Mnogi roditelji poslat će dijete koje bijesno divlja u njegovu sobu, s porukom da ne izlazi dok se ne smiri, jer ne znaju što bi drugo mogli učiniti. Jer, ne možete ni razgovarati s djetetom dok je bijesno, to nije vrijeme za podučavanje ili traženje isprike. Dijete se treba smiriti, ali ako ga samo pošaljete u njegovu sobu, kakve će poruke usvojiti? - pita se dr. Laura Markham, autorica knjige 'Peaceful Parenting'.
Ona je i autorica bloga na stranici Aha! Parenting, u okviru kojeg piše i o ovoj temi, te kaže kako će dijete koje ste tako poslali u drugu sobu vjerojatno to protumačiti tako da:
- nikom nije važno zbog čega se uznemirilo
- nitko mu neće pomoći da riješi problem koji ima
- je ljutnja loša
- je ono samo loše zato što se ljuti na roditelje
- vas njegov bijes plaši, da je sam/a u sa svojim snažnim osjećajima, jer ni vi ne znate kako mu pomoći
- treba potiskivati osjećaje kad si bijesan, što - naravno - ne znači da su pod svjesnom kontrolom i da uskoro neće izbiti na vidjelo.
POGLEDAJTE VIDEO:
Tako nije ni čudno da mnogi od nas razvijaju problem upravljanja bijesom koji eskalira u odrasloj dobi, pa podviknemo na vlastitu djecu, svađamo se s partnerom ili prejedamo da bi potisnuli bijes, uvjerena je autorica bloga.
Što možemo učiniti umjesto toga?
- Možemo pomoći djeci da nauče odgovorno upravljati svojim bijesom. To znači da trebaju prihvatiti svoju ljutnju, ali tako da se suzdrže od toga da istresaju bijes na druge. Moraju naučiti da uvijek postoji način da izraze ono što im je potrebno, a da ne napadaju drugu osobu, pojašnjava savjetnica roditelja. Tek tada moći će prepoznati i izraziti druge osjećaje koji su skriveni iza bijesa, primjerice bol, strah ili tugu. Ako dopustimo sebi (i djetetu) da proživimo te osjećaje, bijes se obično topi.
- To je jedan od najvažnijih zadataka u djetinjstvu: Naučiti tolerirati rane svakodnevnog života bez prelaska u reaktivni bijes. Ljudi koji to mogu su emocionalno inteligentni, mogu uspješno surađivati s drugima i upravljati sobom kako bi ostvarili svoje ciljeve - kaže dr. Markham.
Djeca razvijaju emocionalnu inteligenciju kad ih podučimo da su svi njihovi osjećaji u redu, ali da uvijek imaju mogućnost izbora kako djelovati.
Zato, kad se vaše dijete idući puta naljuti, pomozite mu u sljedećim koracima:
1. Nije tako strašno
Naučite ga da izađe iz faze 'borba ili bijeg' tako što će nekoliko puta duboko udahnuti i podsjetiti se da nema panike. To će djetetu pomoći da se osjeća sigurnije i da se ne mora boriti sa snažnim osjećajima.
2. Slušajte dijete
Pokušajte sagledati situaciju s njegovog gledišta. Problemi često mogu eskalirati kad se ljudi ne razumiju dobro. S druge strane, ako dijete osjeti da ga razumijete, ono će se početi osjećati mirnije, čak i ako se to ne bude odmah vidjelo u ponašanju.
3. Prepoznajte bijes i uznemirenost
Što više suosjećanja možete pružiti djetetu, veća je vjerojatnost da će imati manju potrebu za suzama, uznemirenošću i divljanjem. Dakle, recite mu: 'Žao mi je što ti je tako teško. Kažeš da te nikad ne razumijem, mora da se osjećaš jako usamljeno'. Ne morate se slagati s djetetom, samo mu priznajte da je to istina u koju vjeruje u tom trenutku. Kad dođe vrijeme, samo će shvatiti će da nije tako.
4. Nemojte se 'zakačiti' za nepristojnosti ili osobne napade
Roditelji su često povrijeđeni kad djeca viču na njih. No, vaše dijete vas ne mrzi i ne želi novu mamu ili novog tatu, iako to možda i viče. Samo se osjeća povrijeđeno, uplašeno i nemoćno, pa izvlači nešto za što vjeruje da će vas uznemiriti, kako biste napokon uvidjeli koliko je uznemiren.
Ono jednostavno koristi najbolji način koji zna da bi vam pokazalo da je uznemireno. Zato samo recite: 'Sigurno si uzrujan kad to kažeš. Reci mi što je problem, slušam' i pokušajte ostati mirni. Kad shvati da ne mora vikati da biste ga slušali, pomalo će razviti način izražavanja osjećaja na prikladniji način.
