Jednoga dana sam tijekom tuširanja napipala kvržicu na dojci i to je bio razlog zbog kojeg sam odmah otišla do liječnice kod koje sam redovito, jednom godišnje, radila ultrazvuk dojki radi prevencije.
Kvržica je bila sumnjiva, poslala me je na punkciju i u jednom trenutku sam od liječnika samo čula da imam rak. Osjećala sam se prestravljeno, prisjeća se novinarka i TV voditeljica Josipa Pavičić Berardini (38), koja se s dijagnozom suočila u 35. godini.
U samo tri godine nakon što je napipala kvržicu prošla je tri operacije - punkciju tkiva, koja je pokazala da je riječ o zloćudnom tumoru, zatim operaciju uklanjanja zahvaćenih limfnih čvorova, a nekoliko mjeseci nakon toga i dvostruku mastektomiju s rekonstrukcijom dojki.
U međuvremenu, Josipa je postala voditeljica autogenog treninga, a ovih dana intenzivno putuje i promovira knjigu “Šest milimetara”, svojevrsni dnevnik bolesti koji je započela pisati nakon što je saznala za dijagnozu. Iako rado govori o vlastitom iskustvu i o tome što je njoj osobno pomoglo da se nosi s teškom bolešću, kaže da nije sklona savjetovati žene kad joj prilaze na ulici i traže savjet o tome kako da se suprotstave bolesti.
Snagu pronađite u sebi
- Drugačiji smo, drugačije reagiramo i imamo drugačije potrebe. Drugačije se molimo, smijemo i nema univerzalnog pravila koje bi svima moglo pomoći, nego tu snagu svatko mora pronaći u sebi. Na primjer, neki ljudi će se okružiti roditeljima, sestrama, braćom ili tetama te će u tome osjetiti olakšanje. Ja sam, s druge strane, osoba koja nikome nije govorila ništa. Meni je trebala tišina. Okrenula sam se sebi, odmaknula od svega i svako malo povukla na svoje mjesto na Jelenovcu, gdje sam mogla biti sama sa sobom. Ne znam kako bih to nazvala: sjedenje u tišini sa sobom, meditacija, mir, što god bilo, meni je pomagalo da se posložim - priča Josipa, kojoj je najveća podrška i jedina osoba kojoj je u tim trenucima dopustila da bude blizu bio bivši muž.
Sad je jedino za što živim
Na isti način suočila se i s jednom od najtežih odluka, onom da se podvrgne mastektomiji. Odvagnula je sva moguća pitanja, od onog “ići na zračenje ili ne”, pa do toga da je genetski pozitivna te da su joj svi liječnici govorili da osoba kod koje se rak pojavi do 35. godine ima i 90 posto šanse da će se vratiti.
- Čovjek se prekrca informacijama, što nije uvijek dobro jer je teško mirno spavati. No stavila sam pred sebe sve ‘za’ i ‘protiv’ te nekako osjetila da je to nešto što moram učiniti kako bih mogla mirnije spavati. Nakon što sam donijela odluku, nisam je više preispitivala. Ponekad se pomalo oficirski ponašam prema sebi i ne dopuštam si da previše razmišljam o tome - kaže Josipa i dodaje:
- Grudi su simbol majčinstva, ženstvenosti, ženama daju gracioznost i erogena su nam zona. Nije bilo lako donijeti takvu odluku, no da sam se cijelo vrijeme pitala ‘zašto ja’ ili ‘što ako se ponovi’, ne bih mogla živjeti normalno. Bilo bi bez veze mučiti se s time što će donijeti budućnost. Jednostavno, trudim se biti tu, sad i živjeti za danas, jer jedino što imam i za što mogu živjeti je danas - zaključuje naša sugovornica. Kako bi čovjek lakše krenuo naprijed nakon takvog iskustva, mora osvijestiti neke stvari i usvojiti neke promjene, uvjerena je Josipa. Neke od najvažnijih izdvojila je za naše čitatelje.
Top 7 najboljih savjeta
Bolest počinje u glavi
Svi mi nosimo nakupine nezadovoljstva iz prošlosti i duboko, duboko zamjeranje. Često vučemo puno toga što trebamo otpustiti i oprostiti, sebi i drugima, uvjerena je Josipa. Kad vas ulovi prehlada, sjednite i zapitajte se kome trebate što oprostiti. Jednako je i sa svim drugim bolestima.
- Kad vam netko kaže: ‘Imaš neizlječivu bolest’, iskreno vjerujem da lijek leži negdje duboko u toj osobi i da ona mora promijeniti svoje obrasce razmišljanja, oprostiti i promijeniti sebe - kaže Josipa.
Počnite voljeti sebe
Prvi korak u izlječenju treba biti buđenje ljubavi prema sebi. Lijepo je biti dobar prema drugima, pomagati i biti pri ruci, ali jednako je važno pitanje kakvi smo mi sami prema sebi. Prvo zaista treba voljeti i poštovati sebe, jer ako to ne činimo, kako možemo očekivati da će nam to pružiti netko drugi?, podsjeća naša sugovornica.
Promijenite obrasce razmišljanja i ponašanja
Često imam popis od 10, 15 stvari koje tijekom dana trebam obaviti. Prije bolesti odradila bih dan i herojski obavila svih 15 stvari, no ako mi je jedna slučajno ostala, kad bih legla u krevet, kritizirala bih samu sebe kako sam mogla ne obaviti tu jednu stvar. Danas je u mojem životu drugačije. Kad legnem u krevet, vrlo sam zahvalna i sretna zbog svih onih 15 stvari koje sam obavila, jer sad znam da živim tako da u svakom trenutku u životu dajem najbolje što sam mogla i znala, kaže Josipa.
Osvijestite, otpustite i pronađite inspiraciju u onima koji su uspijeli
Pišući knjigu puno sam plakala i kao da sam postala svjesnija nekih trenutaka koje sam prošla. Tek sam pišući shvatila koliko bola jedna žena podnese kroz takvo životno iskustvo i borbu, kaže Josipa. Sretna je, dodaje, zbog brojnih pisama koje joj šalju žene u sličnoj situaciji, koje pišu s puno emocija o tome kako im njezina knjiga pomaže.
Idite redovito na preventivne preglede i kontrole
Onkološki bolesnici, u koje i sama spadam, trebaju preživjeti pet godina bez problema da bi vas medicina smatrala zdravima. To je vrijeme u kojem su kontrole kod liječnika vrlo česte i mislim da je to u redu. I inače sam tip koji poštuje red, rad i disciplinu te smatram da čovjek, jednako kao što redovito pere kosu ili se tušira, mora brinuti i o svojem zdravlju. Tako da sam redovito odlazila na preventivne preglede, a i danas redovito idem na kontrole. Na kraju, to jednom godišnje radimo i s automobilom, pa valjda možemo toliko učiniti i za sebe, ističe Josipa.
Ne čini i ne misli o drugima zlo...
Jednostavno, ne činim, ne mislim i ne govorim o drugima ono za što sama ne bih voljela da netko drugi čini ili govori o meni. Meni osobno to donosi veliki životni mir, kaže Josipa.
Podrška drugih je prekrasna, no posvetite se sebi
Potražite podršku drugih ljudi ako mislite da vam je potrebna. Podrška drugih je prekrasna, no imajte na umu da na kraju ipak sve morate proći sami.