Nakon što je prvi nastup rezerviran za 10. prosinca rasprodan u rekordnom roku, točno mjesec dana prije održavanja, dodan je još jedan koncert Josipe Lisac (63) u velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog 13. prosinca. Na dva samostalna koncerta Lisinski će ugostiti našu najveću glazbenu umjetnicu nakon punih 12 godina. Naime, od 2001. godine Josipa nije održala samostalan koncert u tom prostoru, a četiri desetljeća obljetnice antologijskog albuma “Dnevnik jedne ljubavi” i velik datum prisjećanja na Karla Metikoša sjajna su prigoda za ponovne susrete. Rasprodani Josipini koncerti pokazatelj su da je publika itekako željna istinskih glazbenih vrijednosti kakve nesporno pruža neponovljiva Josipa. 

- Svaki koncert nosi neke nove trenutke. Još  sam u ozračju kao da prije ništa nije bilo, kao da mi je to prvi put da ću održati koncert. To je određeno uzbuđenje koje je apsolutno potrebno, a koje donosi spoznaju da sve što si dobio na dar nisi napravio zdravo za gotovo i iziskuje buduća ulaganja i upornost i rad. Posjedujem čak i dozu pozitivna straha koja me tjera da sve dobro napravim. Zapravo uvijek želim da to bude na razini jer se ispod toga ne smije. To je sve zasluga rada i dugogodišnje ljubavi između svih nas koji smo se našli i progovaramo zajedničkim jezikom. To je vjera u dobro, vjera u ono što radiš, to je ljubav. Jako je lijepo da jedno djelo kao što je ‘Dnevnik jedne ljubavi’ slavi tako veliku obljetnicu. To ovdje nije uobičajeno. Imam prekrasne glazbenike koji su sa mnom, ekipu koja se brine da sve bude kvalitetno i nadasve su kraj mene prijatelji - ističe. Josipu na glazbenom putu vjerno prate mnogi prijatelji, kako naziva ljubitelje svoje glazbe. Različite se generacije pronalaze u njezinim pjesmama, a ona s njima njeguje poseban odnos. 

Mene zanimaju lijepa riječ, osmijeh, gesta, čovjek, ljudskost, toplina, jednostavno, svečanost života. Tu posebnu energiju oko Božića jako volim i radujem joj se. Žao mi je što se danas sve oko blagdana toliko iskomercijaliziralo. Meni Božić ne predstavlja kič. Možda je nekome čar u tome, ali mogu i to razumjeti

- Više ne mogu govoriti ‘publika’, ne paše mi više taj izraz. To su prijateljstva stvorena glazbom i ona su snažna, postojana. Svi smo mi odašiljači i šaljemo svoju energiju, karakter, temperament, tako da se neke slične stvari nesporno moraju prepoznati - govori. Tko su Josipini pravi prijatelji, s kim se druži? Jesu li oni iz poslovnog svijeta ili su to prijateljstva još iz djetinjstva, škole?

- Karlo je bio, i danas je to u svojoj odsutnosti, moja ljubav, ali nadasve i najbolji prijatelj. Sestra Mirjana je moja najbolja prijateljica. U životu sam upoznala razne ljude koji su mi došli iz struke,iz nekih drugih životnih sfera. Nekako sam se sprijateljila s tim sjajnim osobama pa danas oko sebe imam predivne ljude za koje mogu reći da su mi prijatelji. Ta su prijateljstva dugotrajna, ona traju. Vjerujem da čovjek nosi dobro u sebi i mene zanima samo to dobro u njemu. Sve drugo se može nadići. Posložena sam tako da budem lojalna. Imam visok prag razumijevanja i tolerancije. Primjerice, ne moram se s nekim prijateljima čuti i godinu dana, ali kada se vidimo, kao da smo se jučer rastali. Vjerujem u takve odnose, ne vjerujem u euforiju druženja.

Bolje rečeno, u ništa nasilno i previše. Nije važno kad se čujemo, važno je održavati odnos, da znamo kako smo. Meni ne treba društvo svaki dan jer se sama sa sobom jako dobro družim. Nikad mi nije dosadno - tvrdi. Za osnovu dobrog prijateljstva najvažnije je povjerenje. 

Osmijehom i zdravim duhom već se godinama uspijevam othrvati svemu negativnom, pa i depresiji...

- Ono je i uopće važno u odnosima s ljudima. Jer ako ti nemaš povjerenja, ako se pojavi i iskra sumnje, to nije dobro i zdravo. Iskrenost, tolerancija, razumijevanje također su danas vrlo teško ostvarivih dimenzija. Čovjek mora najprije poći od sebe - ako imaš odgovornost, poštivanje i razumijevanje prema sebi, bit ćeš u mogućnosti to pokazati i drugoj osobi - tvrdi. Koliko dobro procjenjuje ljude? 

- Vrlo dobra sam u toj procjeni, jer imam jaku intuiciju. Znam praštati i imam i visok prag tolerancije. Kad netko pogriješi, pokušavam ga razumjeti. Loše stvari zaboravljam i ostavljam ih iza sebe - kaže. U prošlih trideset  godina života i karijere ne bih ništa mijenjala i posebno je, kaže, ponosna što i danas slijedi vlastite ideale iz mladosti te slobodno kroči

kroz život, neopterećena kompleksima. Ističe kako je sretna što je imala prigodu živjeti u nekim vremenima koja su iza nas, što je neke stvari drukčije doživjela.   