5. Postavite granice da biste se svi zaštitili
Ako vas dijete krene udarati, odmah ga zaustavite. Uhvatite ga za ruku i recite: 'Razumijem da si ljut, ali ne smiješ me tući'. Dijete vas ne želi povrijediti, samo se osjeća nemoćno i pokušava vam pokazati koliko, pa će ga dirnuti ako mu kažete: mogao bi me povrijediti. U svakom slučaju, ne dopustite mu da vas udara, razbija po stanu, da pljuje na vas i slično.
6. Pričekajte trenutak za podučavanje
Ako je dijete bijesno, nemojte puno razgovarati, osim što ćete mu iskazati razumijevanje. Kad proradi adrenalin i druge tjelesne reakcije u takvoj situaciji, nije vrijeme za objašnjavanje zašto ne može dobiti ono što želi, ili da mora priznati da i njegova sestrica treba dobiti loptu. Vaša jedina briga tada je smiriti oluju, pa se držite osnovnog savjeta: 'Toliko si uzrujan zbog te lopte. Žao mi je što ti je tako teško'.
7. Prisjetite se da je bijes djetetova obrana
Osvijestite to da vaše ljutito dijete doista ne predstavlja prijetnju vašoj sigurnosti ili dobrobiti. S druge strane, ono se pretjerano ljuti zbog problema koji mu se trenutno čini ogroman. Druga je mogućnost da je problem 'naletio' u situaciji kad mu je već bilo teško i da je ovo samo situacija u kojoj mora izraziti svoje strahove i frustracije. Naime, svako novo razočarenje dijete može doživjeti kao kraj svijeta, jer se javljaju sve stare frustracije.
8. Ostanite što je moguće bliže
Vašem djetetu je potreban svjedok koji će mu reći da ga voli i prihvaća čak i takvog kad je ljuto. Ako se trebate malo odmaknuti da zadržite mir, recite mu: 'Moram se malo smiriti, ali tu sam, kad god budeš bio spreman za zagrljaj, dođi, jer će nam dobro doći'. Ako dijete viče na vas da idete i pustite ga na miru, prihvatite to mudro: 'Tjeraš me, malo ću te pustiti, ali se ubrzo vraćam. Ne želim da se mučiš s takvim osjećajima, pa ću doći vidjeti kako si'.
9. Ne filozofirajte puno
Ne pokušavajte objašnjavati djetetu da je pretjerano reagiralo. Naravno da je tako, ali djeca svakodnevno trpe bol, strahove i neugodne situacije koje ne znaju verbalizirati, a da to ne primjećujemo, i ovo je jednostavno prilika da ih isprazne. Većinu vremena, stvar uopće nije u onome što u tom trenutku traži i zbog čega divlja, nego u tome što mu je puna kapa svega. I obično se treba samo dobro isplakati, pa neće odmah ni razumjeti zašto sad ne može dobiti plavu šalicu koju traži.
10. Kad se dijete smirilo, razgovarajte
Ali, opet: Oduprite se nagonu za predavanjem kako se ovakav cirkus ne radi. Radije razgovarajte s njim o tome što se dogodilo i kako ste vi to doživjeli: "Vidio sam da si bio jako uznemiren, žao mi je. Htio si to i rekao sam 'ne', zato što... I to te naljutilo. Bio si jako razočaran, pa razumijem da si bio ljut. Hvala ti što si izrazio osjećaje". Kad to tako čuju, djeci će to pomoći da bolje razumiju što im se dogodilo.
11. Treba li mu prodika?
Ne morate uvijek odraditi sve što mislite da treba, ili što vama pomaže. Naime, vaše dijete zna da je učinilo nešto pogrešno. Upravo ti snažni osjećaji o kojima ste razgovarali odgovorni su za to što je prekršilo neka pravila. Ako mu pomognete da to shvati, rjeđe će griješiti na taj način. No, možete porazgovarati o tome kako vam idući puta može samo reći da je umorno, ljuto ili frustrirano te da bi mu ta plava šalica jako pomogla.
12. Pomozite djetetu da ne osjeti stid ili krivicu
Objasnite djetetu da, kad se jako naljutimo, kao što se ono naljutilo na vas ili na sestru, na primjer, zaboravljamo koliko volimo tu drugu osobu. Ti nam ljudi počnu izgledati kao neprijatelji, pa postanemo bijesni na njih i osjećamo da se moramo istresti na njih. Ako to i učinimo, kasnije nam je žao i voljeli bismo da nismo upotrijebili neke ružne riječi, ili udarili seku, zar ne?
- Prihvaćanjem emocija dijete će naučiti da ne može uvijek dobiti ono što želi, ali ima kraj sebe nešto još važnije: nekoga tko ga voli i prihvaća takvo kakvo jest, čak i kad se ponaša ružno. Dijete će tako naučiti da emocije može prihvatiti i razgovarati s vama o njima, bez potrebe da 'ratuje' protiv vas i napada vas u bijesu, zaključuje autorica.
POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZVIJEZDE VRIŠTE' S MARIJOM PETREKOVIĆEM: