj kost zaraste. Ali nakon tri mjeseca, kost joj je zarasla i počela se oporavljati, bilo je to još prošlog mjeseca. Ali eto, ni mjesec dana nakon toga, preminula je - dodao je.
Recepti najstarijih Hrvata za dug život
Obitelj Anđe Perić otkrila nam je tajnu njezine dugovječnosti, a otkrivamo vam i nekoliko 'recepata za doživjeti stotu' od nekolicine Hrvata. Ali, prije toga spomenut ćemo Francuskinju Jeanne Calment koja je živjela 122 godine, pet mjeseci i 14 dana. Kažu da je ta rekorderka dugovječnosti, koja je umrla 1997. godine, živjela sretno te da je njena tajna vrlo jednostavna - maslinovo ulje i osmijeh.
Njezin recept prilično je običan s obzirom na to da je napitak dugovječnosti jedan od najtraženijih u ljudskoj povijesti, a potraga za vječnim životom inspirirala je mnoge znanstvenike, pisce, filozofe, teologe... No formula za ‘doživjeti stotu’ i danas je tajna...
Dok svijet i dalje bjesomučno traži eliksir mladosti, receptura dugog života se, sasvim sigurno, krije i u optimizmu ili vjeri... Barem su tako tvrdili najdugovječniji Hrvati koji su svojedobno doživjeli stotu.
Nada Filipović: "Ja stotu dugujem voću i zelenjavi. Ali i kretanje je jako važno, svaki dan hodam jedan sat!"
Velikogoričanka Nada Filipović, majka četvero djece rođena 1910. godine, preminula je nešto prije 105. rođendana, a tajnu svoje dugovječnosti zahvaljivala je voću i ‘zelenjavi’. No i hodanje je, naglašavala je, vrlo važno ako želite doživjeti tolike godine. Razonoda su joj bile križaljke, a većinu života za to joj nisu trebale ni naočale.
S obitelji se dosta selila. Studirala je matematiku i fiziku, no zbog bolesti nije završila. Na fakultetu je upoznala sada također pokojnog supruga Čedomila. I s njim se selila po Hrvatskoj, a skrasili su se u Ivancu, gdje je živjela do početka devedesetih, kad se preselila kćeri. Po brdima ivanečkog kraja godinama je skupljala ljekovito bilje i proučavala ga te od njega spravljala razne čajeve, kojima je mnogima pomogla.
- Svakog dana već u pola sedam idem u šetnju i hodam barem sat vremena! Prije sam mogla brže, no malo me guši me u grlu. Najradije idem sama - govorila je baka Nada u visokoj starosti. Pred kraj života i tlak joj je bio savršen, 110/75, a da se ne bi snizio, popila bi malo crnog vina poslije ručka koji je uvijek uključivao puno kuhanog povrća i salate. Za doručak bi obično pojela zobene pahuljice s ribanom jabukom. Relativno je malo jela i baš nije voljela meso ni ništa masno.
Više od 40 godina prije smrti u njezinoj obitelji počeli su sami raditi kefir, za kojeg kažu da je piće stogodišnjaka. Otkad su dobili gljivu uz pomoć koje se radi kefir, svakodnevno su ga spremali, a Nada bi ga obavezno popila navečer.
Katarina Pucić: "Tajna dugovječnosti leži u umjerenosti, teškom radu i domaćoj hrani"
Još da si nađem kakvog mladića deset godina starijeg bilo bi dobro, šalila se kada je imala 107. godina Katarina Pucić iz Žagrića kraj Žminja. Preminula je 2017. u 109. godini. Svojedobno nam je pokazivala trajnu osobnu iskaznicu, i to iz doba Jugoslavije. Imala je tri sina, četiri unuka, devet praunuka i četiri prapraunuka.
- Bog me je zaboravio sigurno. Slabije vidim i čujem, ali se ne žalim – pričala je ova baka kojoj je suprug preminuo 1996. godine, i to u dobi od 95 godina. Iako je slabije vidjela i čula, bila je odličnog mentalnog zdravlja. Iz sela Mrkoči kraj Gračišća došla je u Žagriće kraj Žminja kad se udala za Ivana Pucića 1929. godine i od tada nije mijenjala adresu. Iako pred kraj života nije hodala jer su joj se koljena “istrošila”, voljela je biti u društvu prijatelja i obitelji. Kavu je prestala piti sa 105. Iako je imala tek pokoji zub, voljela je jesti pršut i sir. Zadnji obrok u danu pojela bi oko 20 sati, i to rižu na mlijeku, pire ili kuhani krumpir. Voljela je jesti i domaću pancetu.
