Dispozicija za empatiju nam je urođena pa je netko manje ili više empatičan zahvaljujući genima, no to kakvi ćemo biti u konačnici uvelike ovisi i o okolini. Naime, ako imate empatično dijete koje roditeljima često priča o problemima koje imaju njegovi prijatelji, a roditelj svaki puta kaže: 'što te briga, ti se brini za sebe', tada će dijete odrasti u osobu s manjom dozom empatije nego da su je roditelji svaki puta poticali, kaže naša poznata psihologinja Mirjana Krizmanić, komentirajući istraživanje provedeno među 1200 ispitanika, koje je pokazalo da čak 65 posto njih u svakodnevnoj situaciji reagira - bez empatije.
Ispitanici su trebali pregledati fotografije ljudi, među kojima su bili oni nasmiješeni, ali i oni tužna i zabrinuta lica (ispitanicima je rečeno da su u pitanju fotografije emigranata), s tim da su na jednoj hrpi bile fotografije kod kojih su ispitanici trebali samo opisati što vide na slici, dok se kod druge hrpe fotografija tražilo da 'osjete' to stanje i procijene koji je osjećaj u pitanju.
Svaki ispitanik sam je birao koje će fotografije uzeti, a u oba slučaja, oko 65 posto ispitanika je uzelo fotografije kod kojih se traži samo bezosjećajan opis. Većina njih to je obavila podjednako hladno i bezosjećajno, čak i kod onih fotografija koje prikazuju sretne ljude. Objašnjavajući zašto su tako izabrali, ljudi su rekli da im je tako bilo lakše, jer sam opis zahtijeva manje mentalnog napora, te da su procijenili da su manje šanse da će 'promašiti' zadatak koji su trebali obaviti.
- Možemo reći da su rezultati u okviru prosjeka, jer kod većine osjećaja su obično takvi: imate mali udio onih koji uopće nisu empatični i relativno mali udio onih koji su jako empatični, dok je većina u kategoriji da procjenjuje - kaže sugovornica. Naime, dok nam empatija pomaže da razumijemo druge i nerijetko je glavni motiv zbog kojega ćemo se angažirati oko toga da nekome pomognemo, što nas na različite načine može 'potrošiti', ponekad svjesno možemo izabrati to da ne reagiramo empatično, dodaje.
- Ljudi koji su u djetinjstvu možda češće čuli onu 'ti se brini za sebe, pusti druge' to mogu usvojiti kao obrazac ponašanja i reagirati s manje osjećaja za druge. Uvijek postoji određena bazična emocija, koja će dati određeni ton, ali oni će tu emociju ponekad 'stišati' pitajući se 'tko se brine za mene, da bih ja brinuo tuđu brigu' - pojašnjava psihologinja.
Dodaje kako to u nekim situacijama, možda, i nije loše, jer čovjeku pomaže da ipak izabere situacije u kojima će se ozbiljne angažirati, te uložiti svoje ime, vrijeme, trud, a ponekad i novac u to da nekome pomogne, jer ne možemo uvijek i svima pomoći ulažući svoj maksimum.
- S druge strane, djeca koja su od svojih roditelja češće čula rečenicu tipa: 'lijepo je to kako se brineš za svoga prijatelja, možda bi mogao učiniti nešto da mu pomogneš', u odrasloj će dobi vjerojatno češće reagirati empatično i s potrebom da podrže ljude oko sebe koji pate i imaju nekih problema - zaključuje sugovornica.
TUŽNA SUDBINA: Ovaj horoskopski znak ne može naći sreću u ljubavi