- Danas je postalo važno sve što je zapravo nevažno. Atraktivno je postalo nešto što je ružno, a lijepe se stvari zatiru. Sretna sam što sam doživjela neka vremena u kojima sam se mogla izgraditi na pravim sustavima vrijednosti i težiti tome - kaže. S mlađom sestrom Mirjanom se uvijek dobro slagala. 

- Jako se povjeravamo jedna drugoj, mnogo razgovaramo o svemu. Koliko god mnogi kažu da imamo mnogo fizičkih sličnosti, jako smo  karakterno različite. I dobro je da smo takve. Ja sam možda malo više ona kojoj se sve da, ništa mi nije teško, a ona kaže: ‘Oprosti, ali meni se to baš ne da, to nema smisla’. (smijeh) Ja sam osoba koja ako naiđe na problem, želim ga riješiti jer nema smisla da ostane neriješen - pojasnila je. Sa sestrom je, kad su bile mlađe, mnogo izlazila, a tako je i danas.

- Mnogo se družimo. Ona me zove da dođem k njoj jer njezin sin božanstveno kuha. Tako da recimo više gotovo i ne kuham sama. Jedem jako mnogo povrća, moja kuhinja je posebna i tako već 20, 30 godina s mnogo voća i povrća, ali kad moja sestra priredi ručak, to je fantazija i jako sam sretna što imamo tako jako lijep odnos – govori. A tko je kome u mladosti bio rame za plakanje?

- Mirjana je uvijek bila oštra i s partvišem me znala natjeravati po stanu. Ja sam se uvijek svemu smijala, a rame za plakanje smo razdijelile na pola - kaže kroz smijeh. Bunt i potreba za ekscentričnošću javila se kod nje već u 18 godini.

- I danas sam buntovna, ne mogu prihvatiti ovu sredinu, zapravo, ovu realnost koja me okružuje. Ja imam svoj svijet, svoj otok. Lako je otići i napustiti sve, ali ajde ti napravi pusti otok u ovoj realnosti, u ovom zvjerinjaku. To je teško - ističe. Budući da smo u predblagdanskom ugođaju ističe kako jedva čeka da što prije osjeti duh Božića.

- Božić mi je uvijek bio lijep dan. To su bili ugodni praznici i kad smo Mirjana i ja bile male, ali i poslije kad smo odrasle, svaka sa svojom obitelji. Karlu i meni je svaki Božić bio predivan. I uvijek bismo rekli da bi htjeli da je Božić svaki dan. I danas imam taj osjećaj. Kad je riječ o darivanju, nekoga zanima čokolada ili parfem. Mene zanimaju lijepa riječ, osmijeh, gesta, čovjek, ljudskost, toplina, jednostavno svečanost života. Dobila sam jako mnogo prekrasnih pjesama i glazbu za cijeli život, od Karla i mnogih drugih. Meni je to recimo pravi praznik, blagdan, nešto uzvišeno. Nedavno sam dobila poziv od mladog benda Quasarr da zajedno napravimo pjesmu. Zar to nije jedna vrsta dara? - kaže. Kad smo se dotakli mladih ljudi, Josipa je izjavila da se upravo najradije druži s mlađim osobama. 

- Na neki način se izrazito mnogo družim s mlađim ljudima, odnosno oni mi dolaze više nego stariji ljudi. To može biti refleks,  da ti mlađa osoba dođe u tvoj život, pokaže zanimanje za suradnju. Znači da i ja nosim takvu energiju u sebi gdje se to međusobno prepoznalo. Sigurno je da nosim mlad, zdravi duh u sebi, da tu godine uopće nisu važne. Uvijek je bilo važno da si zdrav, kako se osjećaš i kako nosiš sebe. Kad odašilješ takve poruke, dolaze ti takve osobe. Oko mene je jako mnogo mladog svijeta i vrlo dobro se razumijemo - pojašnjava. Njezin je mladenački izgled i genetski uvjetovan. Njezin je tata prvu sijedu kosu imao sa sedamdeset godina. Spominjući tugu pitali smo je li ikad bila depresivna.

 - Nikad nisam pala u depresiju i uvijek sam se borila da ona ne dođe do mene. Kuca na vrata kao luda, čeka da poklekneš, kad ćeš posrnuti. I kako ćeš je otjerati od sebe? Osmijehom i zdravim duhom, balansom racija i emocija možeš ići dalje i othrvati se svemu negativnome. Umjetnost je izdržati život - zaključuje Josipa. 

Mlađa sestra Mirjana moja je najbolja prijateljica

Koliko god smo fizički slične, toliko smo karakterno jako različite. I to je dobro! Često se družimo, jedna u drugu imamo najviše povjerenja. Ručkovi kod Mirjane su čista fantazija jer njezin sin božanstveno kuha!

Nova pjesma s bendom Quasarr kao dar  

Nedavno sam dobila poziv mladog benda Quasarr da zajedno napravimo pjesmu i to me istinski usrećilo! Gdje ćeš ljepšeg dara - veselo će Josipa.

Dobila sam dovoljno ljubavi za cijeli život 

S Karlom mi je svaki dan bio kao Božić. Od njega sam dobila sve što sam ikad željela od jednog muškarca i ja s tom ljubavi živim sve ove godine!  

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!