- Volim jesti sve, domaćeg pršuta, sira, njoke, pljukance, maneštru, jotu, kobasice... Slatko ne volim jer mi smeta – pričala je Katarina.
Kao mlada bavila se poljoprivredom. Kopala je, sadila i sijala, prela i plela. Sjećala se i svih vladavina od Austrije, preko Italije, pa do Tita i Jugoslavije. Tvrdila je da tajna njezine dugovječnosti leži u umjerenosti, teškom radu i domaćoj hrani.
- Uvijek pijem pola vode s pola domaćeg octa. Voljela sam nekad popiti i malo vina – pričala je ova superbaka. Ujutro se voljela malo namazati domaćom rakijom po licu jer joj je to godilo i mirisalo.
Josip Janeš: "Treba uživati u životu i uzeti sve što nam se pruža. Ali ipak valja živjeti smireno, bez poroka".
A da nisu samo žene te koje se mogu pohvaliti visokim godinama, potvrđuje Josip Janeš Kolar iz Gerova koji je poživio do 102 godine. Na proslavi stotog rođendana 2010. godine čak je i zaplesao. Tada je bio najstariji stanovnik čabarskog kraja.
- Radio sam od malih nogu i cijelog sam života bio u šumarstvu i drvnoj industriji. Recept za dugovječnost bio bi smiren život, bez velikih poroka, a briga o samome sebi mora biti najvažnija. Treba uživati u životu i uzeti sve što nam se pruža. Život je samo jedan - rekao je Josip i naglašavao kako nema neostvarenih želja te da ne žali ni za čim. Još je pet godina prije stote aktivno vozio bicikl. Poslije večere rekao bi da ide na spavanje, ali bi se iskrao iz kuće i sjeo na bicikl. Jeo je samo domaću hranu, vrlo umjereno, nikad nije htio piti tablete. Njegova poruka bila je: "Čovjek se mora brinuti za sebe i svoje zdravlje. I uvijek biti spreman na ples!
Barbara Micudaj: "Za dug život ne smije se živcirati, treba uživati u životu!"
Barbara Micudaj iz Novog Čeminca doživjela je 103 godine. Stoti rođendan proslavila je 2010. godine u krugu svoje brojne obitelji kao najstarija stanovnica Baranje. Baka Barbara uživala je u obiteljskim druženjima jer je po prirodi vesela i društvena.
- Imala sam dobar i lijep život. Proživjela sam ratove, bježanja i seljenja. Najteže mi je bilo 40-ih godina kad je muž otišao u partizane, a ustaše su me htjeli ubiti jer nisam odala gdje je. Tada sam bila sama sa petero djece. Bili smo siromašni i jadni - prisjećala se baka Barbara povodom stotog rođendana, kada je još dobro vidjela i čula. Imala je četiri kćeri i sina, devetero unučadi te devetero praunučadi. U Baranju je doselila 1946. godine u koloniji ‘trbuhom za kruhom’, i dobro se snašla.
Ona i suprug bavili su se stočarstvom. Baka je pravila sir i vrhnje, a povrće je prodavala na tržnici u Osijeku. Bila je otkačena za svoje vrijeme, jako lijepa, pa su muškarci trčali za njom, ali navodno je imala jako dobar brak. Muž joj je umro 1983. Barbara je naglašavala:
- Za dug život ne smije se živcirati, treba uživati u životu!
Priuštila si je godinama i čašicu rakije ujutro, pa malo vina i pokoje pivo. Djecu je učila da budu dobri i pošteni i da ne žale ni za čim jer i ona bi, tvrdila je, svoj život ponovila, baš sve kako je i bilo.
Matija Šimić: "Dugovječnost dugujem mlijeku i mliječnim proizvodima"
Matija Šimić rodom iz Gruda u Hercegovini, također je svojedobno prešla stotu. Više od 10 posljednjih godina života živjela je u Domu za starije i nemoćne osobe u Slavonskom Brodu gdje smo je zatekli 2010., kada je imala 101 godinu. Većinu života bila je pokretna, no posljednjih godina bila je više vezana za krevet i slabo je čula. Svoju dugovječnost pripisivala je mlijeku i mliječnim proizvodima koje je kao mlada pila i jela dok je po brdima u Hercegovini čuvala ovce i goveda.
– Bilo je lijepo biti na čistom zraku, čuvati ovce i družiti se s lijepim duvanjskim momcima – prisjećala se baka Matija. Naglašavala je da nikada nije ‘palila duhan’ i pila alkohol, a rodila je desetero djece.