Komunikacija djeteta s okolinom ne započinje prvom riječju. Smatra se da počinje već rođenjem, tj. prvim plačem. Mnogi smatraju čak i da komunikacija započinje i prije rođenja, dok dijete osjeća majčino disanje, pokrete, otkucaje srca i dodir te reagira na vanjske podražaje. Odgojiteljica iz DV Vjeverica, Martina Jelić, koja trenutačno radi s najmlađom jasličkom skupinom, kaže kako dojenče komunicira s roditeljima kako bi zadovoljilo svoje potrebe i razvilo privrženost, a to radi kroz hranjenje, masažu, nošenje, maženje… 

Razvoj privrženosti u najranijoj dobi vrlo je važan u izgradnji svih kasnijih odnosa. Istraživanja su pokazala da ako roditelj komunicira s djetetom i odgovara  na njegove neverbalne signale te zadovoljava njegove potrebe, dijete stvara pozitivnu sliku o svijetu, stječe iskustvo da je svijet pouzdan i da je vrijedno ljubavi. Ta pozitivna iskustva utječu na djetetovu sposobnost prihvaćanja drugih, samopoštovanje i stvaranje pozitivne slike o sebi.

- Komunikacija je složen i trajan proces koji, uz verbalne komponente, sadrži i mnogo neverbalnih kao što su: ekspresija lica, stav tijela, pogled, geste, mimika, glas, plač… One su vrlo značajne u proučavanju komunikacije predškolskog djeteta. Komunikolozi i drugi stručnjaci slažu se da je neverbalna komunikacija važnija od verbalne. Najčešći oblici neverbalne komunikacije su pokreti te izrazi lica i očiju. Izraz lica je osnovni kanal izražavanja emocija. Na taj način dijete prenosi svoje osjećaje i samo jedan pogled na njegovo lice reći će nam je li tužno, sretno, ljuto ili uplašeno - objašnjava odgojiteljica Jelić. 

Mala djeca upotrebljavaju cijelo tijelo kako bi iskomunicirala zahtjeve i poruke te postigla cilj. Pokretima izražavaju ono što ne mogu reći. Plač je prvi oblik komunikacije i najprirodniji način kojim će dijete izraziti svoje  nezadovoljstvo i tugu.

- Još jedan oblik neverbalne komunikacije su geste koje dijete koristi  prije govora kako bi lakše prenijelo poruku ili dobilo što želi. Gestama dijete uči komunicirati, a uredan razvoj gesta jedan je od osnovnih pokazatelja urednoga govorno-jezičnog razvoja. Sposobnost djeteta da komunicira gestama u ranijoj dobi povezan je ranim razvojem govora, odnosno djeca koja u ranijoj dobi više gestikuliraju imaju i širi vokabular kad počnu s govorom - kaže Jelić. 

Mlađa djeca najčešće koriste neverbalnu komunikacije jer još nisu dobro ovladali jezikom. Neverbalne komunikacijske vještine, ističe, utječu i na odgojno-obrazovna postignuća i socijalnu kompetentnost. 

- Dijete koje uspješno komunicira bolje se prilagođava novim situacijama te lakše razvija i održava pozitivne odnose. Razumijevanje njegove neverbalne komunikacije pomaže mu da razvije samopouzdanje, da bude omiljeno te da se nauči suočavati s potrebama i problemima drugih - objašnjava Jelić. 

Ističe i kako bi roditelji iz tih razloga trebali biti usmjereni na neverbalnu komunikaciju djece. Trebaju odgovarati na svaki njihov pokušaj komunikacije, poticati ih imitacijom, koristiti pokrete i riječi te geste koje dijete može lako imitirati (pljeskanje, mahanje, otvaranje dlanova...). 

U komunikaciji uvijek treba koristiti pozitivan govor tijela

Sve što radimo s djetetom je oblik komuniciranja, i to ne samo izgovorene riječi, nego i boja glasa, stav tijela, dodir, pogled, ekspresija lica... Svime time odašiljemo snažne poruke djetetu koje mu govore koliko ga poštujemo i uvažavamo. Najvažnije pravilo dobrog komuniciranja je slušanje i poticanje djeteta da govori o svojim osjećajima, a time mu dajemo do znanja da nam je važno i da nam se može povjeriti. Način na koji mi komuniciramo s njima je model po kojem djeca uče komunikaciju s drugima. 

Rječnik za razumijevanje djece jasličke dobi promatranjem stava tijela

• Strah i nervoza - stisnute šake daju nam do znanja da je dijete napeto ili ljuto. Ukočene noge i ruke pokazuju da su uplašeni ili nervozni. Okreću li vam leđa ili hodaju ispred vas, to je siguran znak da su uzrujani i skrivaju emocije.
• Odguruje vas -  dijete koje je zahtijevalo puno pažnje odjednom vas odguruje i ljuti se. To ne znači da vas ne želi pored sebe nego da je dovoljno sazrijelo da neke stvari želi pokušati samo. Ponekad možda samo ima fazu ‘omiljenog’ roditelja.
• Prekrižene ruke - nisu uvijek znak ljutnje. Dijete je često prestrašeno. Ova gesta ima 67 interpretacija. Kod jasličara uglavnom znači da se ne osjećaju ugodno pa tako stvaraju barijeru. Prividna nezainteresiranost samo je skupljanje hrabrosti.
• Zadovoljno dijete - kad je dijete opušteno i zadovoljno, ruke će opušteno visjeti uz tijelo opruženih prstiju. Hodaju uspravno, podignute brade, ne skreću pogled. To je obično i najjednostavnija emocija za prepoznati.