Ljudi koji nemaju disleksiju, poremećaj nastao kao rezultat teškoća u sposobnosti fonološke obrade, teško mogu razumjeti kako njima izgleda čitanje ili pak učenje.

Najčešće se radi o smetnjama u brzini i točnosti čitanja, pri čemu onaj s disleksijom vidi ispremješana slova koja se gotovo pa mijenjaju.

Pogledajte sami je imati disleksiju: 

Cijeli tekst možete pogledati na Widellovoj stranici, a ovo je samo mali pogled na to s čime se disleksičari moraju susretati svaki dan. Budući da ovaj poremećaj nema nikakve veze s inteligencijom pojedinca, no može biti vrlo ograničavajući kod učenja, važno je podizati svijest o alternativnim metodama školovanja koje svima daju jednake šanse.

U Hrvatskoj preko 30 tisuća djece ima disleksiju

Čak 40 posto djece u Hrvatskoj ima teškoća s učenjem, a 30.000 bori se s disleksijom. Predsjednica udruge Stanislava Leljak-Turžanski apelira na roditelje i učitelje:
- Disleksiju je ključno prepoznati na vrijeme kako bi se djetetu individualizirano pristupilo i omogućilo mu da razvije puni potencijal. Uočite li da dijete crta isključivo olovkom, a ne bojicama i da su crteži jednostavni i bez detalja ili da ima problema s obuvanjem cipela na vezice, potražite mišljenje logopeda ili psihologa.

Djeci s disleksijom treba dati više vremena za test

Djeca s poremećajima čitanja i pisanja ne trebaju poseban školski program jer ona mogu pratiti i učiti jednaku količinu informacija kao i sva druga. Međutim, nužno je prilagoditi metode ispitivanja takvoj djeci. Primjerice, kako dijete s disleksijom ne može istodobno slušati i pisati, diktati su za njih nemoguća misija.
Također, kod napisanih pitanja disleksičarima treba dati više vremena ili smanjiti opseg testa jer im je potrebno dulje da pročitaju i razumiju zadatak. Nužno je educirati stručnjake i roditelje o poremećajima čitanja i pisanja kako bi i učitelji pomogli pri prepoznavanju problema. Nedostatak je nedovoljan broj logopeda u ustanovama poput domova zdravlja.